Pouke iz Stojutarske šume
Egmont, 2007. god., 32 str., tvrdi uvez.
Ovo je po meni jedna od najljepših slikovnica iz zbirke slikovnica o medi Poohu. Već smo je par puta imali još dok je Ivona bila mlađa, a ovog puta sam pomislila kako bi Vidu mogla biti od pomoći. Naime, već par tjedana ga muče noćne more, ponekad kad se noću probudi u vrisku i panici ga ne možemo i po 15 – tak minuta uvjeriti da je to bio samo san. Stalno zatvara oči i viče: Gledaj, slike su opet tu. I onda zbunjeno gleda kad ružne slike nestanu u trenutku kad otvori oči. Ponekad je ipak malo bolje i uspijemo ga smiriti u kraćem vremenu. A iracionalni strahovi ga prate i tokom dana. Tako ga teškom mukom možemo nagovoriti na neke slikovnice u kojima se pojavljuju likovi kojih se odjednom počeo bojati. Isto je i s crtićima, kartama, društvenim igrama… Nadam se da je to samo neka faza, ali opet mu želim pomoći da bi čim prije prošla.
Upravo sam iz toga razloga posudila ovu slikovnicu u knjižnici. Glavnog junaka, poznatog malog medvjedića Pooha u ovoj priči muče noćne more. Zapravo samo jedna, ali strašna. Medvjedić Pooh svom prijatelju Tigru pokazuje 10 novih ćupova meda, a ovaj ga upozorava kako mora paziti da mu ih strašni Surloslon ne pojede. Govori mu kako je Surloslon proždrljiva izjelica i kako uvijek treba biti na oprezu jer se on stalno smuca naokolo. Medo Pooh postaje zabrinut. Kad njegov prijatelj ode kući, medo Pooh odlazi na spavanje, ali kuća mu odjednom počinje izgledati strašna i prazna. Začas ga probudi grozna grmljavina. U njegovu kuću ulazi strašni Surloslon i počinje jesti Poohov med. Uskoro dolazi i do njega govoreći mu kako će i njega pojesti. Pooh skoči s kreveta i trči kod svog prijatelja Praščića govoreći mu kako mu mora pomoći. Praščić predlaže da bi bilo dobro otići do Kristofora Robina jer će on sigurno pronaći način kako im pomoći. Kristofor Robin, na svu sreću, odmah shvaća o čemu se radi. Zajedno sa svojim prijateljima odlazi u Poohovu kuću ne bi li im dokazao da je to bio samo sam. I zaista, Surloslonu nema ni traga kad društvo stigne do Poohove kuće. Kristofor Robin objašnjava medi Poohu i Praščiću zašto ponekad sanjamo ružne snove. No kad društvo ode kući medo Pooh opet utone u san. U snove opet ušeće i Surloslon te medo Pooh počne vikati: „Surloslone, odlazi!“ Na te riječi Surloslon brizne u plač govoreći kako je on samo htio nešto pojesti jer je jako gladan. Medo Pooh predlaže da zajedno pojedu malo meda na što Surloslon rado pristane. Na kraju je medo Pooh te noći sanjao slatke snove.
