…ali snovi ostadoše u Africi – Stefanie Zweig

Naklada Fran, 1999. g., 294 str.

Prevela: Sonja Budak

Ovo je priča o Africi i suvremenom čovjeku koji živi negdje u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Italiji. Ili Hrvatskoj. Sasvim svejedno. No ova priča ne bi mogla biti niti ispričana na ovaj način da čovjek o kojem je priča ispričana nije nekad davno upoznao Afriku. Zapravo ne samo upoznao nego bio jednim dijelom svog života dio Afrike. A onaj tko je bar jednom u životu bio dio Afrike tad ista ta Afrika ostaje dio njega do kraja njegovog života. Upravo to se dogodilo glavnom junaku ovog romana, doktoru Paulu Merkelu, odvjetniku i bilježniku u Frankfurtu. Paul je odrastao u Keniji, kroz djetinjstvo pratili su ga zvuci, boje i mirisi afričkog kontinenta. Ali nisu samo boje, zvuci i mirisi ono što doktoru Paulu nedostaje u sivoj monotoniji njegovog svakodnevnog života u Frankfurtu. Spokoj i lakoća življenja, potpuno prepuštanje afričkom načinu života, života koji je u Europi već davno zamijenjen užurbanim ritmom i neshvaćanjem prave vrijednosti življenja ono su što Paulu nedostaje kako bi bio potpun čovjek. U Frankfurtu on ne živi punim plućima, mogli bismo čak reći kako uopće ne živi. Iako ima dobru ženu, financijski osiguranu budućnost i sina po imenu Jens, Paul se gubi u europskom načinu života i sa 50 godina postaje potpuno zaluđen mišlju kako se treba vratiti u Afriku ako želi potpuno ozdravljenje svoje duše. Odnos sa sinom već je duže stavljen u stanje mirovanja, u braku ne nalazi zadovoljstvo, a odvjetnički mu se posao čini nepodnošljivim. Zato Paul jednog dana odlazi u Afriku, misleći kako je uvjerio obitelj da odlazi na odmor na jezero. No jednu je stvar Paul zaboravio. Lakoća i ispunjenje koju donosi afrički način života na crnom se kontinentu isprepleću sa velikim tragedijama, surovom stvarnošću, siromaštvom i potpunom bijedom te nemogućnošću da pojedinac napravi išta u vezi toga. Došavši u Afriku Paul zaboravlja na loše stvari te se u potpunosti prepušta zemlji svojih snova u kojoj će napokon pronaći duševni mir. Kad shvati da je zaboravio na ono loše što ga čeka u Africi i uzdizao je do neba grčevito želeći ostvariti svoje djetinje snove, čini ono što čine i svi Afrikanci. Prepušta se volji velikog boga Munga koji odlučuje o svačijoj sudbini, pa tako i njegovoj. Na putu na svoj prvi safari Paul susreće stanovitog Gabriela, svog vozača. Gabriel odmah shvaća da čovjek koji govori svahili i razgovara s majmunima nije običan turist te se njih dvoje počinju intenzivno družiti. U zajedničkom društvu nalaze ogromno zadovoljstvo i ispunjenje tako da im nitko drugi nije potreban. Paul u Africi susreće i mladu djevojku Antje s kojom započinje ljubavnu vezu, ali ta veza ga više guši nego što ga oslobađa okova prošlosti. Iako upoznati s činjenicom da turisti često budu opljačkani i ubijeni, njih dvoje odlaze na safari na jedno od najopasnijih mjesta, na jezero Turkan. Gabriel biva ubijen u napadu nepoznatih pljačkaša, a Paul teško ozlijeđen. Buđenjem u bolnici u Nairobiu, u ulici Ngonga napokon umiru Paulove nade da će snove pronaći i ispuniti u Africi. Jer i u Africi se snovi ostvaruju u okviru vremena kad su sanjani…

Ova priča je toliko slojevita i progovara o velikom broju problema koji pritišću crni kontinent i njegove stanovnike. Za potpuno razumijevanje bilo bi idealno uputiti se Afriku, u zemlju koju mi koji tamo ne živimo ne bismo do kraja otkrili ni za milijun godina. No vratimo se u okvire stvarnosti. Možda je prije ove knjige bolje prvo se upoznati sa radom Stefani Zweig i pročitati njene autobiografske romane: Nigdje u Africi i Negdje u Njemačkoj, a ne bi bilo naodmet pročitati i druge knjige koje progovaraju o afričkom načinu života kao što su: Pola žutog sunca, Bijela Masajka, ili prekrasan, neobičan putopis našeg autora Mire Aščića: Afrika – Misija na crnom kontinentu.

Objavljeno u rubrici beletristika, Čitaonica | Tag članka: , . Označi link.