Jacob i Wilhelm Grimm – Bajke

Katarina Zrinski, 2008. god., 33 str., tvrdi uvez.

Ilustrirao: Ivan Vitez

Ova zbirka bajki braće Grimm sadrži tri bajke: Bremenski gradski svirači, Siromašni mlinarski momčić i maca te Kralj bradonja.

U prvoj bajci pod nazivom Bremenski gradski svirači glavni likovi su magarac, pas, mačak i pijetao. Magarac je već ostario i postao nesposoban za posao kad te ga je gospodar prestao hraniti. Vidjevši kako mu se ne sprema ništa dobra magarac pobjegne i krene put Bremena ne bi li postao gradski svirač. Putem naiđe na lovačkog psa kako na putu leži i dašće. Gazda ga je želio ubiti jer biše nije bio dovoljno dobar za lov pa mu magarac predloži da pođe s njim u Bremen. Putem njih dvoje sretnu mačka kojeg je gazdarica željela ugušiti jer je postao star i više nije mogao loviti miševe. Magarac i pas predlože mačku da krene s njima u Bremen ne bi li i on postao gradski svirač. Tri bjegunca naiđoše na pijetla kojeg je gazdarica drugi dan željela skuhati u juhi. Oni ga uvjere kako je bijeg u Bremen puno bolja opcija nego čekati sigurnu smrt te se on zaputi s njima. Za jedan dan nisu mogli stići u Bremen pa kad su stigli u neku šumu odlučili su tamo prenoćiti. Magarac i pas legnu pod visoko drvo, mačak i pijetao popnu se među granje. Pijetao se podne na vrh stabla te u daljini ugleda neku iskricu gdje tinja. Kad su prišli bliže vidješe da je to neka kuća u kojoj se za bogatim stolom časte četiri razbojnika. Razmišljali su kako bi se mogli domoći ukusnog jela i toplog prenoćišta. Tako je magarac prednje noge metnuo na prozor, pas mu skoči na leđa, na psa se popne mačak, a na mačkovu glavu uzleti pijetao. Počnu se glasati što glasnije su znali te uspješe preplašiti razbojnike. Kad su razbojnici pobjegli glavom bez obzira, četiri su se bjegunca počela častiti kao da će tjednima gladovati. Nakon toga legnu da odmore. Nakon nekog vremena razbojnici primijete da u kući nema nikakvog svjetla te pošalju jednog razbojnika neka pretraži kuću. U mraku su se razbojniku mačkove vatrene oči učinile kao žeravica te je primaknuo žigicu ne bi li je zapalio. Ali mačak mu skoči na lice i počne ga grepsti. Pas ga je ugrizao za nogu, magarac ga tresnuo stražnjom nogom, a pijetao je glasno uzviknuo: kukuriku. Ovaj je brže bolje pobjegao, a svojim prijateljima razbojnicima rekao kako je u kući neka vještica. Ispričao je kako je dahnula u njega i izgrebla ga svojim dugim noktima. Pred vratima ga je čovjek ubo nožem u nogu, a u dvorištu ga neka crna neman ošinula batinom. Na krovu je, prema njegovim riječima sjedio sudac i vikao: „Dovedite mi lupeža.“ Razbojnici se više nisu usudili ući u kuću, a bremenski svirači ostali su u njoj.

