Lastavica Lektira, Sarajevo, 1980. god., 127 str., tvrdi uvez.
Bilješka o piscu:
Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. god., u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara. Učiteljsku školu završio je u Zagrebu, a kao učitelj je radio po raznim mjestima Lijepe naše. Umro je 13. ožujka 1974. god. u Zagrebu. Pisac je hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjeg realističnog romana. Napisao je nekih tridesetak knjiga, a najpoznatija od njih svakako su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice. Ova dva Lovrakova romana snimljena su i kao dječji filmovi.
O djelu:
Iako ovaj roman nije napisan prema istinitom događaju (kao Vlak u snijegu istog autora) to ga ne čini ništa manje popularnim među djecom. 1970. god. prema ovom romanu snimljen je i dječji igrani film. Djeca koja zajedničkim snagama uspijevaju postignuti nemoguće i obnoviti stari, napušteni mlin osvojila su još davnih godina prošlog stoljeća srca mališana, ali i književne kritičare. Priča sadrži dobru moralnu pouku koju prenosi svakom djetetu koje čita ovu knjigu. Ta moralna pouka glasi da ako nešto dovoljno jako želimo i za isto se dovoljno potrudimo, možemo baš sve. Kroz nesuglasice među družinom djeci se ukazuje na to kako ništa nije lako i kako uvijek i u svemu postoje ljudi koji razmišljaju i žive drugačije, ali da nas ta činjenica ne smije obeshrabriti. Jer priznat ćete i sami: kad nam netko podmeće spletke, a mi na kraju uspijemo u svom hrabrom naumu, to pobjedu čini još slađom. I još jedna, ali ništa važnija pouka koja bi se mogla nazvati i ovako: „Kad se male ruke slože… – dalje znate sami, zar ne?
Sadržaj romana:
Prvog lipnja Pero se budi rano i vodi kravu na pašu prisjećajući se kako je jučer govorio ocu da bi trebalo pokrenuti stari napušteni mlin. Tog dana Pero odlazi do starog zadružnog mlina sa svojom družbom. U Perinoj družbi su šestorica dječaka: Budala, Šilo, Medo, Divljak, Milo dijete i Pero. Pero jedini nema nadimak. Nakon što se najedu trešanja kod gazde Marka, Pero se potuče s Divljakom. Zatim se dječaci popnu na crkveni zvonik kako bi vidjeli vide mlin iz visine. Zbog toga kasne u školu, ali učitelj im nije ništa ne govori. Ubrzo nakon Perine družine u razred ulazi nadzornik koji ispituje djecu. Pero ima vrućicu i ne zna što govori, umjesto čitanke u školu je ponio bakinu sanjaricu. Nadzornik pušta djecu kući govoreći im kako poslije podne ne trebaju doći u školu. Umjesto da pođu kući, dječaci opet odlaze do starog mlina gdje se zadrže prilično dugo. Neki su gladni, neki žedni. Događaju se tu razne dogodovštine: Budalu ubode osa pa mu počinje oticati glava. Kad počinje padati kiša, dječaci se sakrivaju u kuću u kojoj je nekad živio mlinar no uskoro začuju plač djeteta. Bio je to Milo dijete kojeg su ostavili u žitu i rekli mu da pođe kući jer je imao problema sa probavom. On je nabrao trešnje i krenuo za njima no putem ga je sustigla kiša, a nije mogao ni prijeći rijeku. Dječaci izvuku stari čamac i odlaze po Milo dijete. Svi sretni zajedno pojedu trešnje te se nakon toga vrate kući ljutim i zabrinutim roditeljima koji cijelo poslije podne nisu znali gdje su im djeca.
Pri slijedećem posjetu starom mlinu dječaci kreću s čišćenjem bunara te su spuštaju Medu u bunar kako bi obavio taj težak zadatak. Dječak se onesvješćuje od ugljične kiseline zbog čega se cijela družina silno uplaši.
