Bolja polovica hrabrosti – Ivan Slamnig

Prije osvrta na ovu nedavno pročitanu knjigu moram napomenuti da me romani autora prve poslijeratne književne generacije tzv. krugovaša uopće ne oduševljavaju. Ovime nikako ne umanjujem niti negiram njihovu književnu vrijednost već govorim o ljudskim različitostima što se tiče ukusa i simpatiziranja pojedinih književnih pravaca i njihovih karakteristika. Meni kod prije spomenutih romana najviše smeta miješanje fikcije i stvarnosti te nedovoljna uzlazna putanja napetosti radnje. Napetost koja bi trebala sve više rasti kako odmičemo od početka (da bi roman bio po mom ukusu) ovdje uvijek dobrano izostane ili je ravnomjerno raspoređena po svim dijelovima knjige što meni nikako ne odgovara. Druga stvar koja me smeta je sivi, tmurni odnos prema samom sebi koji karakterizira likove ovih romana. No sve što sam navela ne znači da vas možda ova knjiga neće oduševiti. Pružite joj priliku…

Roman započinje okupljanjem starih školskih prijatelja, sad u zrelijim godinama na izletištu Brestovje. Glavni lik tamo susreće staru školsku prijateljicu Zitu te odlazi u posjet njenom domu. S njom žive njena tetka, a privremeno je kod njih zbog bračnih razmirica i Zitina sestrična Anita. Glavni lik upada u neku vrstu ljubavne avanture s Anitom što njih dvoje zataje tetki i Ziti. Tetka mu s vremena na vrijeme daje dijelove svog romana, ali na kraju autor shvaća kako je i on uvučen u zbilju tog teksta kao predmet autoričine erotske pozornosti. Jednom prilikom potaknut većom količinom alkoholnih pića poljubi Zitu. Shvaća da je vrijeme za bijeg iz zavrzlame u koju se doveo te prihvaća posao nastavnika u jednoj školi na selu i odlazi. Roman završava rečenicom koja nas potiče na razmišljanje „Razuman uzmak – bolja polovica hrabrosti.“

Objavljeno u rubrici beletristika, Čitaonica | Tag članka: , . Označi link.