Kratki izlet – Antun Šoljan

Večernjakova biblioteka, 2004. god., 119 str., tvrdi uvez.

Pisac priču započinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg govori kako je jedna osebujna ličnost; čovjek sa devet života koji je uvijek spreman za akciju. Pisac kreće na ekspediciju sa grupom ljudi koju predvodi Roko – kreću u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime mjesta. Gradina bi se trebala nalaziti u unutrašnjosti Istre pa ekspedicija jednog dana kreće autobusom prema kamenjaru i šikari. Usred tog kamenjara pokvari im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u autobusu čekajući pomoć, a drugi dio kreće dalje pješke, predvođen Rokom. Roko cijelo vrijeme tvrdi kako je siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu više nitko i ne vjeruje. Njihove sumnje se pokažu ispravnima kad jednom prilikom gotovo da ne završe u provaliji. Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto tj. kuće, ali čini se da ljudi baš i ne žive u tim kućama. Na jednom prozoru ugledaju dvije ogromne žene koje im se zavodnički smiješe pozivajući ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kreće dalje no Petar se vraća k ženama i tamo ostaje. Ekspedicija gubi još jednog člana kad Vladimir ostaje pijan u konobi tj. u podrumu nekog zlobnog starca. Trećeg člana ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuću u šikari i ostaje tamo živjeti. Dvije posljednje članice ekspedicije odluče vratiti se do autobusa pa Roko i naš pripovjedač ostaju sami. U sumrak dolaze do urušenog samostana i tamo upoznaju fratra koji im govori kako su stigli prekasno. Prema fratrovoj priči, on je dugo godina čuvao sve freske i biblioteku no unatoč njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u istinitost te priče Roko odlučuje vratiti se natrag slijedećeg jutra. Fratar govori kako će on ostati umrijeti u samostanu. Naš pripovjedač odlazi podzemnim hodnikom u nadi da će ipak nešto pronaći. Pothodnik ga na kraju dovodi do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. Članove ekspedicije više nikad ne uspijeva pronaći kao ni samostan sa starim fratrom. U romanu se zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za identitetom i za smislom života. Odgovor je da ga se ne može pronaći i da se stalno vrtimo u krug. No nije rješenje odustati već treba i dalje stalno pokušavati.

BILJEŠKA O PISCU:

Antun Šoljan rođen je u Beogradu 1932. godine, a umro je u Zagrebu 1993. godine. Ovaj pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, esejist, prevoditelj i antologičar pojavio se u književnosti ranih pedesetih sa skupinom pisaca okupljenih oko časopisa Krugovi. Po tom će časopisu taj cijeli naraštaj biti prozvan krugovaškim. Zajedno sa Ivanom Slamnigom, Zvonimirom Golobom, Vlatkom Pavletićem, Slavkom Mihalićem i drugima, Šoljan je svojom spisateljskom energijom uvelike pridonio radikalnoj promjeni hrvatske književnosti. Šoljan za svoja djela odabire novu tematiku, drugačiji izbor likova (tzv. antiheroj umjesto ratnog heroja), no često oni koji nešto tako drastično mijenjaju plaćaju i cijenu za to. Nakon govora u povodu 50. obljetnice Matoševe smrti ostao je trajno politički sumnjiv vladajućim strukturama što će uvelike obilježiti i njegovo stvaralaštvo i položaj u društvu. Objavio je sedam zbirki pjesama; neke od njih su Na rubu svijeta (1956. g.), Bacač kamena (1985. g.), Prigovori (1992. g.). petnaest dramskih tekstova za radio, kazalište, TV. Napisao je i četiri romana: Izdajice (1961. g.), Kratki izlet (1965. g.), Luka (1974. g.), Drugi ljudi na mjesecu (1978. g.).

U Hrvatskoj je roman Kratki izlet kao knjiga tiskan tek 1987. god. Kad se pojavio, roman je doživljavan kao politička alegorija koja kritizira politički sistem. Današnji čitatelj, koji ne zna politički sistem u kojem je nastao roman, neće ga ni doživjeti na taj način. Pisac je naknadno i sam zanijekao da mu je namjera bila napisati političku alegoriju.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, lektira | Tag članka: , , . Označi link.