V.B.Z., 2007. god., 47 str., meki uvez.
Ovih dana su nam stigle prve prave ljetne vrućine, a klinci provode vani dosta vremena. Već prijepodne je sunce dosta jako pa se djeca brzo umore. Moji već dugo imaju ritam nespavanja preko dana pa ih nikako ne mogu prebaciti na ritam koji uključuje popodnevni odmor. Već poslije ručka bi htjeli ponovno van, pa ih moram na razne načine zavarati kako ne bi hodali vani po najvećoj vrućini. Jedan od već dobro provjerenih načina su slikovnice. Tako je Vid opet u velikoj mjeri počeo simpatizirati slikovnice u kojima je glavni lik mala nilska konjica Hipa.
Tako smo jučer i nekoliko puta čitali „Hipi sve ide naopako“.
To je slikovnica o maloj Hipi kojoj jednog dana sve pođe po zlu. Čim se Hipa probudi spazi da je vani ružno vrijeme. Ne može obući svoju omiljenu haljinicu… Njen šeširić odleti i završi na bikovoj glavi… Žalosna Hipa odlazi gledati patkice. No njih nigdje nema… Kao ni njenog dobrog prijatelja, lavića Leona…
Zatim naiđe Hipin najbolji prijatelj, Slonić i poklanja joj prsten skinut s limenke soka. No prsten padne u polje kukuruza i dvoje prijatelja ga ne može pronaći…
Slikovnice o Hipi će biti zanimljive i razumljive i mlađoj i starijoj djeci.
Hipa ovog puta šalje poruku kako ne mora uvijek sve biti savršeno. Ponekad dođu i dani kad je sve loše, ali ni takvi dani ne traju zauvijek. Kao što kažu u Hipi: „Ima dana kada se čini da baš sve ide naopako. Ali ponekad je dovoljno da se iznenada pojavi zraka sunca.“ (Hipi sve ide naopako, vbz, 38. str) Najljepše je kad vam tu zraku sunca pokaže dobar prijatelj ili netko tko vam je drag.
Ova je slikovnica jedna od meni omiljenih i često je odabirem kad je meni loš dan. Nekako se ipak malo bolje osjećam kad je pročitam.
