Sunčana Škrinjarić, Zagreb, 2000.
Kratka i topla priča o skromnosti i tradiciji. Sasvim prilagođena za djecu raznih uzrasta. Ova priča govori o snjegovićima koji su usred zime ugledali svjetlo dana na radost prolaznika. Bila su to tri snježna brata, slična jedan drugome gotovo u svemu. Razlikovali su se samo po pokrivalu koje su nosili na glavi. Tako je prvi imao klasičan cilindar, drugi slamnati šešir, dok se treći okitio starim loncem. Međutim kako se ovaj sa cilindrom previše pravio važan, vjetar mu je odlučio otpuhati ga. Drugi pak se rugao svom bratu sa starim loncem na glavi. Tako je i njemu sreća okrenula leđa te mu je šešir otela pohlepna prolaznica.
Na kraju ostade samo snjegović s loncem na glavi. I bilo je dobro da je tako. Na sveopće oduševljenje prolaznika snjegović je postao glavna atrakcija. Fotografirali su ga i pisalo je o njemu u novinama navodeći ga kao pravog pravcatog snjegovića. Pisalo se o njemu za primjer svima kakav bi snjegović trebao biti. Pokriven starim loncem.
