John Green
Biblioteka Fokus, Profil International, Zagreb, rujan 2013. g., 260 str., meki uvez.
Pošto ne volim ljubiće, ne volim krimiće, ne volim horore – nisam omiljena članica osoblja gradske knjižnice. Pogotovo stoga jer gotovo uvijek dolazim s troje male djece pa kako bi ubrzala stvar molim preporuku pri odabiru knjige. Obožavam jednu prekrasnu knjižničarku u čijem redu uporno stojim čak i kad nema nikog u drugom redu. No mrak mi padne na oči kad uđem i vidim da sam fulala njenu smjenu. Znam da ću izaći iz knjižnice s knjigom koju ću čitati danima, a možda ću je kao i nebrojeno puta do sada nepročitanu vratiti u knjižnicu. No ovaj put dogodilo se čudo. Nije bilo moje omiljene knjižničarke, a došla sam doma s prekrasnom knjigom.
Hazel Grace je tipična šesnaestogodišnjakinja. Zapravo ona pokušava biti tipična šesnaestogodišnjakinja no život joj je, koliko ona to pokušavala izbjeći, podređen jednoj groznoj činjenici. Hazel, naime ima rak. Njena je bolest u terminalnoj fazi, a to je činjenica s kojom ona pokušava živjeti na normalan način i snalaziti se u svijetu svojih vršnjaka koji ipak nemaju iste probleme s kojima se ona nosi. Na jednom sastanku za potporu ona upoznaje Augustusa koji je opaku bolest pobijedio, ali je ostao bez noge. Dvoje mladih se zaljube skoro pa na prvi pogled, vrijeme provode kao i svi mladi, zaljubljeni ljudi, ali uvijek svjesni činjenice da njihova ljubav vjerojatno ima ograničen vijek trajanja. No je li to uistinu tako?
Hazel i Augustus će nam pokazati onu drugu stranu života, stranu koju upoznaju samo ljudi koji su zbog svoje bolesti svjesni svoje smrtnosti, bolest ih na to upozorava svakodnevno… Najveća ljudska patnja što se tiče gubitka voljenih proizlazi iz toga što oni koji ostaju misle kako je pred onima koji su prešli na drugu stranu još bio cijeli život, ali zapravo to nije tako. Oni su na ovom svijetu imali točno toliko koliko su imali. Nekima je zapisano ili određeno (uzmite kako želite) da budu na ovom svijetu samo dan – dva, nekima samo par sati, a nekima pak 90 i više godina. No ta činjenica ne smije umanjiti ljepotu tih sati, dana, godina… Ljepota je sakrivena baš u tim trenucima, samo je treba prepoznati…