Za vrijeme sajma družina ponovno dolazi do mlina. Pere ovog puta nema sa dječacima. Nahladio se u bunaru pa se družba nikako ne može odlučiti da li bi vođa tog dana trebali biti Divljak ili Budala. Medo i Budala popravljaju most preko odvojka, a Šilo i Milo dijete krče nepotrebne grmove i grane. Medo napokon odlazi pomoći Divljaku koji nikako ne uspijeva izaći iz čamca na obalu. Pero unatoč prehladi dolazi do mlina. Donosi družini medenjake i jako se razveseli kad shvati koliko je već dio posla družina obavila. Divljak bježi iz mlina, a družina šalje Milo dijete kako bi mu zaprijetio batinama oda li nekome u selu tajnu o starom mlinu. Divljak pak plazi jezik i udara Milo dijete zbog čega družina odlučuje kako će mu se ipak osvetiti. Divljak i Budala prestaju odlaziti u mlin, a družba pronalazi dva nova člana: Miloša i Đorđu.
Stanovnici sela se sastaju na ledini kako bi se dogovorili oko ponovnog pokretanja u rad zadružnog mlina. Pero i Šilo trebaju otići iz škole sa župnikovog sata i krenuti na dogovor. Na kraju svi odlaze sa župnikova sata jer je župnik nagluh i kratkovidan. Pero i Šilo penju se na tavan kućice za seosku stražu i podižu jedan crijep kako bi neopaženi bolje čuli što stanovnici sela govore na sastanku. Medo, Milo dijete, Đorđe i Miloš odlaze do mlina. Sastanak stanovnika sela prolazi loše; svi se međusobno posvađaju. Jedan dio stanovnika je za to da se stari mlin popravi kako bi jeftinije mljeli u svom mlinu, a ne u parnom mlinu koji je skuplji. Drugi dio stanovnika je protiv tog prijedloga jer su podmićeni. Djeca u ponedjeljak ujutro odlaze na ispovijed, a zatim u mlin. Želja im je popraviti veliku ustavu kako bi se voda mogla zaustavljati. Zbog ispovijedi toga dana nema škole. Družina iznenada začuje glasove, bile su to Marija i Danica kojima su Divljak i Budala rekli za mlin pa su se i one željele pridružiti njihovoj družbi. Družba doznaje da su jučer Đorđe i Medo otišli u mlin te tamo pronalaze odvezan čamac i zgažen cvjetnjak. Pero ubije vidru pa družba prodaje njeno krzno za 150 dinara te za taj novac kupuje boje za zidove, čavle, staklenu kuglu za cvjetnjak i druge potrepštine. Taj dan Pero vodi cijelu družinu u vožnju čamcem po jezeru. Jedino Milo dijete ostaje na obali i uči plivati na svom malom koritu. Tog dana Milo dijete podiže ustavu i pokreće mlin zbog čega je veoma veseo i što ga proslavlja među družinom.
Perinog oca zatvaraju na osam dana jer jednom seljaku otvoreno govori kako je podmićen od vlasnika parnog mlina i kako upravo zbog te činjenice i jest protiv ponovnog pokretanja zadružnog mlina. Pero ostaje kod kuće i ne može poći u mlin. Učitelj mu, znajući kako je njegov otac pošten čovjek, daje dopust u školi. Pero govori družini kako moraju čuvati tajnu do konca školske godine te završiti posao na mlinu bez njega. Kad družina tog dana stiže u mlin pronalaze silan nered. Na bijelom zidu mlinareve kuće napisane su prostote, čamac odvezen i gurnut u jezero, a cvjetnjak pregažen. Sumnjaju da su to učinili Divljak i Budala. Divljak, Budala te još dva dječaka napadaju družbu no družba ih uspije savladati. Ovi pak obećaju kako će se vratiti u družbu i ponizno raditi i pomagati još punih osam dana. Svaki put kad bi se družba uskomešala povikao bi Pero „Kvržica“ i svi bi se odmah primirili. Pero i družina boje se Divljakove izdaje pa odlaze učitelju i priznaju mu cijelu istinu. Saznavši veliku tajnu o popravku starog mlina, učitelj se silno razveseli. Učitelj zabranjuje Divljaku da ikome kaže išta o mlinu. Djeca organiziraju zabavu za kraj školske godine upravo u mlinu na koju pozivaju sve roditelje. Tamo im predaju mlin na opće oduševljenje svih roditelja. Djeca odlaze na zvonik crkve kako bi još jednom razgledala mlin. Pero uzvikne „Kvržica“ što je trebalo značiti da slijedi neko slavno djelo. No nakon toga govori dječacima kako će im reći – sutra!
