Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb 2007., tvrdi uvez
Ilustrirala: Anička Gošnik-Godec
Maca papučarica je poznati lik valjda svakom djetetu i vjerujem da si mnogi roditelji pomažu tim likom ne bi li primorali ili ponukali svoju djecu da pospreme za sobom bilo odjeću bilo igračke.
” U malenom selu malene su kućice, a svakoj kući ima djece. Odjevena su u šarene košuljice, na nogama su im crvene i plave papučice. Sve su kuće u selu obojene u bijelo, svi su krovovi na kućama crveni, svi prozori imaju zelene kapke, dvorišta su pometena i cesta je glatka.
U tom selu sve je u najboljem redu, osim djece – ona su neuredna. Navečer prije spavanja, djeca ne pospreme svoje papuče. Ujutro ih traže pod stolom, na stubama, u kolicima, među drvima, u džepu očeva kaputa i nakon dugog traženja znaju pronaći jednu papuču u kuhinji, a drugu u sobi.
Jednog jutra, kad su već u svim kućama u malom selu pripremali doručak, Janez je uzalud tražio svoje papuče. -“Ako ih sinoć nisi pospremio, sigurno ti ih je odnijela maca”- odgovorila je mama.- upitao je. -“Ako ih sinoć nisi pospremio, sigurno ti ih je odnijela maca”- odgovorila je mama. -“Mama, gdje su moje papuče?”- zvala je Špelica u susjednoj kući. -“Ako ih nisi sinoć pospremila, sigurno ti ih je odnijela maca”- odgovorila je mama. -“Mama, gdje su moje papuče?”- pitao je Tin u trećoj kući. -“Odnijela ti ih je maca jer ih nikad ne pospremiš”- odgovorila je mama. -“Mama, gdje su moje papuče?”- upitala je Tonka, a mama je odgovorila: -“Odnijela ih je maca.”
U čitavom selu mirisalo je na slatku kavu i sva su djeca bila gladna. Sjela su bosa za stol, napila se tople kave, a zatim je Janez stao na prag i viknuo preko ceste: -“Špelice, dođi k meni!” Špelica je odmah dotrčala na prag i rekla: -“Rado bih došla, ali ne mogu. Maca mi je odnijela papuče.” -“Tine!”- zvala su Janez i Špelica- “Dođi k nama!” Tin je dotrčao na prag i odgovorio: -“Maca mi je odnijela papuče.” I Tonka je došla na kućni prag. I njoj je maca odnijela papuče. U svim su se kućama otvarala vrata i sva su djeca bosa izašla na prag. -“Maca mi je odnijela papuče!”- 
dovikivala su se djeca. Skakutali su s noge na nogu jer im je bilo hladno. Zatim je zasjalo sunce i djeci je postalo toplije. Bosi i u šarenim košuljicama izašli su na cestu. Pitali su se: -“Kamo je maca odnijela naše papuče?” -“Potražimo macin dom!”- rekao je Jurica. I djeca su krenula.
Skrenuli su s ceste i hodali po rosnoj travi. Došli su do šume i išli sve dalje. Hodali su po mahovini, slušali pjev ptica i razgrtali grmove ne bi li pronašli macin dom. Usred šume pronašli su bijelu kućicu s crvenim krovom. Prozori su bili puni cvijeća, a na vratima je pisalo: MACA PAPUČARICA
Maca je čula djecu i otvorila vrata. -“Draga djeco, što želite?” -“Papuče”- zamolila su djeca. Maca ih je pozvala u kućicu. U kućici su bile police a na policama plave i crvene papuče. Kakav je red vladao u kućici! Djeca su zašutjela. -“Neka svatko uzme svoje papuče”- rekla je Maca Papučarica. Ali to nije bilo lako. Papuče su bile čiste i zakrpane, a otrgnuti gumbići opet zašiveni. Djeca su jedva prepoznala svoje papuče. Bobek, najmanji među djecom, nije mogao pronaći svoje papuče. Sva su djeca bila obuvena, a on ih je još uvijek tražio. -“Ako ne nađeš svoje papuče, morat ćeš kući bos.”- rekla mu je Maca Papučarica. Bobeka su zeble noge i htio je zaplakati. Njegove su papuče bile poderane, a na polici nije bilo poderanih papuča. Djeca su već odlazila kući a Bobeka je sve više zeblo. Maca Papučarica mu reče: -“Ići ćeš kući bos.” -“Prehladit ću se”- rekao je Bobek i sažalio se maci. -” Najneuredniji si ali i najmanji pa bi se možda stvarno mogao prehladiti ukoliko bi hodao bos” – rekla mu je i donijela papuče. Bile su zakrpane i čiste. -“Kad zapadne snijeg, sašit ću ti nove” – obećala mu je maca. To su čula i ostala djeca. Okrenula su se i zamolila: -“I meni! I meni!”
Maca Papučarica im je mahnula i rekla: -“I vama ću ih sašiti!” Zatvorila je kućicu i gledala kroz prozor kako djeca u šarenim košuljicama i crvenim i plavim papučicama žure kući. Posljednji je trčao Bobek.
-“Bobeku ću sašiti najtoplije papuče, one oko gležnjeva. A Janezu takve da ih može nositi i dok vježba. Špelicine papučice bit će lijepe poput onih koje nosi njezina majka. Tinu, koji gubi gumbe 
s papučica napravit ću papučice bez gumba. Tonki ću sašiti papučice s vunenim ukrasom. A drugoj djeci? Svatko će dobiti onakve kakve si najviše želi. Tako će svi biti zadovoljni.”- razmišljala je maca. A onda je zatvorila prozor i zaspala. Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Podstavit će ih zečjim krznom da budu toplije. Tko zna hoće li ih djeca pospremiti prije spavanja?
