Mozaik knjiga d.o.o., 2009., Randy Pausch profesor Carnegie Mellon s Jeffreyjem Zaslowom, tvrdi uvez, 214 stranica, 119,00 kn
Ovu mi je knjigu preporučila mama, a ona ju je kupila preko Svijet knjiga. Nju je oduševila pa sam je i ja uzela da je pročitam. Knjiga se čita u jednom dahu iako nisam baš imala vremena pročitati je u dan-dva. Sadržaj knjige je dosta težak i u jednu ruku tmuran. To je autobiografski roman o profesoru Randyju Pauschu koji umire od raka gušterače. Za sobom ostavlja svoju obitelj, suprugu Jai i troje male djece koja nikako ne mogu razumijeti da će im tata umrijeti pa je i besmisleno pokušavati im to objasniti. Posljednje predavanje je namijenjeno između ostaloga i njegovoj djeci za uspomenu kad odrastu ne bi li na taj način upoznali svog oca.
Nevjerojatna je hrabrost ovog čovjeka suočenog sa smrću, ali i njegove supruge koja mora biti hrabra i zbog njega i zbog svoje djece. Što bih ja učinila da znam svoju sudbinu. Ne znam, sjela bih i plakala najvjeropjatnije. I koliko puta se čovjek zapita ono glupo pitanje: “Što bi bilo da saznaš da je sutra kraj?” Odgovori su glupi da gluplji ne mogu biti. Nitko ne misli da život ipak može ići dalje bez nas. Toliko smo sebični da mislimo da smo nezamijenjivi i da se bez nas ne može. I da znaš da ti je kraj, što ostavljaš iza sebe, tko si i kakav bio, odgovor je vrlo teško pronaći.
Ipak moram na kraju priznati da sam nakon čitanja manje više ostala nekako ravnodušna i prazna kao da sam negdje usput izgubila ono nešto. Dok mi je mama pričala da je čitajući knjigu usput suze lila, meni je ostalo nešto nedorečeno. No bez obzira na to, roman je doista potresan, tema je teška, ali svakako se iksplati pročitati ga jer ima dosta toga nad čim se čovjek može zamisliti i možda poboljšati svoj život.