Druga priča nosi naziv „Siromašni mlinarski momčić i maca“. U jednoj mlinici živio stari mlinar koji nije imao ni žene ni djece. U njega su služila tri momka, a kad je mlinar ostario reče momcima neka idu u svijet i koji mu dovede najljepšeg konja dobit će mlinicu, a njega će hraniti do smrti. Treći momčić zvao se Ivo i ostali momci su ga držali za budalu. Kad su bili izvan sela rekla su ostala dvojica Ivi neka ostane tamo jer nikada neće doći do konja. Ivo ipak krene za njima, al kad su uvečer došli do neke pećine da u njoj odspavaju, dvojica mudrijaša pričekaju da Ivo zaspi te pođu dalje bez njega. Kad se Ivo probudio shvati da je sasvim sam u dubokoj pećini te krene dalje kroz šumu. Do njega dođe šarena maca te ga upita kamo ide. On joj ispriča da traži konja, a ona mu reče neka ide za njom i neka joj služi sedam godina. Nakon toga ona će mu dati najljepšeg konja kojeg je ikad vidio. Ivo pođe s mačkom na dvor gdje je bilo mnoštvo maca koje su dvorile šarenu mačkicu i Ivu. Cijeli dan su ih dvorile, a uvečer su morale svirati. Kad je šarena maca zamolila Ivu da pleše s njom on odbije rekavši da s jednom cica macom ne pleše. No Ivo je u dvoru morao i raditi. Kosio je travu i nosio sijeno. Sagradio je mačkici i kućicu. Jednoga dana Ivo je upita kad će dobiti svog konja, a maca mu pokaže put do mlinice i reče mu da će mu onda za tri dana dovesti konja. Ivo je u svojoj staroj, otrcanoj odjeći krenuo u mlinicu i kad je stigao vidi da su dvojica momaka već ondje sa konjima. Jedan konj je doduše bio slijep, a drugi šepav. On reče da će njegov konj stići za tri dana, a oni su mu se rugali. Nisu mu dopustili da takav otrcan jede s njima za stolom već je morao jesti pred vratima, a spavati u gusinjaku. Treći dan dođe kočija sa šest prekrasnih konja dovodeći i sedmoga koji je bio namijenjen mlinarskom momčiću. Iz kočije izađe prekrasna kraljevna, a to je zapravo bila ona ista maca kojoj je Ivo služio sedam godina. Sluga je dao Ivi lijepe odjeće te ga umio. Stari mlinar vidjevši konje zaključi da mlinica pripada trećem momku. Kraljevna mu reče neka uzme i konja i svoju mlinicu te povede sa sobom svog vjernog Ivu, sjedne s njim u kočiju i odveze se. Kad su stigli do male kućice što ju je >Ivo sagradio srebrnim oruđem vidje ivo da su to sad prekrasni dvori. Kraljevska se kći vjenča sa Ivom i tako je siromašni mlinarski momčić postao bogat te je imao svega u izobilju. Neka nitko ne kaže da se ne može biti čestit zato što si budalast.

