Mali princ – Antoine de Saint – Exupery

Mozaik knjiga, 2004. god., meki uvez, 109 str., izlazilo uz Večernji list, biblioteka “Večernjakov limač”.

Ovu prekrasnu pripovijest pročitam otprilike svakih 2 – 3 godine, a svaki put kad je čitam svjesna sam da bi je trebalo pročitati bar jednom mjesečno. Priča o malom princu pomaže mi da bolje razumijem svoju djecu i zaista mi pomaže u odgoju. Što se tiče odgoja djece svi mi imamo uspone i padove, lošije i bolje dane, a ponekad se čak dogodi da imamo lošije tjedne ili čak mjesece. Ponekad nikako ne razumijemo svoje mališane, a istovremeno smo svjesni da i oni ne razumiju nas i naša očekivanja. Nema boljeg načina za smanjiti taj razdor između odraslih i djece od čitanja Malog princa. Moramo svakako uzeti u obzir da sve stvari u odgoju svoje djece možemo popraviti samo mi kao roditelji, a ponekad je zapravo potrebno samo promijeniti sebe.

Možda će vam biti zanimljivo da je Mali princ pisan po narudžbi i zapravo je trebao biti djelo za djecu. No djelo svojom simbolikom zapravo odražava svijet odraslih i govori o tome što je odraslima bitno i koje su im prave vrijednosti u životu. Po meni će svaki odrasli priznati da naš svijet izgleda upravo kao planeti koje opisuje Mali princ. Upravo sa Malim princem dječja je proza prešla granice dječjeg svijeta i izbrisala razliku između dječje i književnosti za odrasle. U glavnom liku, avijatičaru koji doživi kvar u pustinji možemo prepoznati samog autora. Letenje i pisanje bile su, naime, dvije piščeve velike ljubavi. Jedna ga je koštala i života. 13. srpnja 1944. godine, nakon izviđačkog leta nad Korzikom gubi mu se svaki trag. No njegov lik će kroz lik Malog princa zauvijek živjeti u svojim čitateljima. A to su svi oni koji žele spoznati prave vrijednost u životu i ostaviti se onih apsurdnih i nebitnih stvari.

Kao što sam spomenula, glavni lik je avijatičar koji doživi kvar sa svojom letjelicom usred pustinje. Ovdje, odmah na početku djela, u radnju pisac uvodi nestvarni lik Malog princa koji dolazi s neobičnog planeta. Uz to što je neobičnog izgleda ima i drugačije poglede na svijet. No avijatičaru se Mali princ sve više uvlači pod kožu…

Teško mi je puno pisati o Malom princu jer onima koji su ga čitali sve je potpuno jasno i nepotrebno im je o tome pričati. A oni koji ga nisu i nemaju namjeru čitati ovo što bi ja govorila bit će potpuno nejasno i nerazumljivo pa čak i nepotrebno.

Pokušavala sam odlučiti koje bih citate iz djela navela kako bi čim više ljudi navela na čitanje ovog genijalnog djela, ali jako se teško odlučiti. Pa ipak, evo ih nekoliko:

„Ako odraslima kažete: Vidio sam prekrasnu kuću od crvenih opeka, s geranijama na prozorima i golubovima na krovu – oni tu kuću ne mogu zamisliti. Njima treba reći: Vidio sam kuću koja vrijedi stotinu tisuća franaka. Onda će uzviknuti: – Kako je lijepa!“

„Mogao bih postati kao odrasli koje zanimaju samo brojke.“

„Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.“

„Za oholice su, naime, svi drugi ljudi obožavatelji.“

Gdje su ljudi? – upitat će napokon mali princ. – Malo je pusto u pustinji…

–          Pusto je i među ljudima – otpovrne zmija.

Ako još niste pročitali malog princa, iskreno vam želim da čim prije uzmete knjigu u ruke i u samo nekoliko sati otkrijete sve čari i genijalnost ovog djela. A o posljedicama onoga što je autor htio reći pred puno, puno godina razmišljat ćete svakodnevno.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, lektira | Tag članka: , , , . Označi link.