Golden marketing, 1999. god., tvrdi uvez.
Autor: Grigor Vitez
Ilustrirao: Damir Facan – Grdiša
„Na ledini šumskog proplanka u travi ležalo je ogledalce. Tko ga je izgubio, ne zna se. Možda pastirica koja je onuda prolazila sa stadom, možda lovac koji se ondje bio spustio na travu da se odmori, možda djeca koja su onuda jednom bila naišla – tko će znati? Tek ogledalce je ležalo i u njemu se ogledalo sad nebo, sad sunce, sad granje, sad oblak, sad ptica u letu…
Jednoga dana naiđe onuda zec.“
Kad sam pred par godina pročitala ovaj tekst, probudio je u meni prekrasne uspomene. Ovu sam priču već jednom čula. Kad, ne znam točno, ali sigurno mi se i onda svidjela kad je u meni probudila tako lijepa, topla sjećanja na djetinjstvo. Zato sam je odmah posudila svojoj Ivoni. Jako joj se svidjela iako je imala tek dvije godine. Neki dan sam je se sjetila a kako je nismo čitali već 2 – 3 godine bila je ovo savršena prilika da se prisjetimo dogodovština ovih zanimljivih šumskih životinja.
Uglavnom, priča ide ovako: jednoga dana zec na proplanku u travi pronalazi ogledalce. Pogledavši ogledalce pomisli kako je to njegova slika no doduše, ne sjeća se kad ju je izgubio. Ubrzo s obližnjeg drveta skoči vjeverica. Kad vjeverica pogleda u ogledalce u njemu ugleda svoj lik pa počne tvrditi kako je to njena slika. Uskoro pokraj njih sleti i šojka kreštalica. Pogledavši u ogledalo u njemu također ugleda svoj lik i počne tvrditi kako je to upravo njena slika. Njihovu svađu prekine veliki medvjed. Što li će on reći i učiniti pročitajte u slikovnici.
Zaista nemojte propustiti pročitati ovu prekrasnu priču svojoj djeci. Po mom mišljenju svidjet će se i malenima i velikima, a i najmlađima.
