Egmont, 2005. god., 96 str., tvrdi uvez.
Mojim klincima se jako sviđa maleni slonić po imenu Slonko koji se ponekad pojavljuje uz medu Pooha i društvo iz Stojutarske šume. Čitali smo u njemu u medo Pooh časopisu, imamo slagalicu na kojoj je on prikazan i klinci se kad vide njegov lik uvijek onako od srca nasmiju. Ovog puta me Ivona molila da li mogu pronaći neku slikovnicu o malenom Slonku u knjižnici. Ova mi se činila idealna kad sam je vidjela jer govori o tome kako su medo Pooh i njegovi prijatelji zapravo upoznali Slonka.
Društvo iz Stojutarske šume probudio je jednog jutra neki neobično glasan zvuk. Svi su se jako uplašili osim malenog Rooa koji je mislio kako je zvuk koji je čuo baš ugodan. Kad su vidjeli veliki otisak stopala u Stojutarskoj šumi bilo im je jasno da je onuda prošao slon i svi su se redom jako uplašili. Jedini koji nije znao što su to slonovi bio je maleni Roo, ali društvo mu je odmah opisalo te grozne stvorove sa pandžama i šiljastim repom kojima na leđima izbija nešto poput krila. Sad se i Roo uplašio. Svi zajedno odlučili su poći zarobiti slona i to već slijedećeg jutra. Malenog Rooa nisu željeli povesti misleći kako je to za njega preopasno, ali se on ipak iskrao iz kuće i krenuo u vlastitu potragu za slonom.
Tko li će prvi stići do slona i da li su Zečevi opisi tih stvorenja zaista bili točni saznajte u ovoj lijepoj slikovnici.
Priča je uistinu lijepa, ali uzmite u obzir da slikovnica ima 96 strana i da je možda više za stariju djecu zbog svoje duljine. Moj trogodišnjak je uzeo dvije pauze tokom čitanja, ustao i provozao svoje autiće jedan krug po kući, ali se uvijek vratio čuti što će se dalje dogoditi. Ivona je pak slušala bez dana od početka do kraja.