Treća priča nosi naziv Kralj bradonja, a radnja ide ovako: Imao neki kralj kćer koja je bila ohola i obijesna. Niti jedan prosac joj nije bio po volji već im se povrh svega i rugala. Jednom kralj priredi veliku svečanost i pozove izdaleka ljude orne za ženidbu. No kraljeva kći prođe kroz redove i svakome nešto zamjeri. Osobito se rugala nekom dobroćudnom kralju koji je stajao prvi od sviju, ali brada mu je bila malo nakrivo. Kralj se naljuti i zakune da će je udati za prvog prosjaka koji dođe u dvorac. Tako ju je dao za nekog svirača – pjevača koji je došao pred dvor svirati i pjevati ne bi li mu udijelili nešto novaca. I kraljeva kći je morala poći sa svojim mužem. Kad su prolazili pored lijepe šume ona upita čija li je to lijepa šuma, a muž joj odgovori da je to od kralja Bradonje i da se kojim slučajem udala za njega, sad bi sve to bilo njeno. Kad su išli preko livade opet ona upita čija je to lijepa livada, a on opet reče da je i livada od kralja Bradonje i da se udala za njega, sad bi sve to bilo njeno. Kad su prošli kroz veliki grad opet upita ona čiji je to grad, a muž joj reče da je i grad od kralja Bradonje i da se udala za njega, sad  bi i to bilo njeno. Kad su pak došli do male kućice reče njen muž da je to njegova, a sad i njena kuća. Princeza je morala kuhati, ali uskoro su pojeli sve zalihe te više nije bilo hrane. Prvo je kraljeva kći počela plesti košare no od tvrda šiblja izranjaju joj se nježne ruke. Nakon toga je pokušala presti no oštre niti joj se zarežu u mekane prste te opet poteče krv. Onda je njen muž krenuo trgovati loncima i glinenim suđem, a ona je odlazila na trg i nudila ih na prodaju. Kako je bila lijepa ljudi su kupovali njeno suđe, a neki su joj čak davali novac, a nisu ni uzeli kupljenu robu. No jednog dana dođe neki pijani konjanik te sruši njeno suđe i satare ga u tisuću komada. Ona počne plakati te uistinu nije znala što bi. Kad je došla kući i sve ispričala mužu, on se jako naljuti. No onda joj je dogovorio posao u kraljevskoj palači gdje je služila kuharu. Oko vrata bi nosila dva lončića, za svaki džep po jedan i u njega bi stavljala ostatke od hrane kako su ona i njen muž imali što jesti.  Jednog se dana slavila svadba najstarijeg kraljevića. Na slavlju kraljeva je kći proklinjala svoju oholost koja ju je dovela u takvu bijedu te je i dalje u svoje lončiće sakupljala ostatke hrane koje su gosti bacali. Najednom u palači stupi lijepi kraljević koji poželi zaplesati sa kraljevom kćeri. Ona vidje da je to onaj isti kralj Bradonja kojeg je tako oholo odbila kad je došao u palaču za prosca te nije željela s njim plesati. Kralj Bradonja je povuče u dvoranu te se njoj pokida uže na koje su joj bila privezana dva lončića. Sva hrana se razlila po podu te su joj se gosti počeli rugati, a ona se jako posramila. Htjela je pobjeći no tad joj kralj Bradonja reče neka se umiri jer su on i onaj siromah – njen muž jedno. Od ljubavi prema njoj se tako pretvarao i želio joj pokazati kako je bila ohola. Ona se iskreno pokaje te reče da nije dostojna da bude njegova žena. Kralj Bradonja joj reče da su ti dani sad prošli te će sad proslaviti njihovo vjenčanje. Dođu dvorske sobarice koje je presvukoše u prekrasne haljine, a na slavlje je došao i njen otac sa cijelom dvorskom svitom kako bi joj čestitao na vjenčanju s kraljem Bradonjom.

Bilješka o piscu:

Jacob i Wilhelm Grimm postali su slavni po sakupljanju i objavljivanju njemačkih bajki „Dječje i obiteljske priče“ (18012. God) kao i mnogih drugih izdanja tokom života.

Jakob Ludwig Karl Grimm rodio se 1785., a Wilhem Karl Grimm 1786., u Hanauu kod Frankfurta. Gimnaziju su završili u Kasselu, a obojica su studirali pravo na Sveučilištu Marburg. Od 1837. Godine do 18941. Godine pridružili su se petorici kolega profesora sa Sveučilišta u Gottingenu, a ta je skupina postala poznata kao Göttingenska sedmorka.

Bunili su se protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera pa ih je kralj sve istjerao sa sveučilišta. Wilhelm je umro 1859., a njegov stariji brat Jakob 1863. Pokopani su na groblju St Matthäus Kirchhof u Schönebergu, četvrti Berlina.

Današnja izdanja njihovih bajki uglavnom su temeljito pročešljane verzije koje su izmijenjene kako bi se bolje prilagodile djeci. Izvorne narodne priče koje su sakupila braća Grimm nisu se nekad smatrale dječjim pričama.

Kad i zašto čitati djeci Grimmove bajke?

Neupitne vrijednost Grimmovih bajki može se vidjeti iz činjenice da su one bezvremenske; pričale su se pred 200 i više godina, a pričaju se i danas diljem svijeta. Teško je reći kad su djeca spremna za bajke braće Grimm. Po mom mišljenju, ovisi o bajki i o karakteristikama pojedinog djeteta. Ove tri bajke je moja petogodišnja Ivona doslovce gutala dok je trogodišnji Vid u potpunosti mogao razumjeti i doživjeti samo prvu priču o gradskim Bremenskim sviračima. Možda su neke jednostavnije poput Crvenkapice ipak primjerenije njegovoj dobi i interesima. No svakako pokušajte jer nikad ne znate kad su djeca spremna. Izgubiti ne možete ništa, a dobiti puno.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, lektira | Tag članka: , , , , , . Označi link.