ABC Naklada, 1997. g., 33 str., tvrdi uvez.
Ilustrirali: Ivica Antolčić, Dubravka Kolanović, Nevenka Macolić, Ivan Vitez, Pika Vončina.
Odabrala i priredila: Ranka Javor
Ova knjiga u sebi sadrži prekrasne hrvatske usmene priče koje su se godinama pričale s koljena na koljeno. Iskreno, čim sam ugledala naslovnu stranu ove knjige znala sam da je to vrijedna i kvalitetna slikovnica. Teško je ponekad odabrati pravu literaturu na policama gradske knjižnice. U doba demokracije, slobode govora i toliko puta kritiziranog kapitalizma, izbora je mnogo. Tako je i sa knjigama no to je zapravo dvosjekli mač. Teško je na brzinu ponekad odabrati kvalitetne knjige pa ponekad posudim nešto čijoj se kvaliteti kod kuće čudimo svi redom. No ovo je nešto sasvim drugo. Ranka Javor omogućila nam je da svoju djecu upoznamo s prekrasnim hrvatskim narodnim pričama, a da se pritom i sami podsjetimo istih. Moram napomenuti kako mi je prva po redu priča pod nazivom: Kako je Koren kovač sve vragove zastrašio ostala u prekrasnom sjećanju iz djetinjstva i često sam razmišljala gdje bih je mogla pronaći kako bi upoznala svoje klince s tom neobičnom pričom. Iz djetinjstva se živo sjećam ekranizacije istoimene priče, nadam se da će je bar jednom i moji klinci uspjeti pogledati. A do tada ćemo je čitati…
Da vam ukratko upoznam s pričama i pritom potaknem da i sami potražite ovu prekrasnu knjigu u obližnjoj knjižnici:
Prva po redu priča nosi naziv: Kako je Koren kovač sve vragove zastrašio. Riječ je tu o jednom kovaču po imenu Koren koji je teško živio te se odlučio objesiti. Upravo kad je želio ostvariti svoj naum, pred njim se stvori vrag paklenski u obliku gospodina te mu reče neka bude njegov punih sedam godina, a on će mu zauzvrat dati toliko novaca da će moći dobro živjeti. Siromah se obećao vragu i ovaj mu je dao dosta novaca. Kad je prošlo sedam godina, došao je vrag po Korena kovača. Ovome je još bio život mio i nije želio krenuti pa je rekao vragu neka malo sjedne na stolicu i pričeka ga. Na stolici je vraga čekala rastopljena smola pa mu se stolac zalijepio za stražnjicu. Tako ga je Koren kovač uspio još i dobro izmlatiti. Drugi vrag odlučio je dovesti kovača kad već prvi nije uspio. No Koren kovač reče drugom vragu neka ode na trešnju da si malo trešanja nabere prije puta. Ovaj se brzo popeo na trešnju, ali kovač je počeo kaditi odozdo s tamjanom. Vrag nije podnosio miris tamjana pa je skočio s trešnje i polomio nogu. Tada je kovaču pošao i treći vrag no kovač ga je zamolio da mu prije tog a uče u mijeh da napravi potkove. Kad je ovaj to učinio, kovač zatvori mijeh pa udri sa svojim dečkima po njemu. I taj se vrag vratio u pakao sav isprebijan. Jednom je pred Korena kovača iz rupe izašao najstariji vrag, a kovač izvadi metar i počne mjeriti. Vrag ga je upitao što mjeri, a ovaj mu odgovori kako će se baš ondje graditi samostan. Vrag ga je stao preklinjati i dao mu mnogo novaca kako se baš tamo ne bi gradio samostan. I tako je Koren kovač postao bogat čovjek. Ova bajka potječe iz okolice Karlovca.
Druga po redu priča se zove: Busen ružmarina. Bili jednom čovjek i žena, a djeteta nisu imali. Jednom su u šetnji naišli na busen ružmarina koji je cvao. Žena je pomislila: Neka mi Bog da, makar busen ružmarina. I zanijela žena, a rodila je ružmarin. Posadila ga u teglu i stavila na prozor. Nasuprot njihovoj kući bio je kraljev dvorac. Kralj je vidio kako svakog dana iz grma izlazi djevojka pa je otišao i kupio od žene grm ružmarina. Posadio ga je nasuprot ženine kuće, kako bi ga i ona mogla gledati. Djevojčica iz ružmarina svaki je dan dolazila kad bi kralj spavao očistiti mu sobu. Jednom ju je na prevaru ulovio i zamolio je neka više ne ide u grm, neka ostane i bude njegova. Ona mu je odgovorila kako mora ostati u cvijetu 20 godina, a tek onda može izaći. Dala mu je maleno zvonce na koje je mogao pozvoniti, a ona bi došla. No, morao je obećati kako će uvijek zvonce čuvati uza se. Jednoga dana kralj je otišao na dalek put i zaboravio je zvonce. Kada su sluge pospremale, zvonce je palo i zazvonilo. Djevojka je došla, ali sluge su je izudarali tako da je bila sva modra. Kralj ju je liječio polijevajući je vodom, a jednom na dan vodom od ružmarina. Kad je navršila dvadeset godina, izašla je iz ružmarina i kralj ju je oženio. Ona je pak, k sebi pozvala majku i oca. Ova bajka potječe iz okolice Dubrovnika.
