Egmont, 2002. god., 25 str., meki uvez.
Sjećate li se dobrih, starih Štrumpfova i njihovih zgoda i nezgoda? Nekako mi se čini da su mi ostali u ljepšem sjećanju iz djetinjstva nego što bi to uistinu trebalo i biti. Ili djeca gledaju stvari na drugačiji način? Ne znam točno. Jer ovi Štrumpfovi koje sad gledaju i čitaju moja djeca nekako nisu oni isti Štrumpfovi kojih se ja sjećam iz djetinjstva. Ili sam samo odrasla? No bilo kako bilo, moji klinci znaju posuditi slikovnice ili crtiće sa njihovim pustolovinama, ali nikad ih baš ne oduševe. Možda kad budu malo veći jer kao što svi znamo, Štrumpfovi imaju svoj, interni jezik kojim komuniciraju te interne fore koje mlađa djeca dosta često ne razumiju. Bar moja djeca. Možda je to ipak crtić prilagođen starijem uzrastu.
U ovoj slikovnici Papa Štrumpf odlazi na put, a Lumen uzima stvari u svoje ruke i odluči da će upravo on biti glavni kad nema Pape Štrumpfa. Nadjene si i novo ime: Štrumpfisim te pomisli kako upravo on može donositi najvažnije odluke u selu. To izazove pravu pomutnju među Štrumpfovima jer neki su uz novog vladara (naročito oni kojima je Štrumpfisim dao posebne ovlasti i položaj), a neki se pak oštro protive tome da Lumen bude glavni u selu dok nema pravog vođe: Papa Štrumpfa…
