Hrabrica ili Kako je Perica postao hrabar

Napisala: Željka Horvat-Vukelja

Ilustrirao: Ninoslav Kunc

Izdavač: Mladost, Zagreb 1990.

Perica je želio sa svojim prijateljima voziti bicikl no svi osim njega vozili su bicikl sami, a on se jako bojao. Tata ga je pokušao naučiti no on se previše bojao, zamislio je da je bicikl divlji konj pa se još više bojao. Otac ga je htio ohrabriti, ali je nakraju, kako to obično biva izgubio strpljenje i odustao. Kad se vratio kući, mama je pekla palačinke i tko zna bi li ikad naučio voziti bicikl da se nije to dogodilo. Činilo mu se da je ta vještina pečenja palačinki jako jednostavna jer je mama to radila s velikom lakoćom. I Perica je pokušao, no nije uspio iz prvog pokušaja već je vježbao. Mama mu je rekla da za svaku stvar koju još mora naučiti kao što je odvajanje ljuske od jajeta prvi put, rezanje kriške kruha, okretanje palačinke u zraku, vožnja biciklom i još mnogo drugih sitnica koje djeca moraju svladati. I tako je Perica, nakon što je naučio okretati palačinke u zraku, krenuo u vožnju biciklom. Od prijatelja je posudio manji bicikl i tako savladao i tu vještinu.

Šteta što nisam znala za tu knjigu kad je moje dijete učilo voziti bicikl. Vjerujem da bi je ova knjiga ohrabrila više od nas. Nju je srećom tata učio voziti bicikl i uz njegovu strpljivost i potporu brzo je to savladala. Iako je bukvalno shvatila tatinu rečenicu da će još sto puta pasti prije nego nauči voziti. Ona se najviše bojala tih padova i to ju je kočilo da se opusti. onda je doma namjerno padala s mjesta zajedno s biciklom ne bi li brže naučila voziti. Valjda je mislila ako prije riješi te padove, prije će početi voziti.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, priče | Tag članka: , , . Označi link.