Treća priča nosi naziv: Kraljeva kći vještica. Neki kralj imao kći jedinicu kojoj je svaki dan morao kupovati nove cipele. Obećao je zato onom koji otkrije zašto ona podere tolike cipele pola kraljevstva i svoju kćer za ženu. Svakakvi su momci dolazili, ali ništa nisu saznali. Napokon došao i nekakav stari isluženi vojnik. On se pravio da spava kad ga je kraljeva kći gledala, a onda krenuo za njom na put. Po putu je sa sobom uzimao i dokaze: list od bakra kad su prolazili kroz šumu u kojoj su grane i lišće od bakra, list od srebra kad su došli u šumu koja je bila srebrna. Isto učini i u šumi od zlata. Putem je sreo dvojicu vraga koji su se svađali oko nekoliko stvari koje im je on snalažljivo otuđio. Bile su tu: opanke koje kad obuješ, možeš njima sedam milja prevaliti, šešir koji kad staviš, možeš s njime po zraku letjeti i kabanicu koju kad obučeš, nitko te ne vidi. Uz pomoć ovih stvari vidio je kraljevu kćer kako dolazi u lijepi dvorac gdje same vile plešu. Kraljeva kći je plesala, a u rukama je imala dijete. Ubrzo je spustila dijete i otišla plesati. Dijete se igralo zlatnom jabukom, koju kad je ispala djetetu, vojnik uzme u torbu. Vojnik je stigao do kralja prije kraljeve kćeri te mu rekao što je sve otkrio. Pokazao je i dokaze te je dobio ženu i pola kraljevstva. Ova bajka potječe iz okolice Osijeka.
Četvrta priča zove se Žabica djevojka. Bili jednom muž i žena koji nisu mogli imati dijete. Već su gotovo i ostarjeli te su jednom pošli na proštenje te zamolili Boga da im da dijete pa makar bila i žabica. Žena je napokon rodila, ali malu žabicu. Žabica je najčešće boravila u vinogradu i rijetko bi kući dolazila. Muž je radio u vinogradu, a žena mu je ručak spremala. Kad je žena ostarjela i nije mogla nositi objed svom mužu, žabica reče neka njom za noge priveže lonac pa će ona nositi objed u vinograd. Tako je i bilo. Žabica je jednom zamolila oca neka ju digne na jednu trešnju, a kad je ovaj to i učinio, počela je tako lijepo pjevati kako to samo vile znadu. Tuda je prolazio kraljev sin te je uporno zapitkivao starca tko to pjeva. Starac mu na kraju reče istinu, a ovaj reče žabici neka pođe s njim njegovom ocu. Slijedeći dan trebale su doći i djevojke druge dvojice braće pa je kralj trebao odlučiti kojem će sinu dati kraljevstvo. Zaručnice su trebale sa sobom ponijeti najljepši cvijet. Žabica je rekla kraljevu sinu neka joj pošalje bijeloga pijetla na kojem će dojahati. Kad je žabica ušla u grad, pijetao se pretvori u bijelu vilu, a žabica u najljepšu djevojku na svijetu. Odjene sunčane haljine, a kao cvijet ponese klas pšenice i tako dođe u kraljevu palaču. Draga najstarijeg sina donijela je sa sobom ružu, draga srednjeg sina donijela je karanfil, ali kralj se oduševio baš klasom pšenice. Vidio je kralj da će nova kraljica znati gospodariti kraljevstvom jer vidi da se bez pšenice ne da živjeti. Zato je kraljevstvo i ostavio najmlađem sinu. I tako je žabica postala kraljica. Ova bajka potječe iz hrvatskog primorja.
Peta priča nosi naziv: Kraljeva kći. Živio jednom kralj koji je imao jako lijepu kćer. Stalno su dolazili prosci, ali djevojka ih je sve odbijala jer se zaljubila u pastira. Jednom je došla do njega i rekla mu da je zaljubljena u njega. No, pastir se prestrašio i pobjegao kući. Uskoro preko kraljevstva prijeđe silna vojska. Kralja i njegovu obitelj tuđa vojska zarobi, a kraljevnu zarobe u visoku tvrđavu. Neprijatelj reče da će kraljevnu osloboditi samo onaj koji bude dovoljno hrabar i pametan da je izbavi iz tvrđave. Taj je trebao naslijediti i kraljevstvo. Mnogi su pošli spasiti kraljevnu, ali nisu uspjeli jer je nju čuvao zmaj sa sedam glava koji bi zaklao svakoga koji ju je pokušao spasiti. Pastir je odlučio poći i spasiti kraljevnu, ali prije toga je načinio sviralu od ljeskove jednogodišnje mladice. Odlučio je sviralom svirati i tako začarati zmaja. Ljeskova mladica je imala tajnu moć. Putem do tvrđave malo je mladić svirao, a malo Boga molio. Pred tvrđavom je svirao tri dana, a tada je zmaj izašao. Pastir je iskoristio prigodu te je ušao u tvrđavu i zatvorio vrata. Zmaj je tri dna pokušavao ući u tvrđavu, ali nije uspio. Tada je zmaju prestala moć, a pastir se uputio dalje u dvorac tražeći kraljevu kćer. Našao ju je sobi navrh kule. Uskoro su se kraljevna i pastir vjenčali te zagospodarili kraljevstvom. Ova bajka potječe iz Istre.
