Golden Marketing, 1999. g.,32 str., tvrdi uvez, 70,00 kn.
Prema ruskoj narodnoj pripovijesti pripremila Lada Martinac
Ilustrirala Jasminka Begić – Lulić
Ova prekrasna slikovnica oduševila nas je. Ne znam ni sama gdje se do sad skrivala od nas na policama gradske knjižnice. Klinci su nakon prvog čitanja vikali: još, još!
Ovo je priča o djevojčici po imenu Maša koja je jednog dana nakon branja jagoda s prijateljicama zalutala u šumi. Pronašla je jednu kućicu i pomislila kako je spašena. No u kućici je živio medvjed koji je zaključi kako će mu jedna takva djevojčica biti od velike pomoći. Kuhat će, čistiti i prati dok bude on u šumi. Tako je i bilo. Maša je naporno radila, ali nije bila zadovoljna. Vidjela je da od plakanja i moljenja nema ništa pa je smislila plan. Ispekla je puno kolačića i rekla medi da odnese kolačiće njenim roditeljima u selo. Strogo mu je napomenula da ne smije pojesti niti jedan, a ona će sjesti na krov kuće i gledati ga da ne prekrši obećanje. Prije nego je stavila kolače u veliku košaru i sama je sjela na dno. Pokrila se kolačima, a medo je uzeo košaru i krenuo put sela. Cijelo vrijeme je mislio o kolačima i kad je pomislio da je predaleko i da ga Maša više neće vidjeti, sjeo je na panj i krenuo pojesti kolačić. Maša je viknula iz košare: „Vidim te medo, vidim. Sjeo si na panjić, jest ćeš kolačić.“ Medo pomisli: Uh, baš je mudra ta Maša. Visoko sjedi, daleko vidi. Podigne košaru i nastavi put. Isto se dogodilo još jednom ali je medo opet odustao od namjere da pojede kolačić. Kad je stigao do kuće Mašinih roditelja, Mašin pas je počeo jako lajati i režati na njega. Medo se uplašio, spustio košaru i pobjegao. Mašini roditelji iznenadili su se vidjevši u svom dvorištu veliku košaru, ali još su se više iznenadili vidjevši kako iz te iste košare izlazi njihova Maša. Njihovoj sreći nije bilo kraja.
