Arhiva članaka mame: Karolina

Dani kruha i ostalo…

Da li i vaša djeca ovih dana u školama i vrtićima obilježavala dane kruha? U duhu tog obilježavanja razgovarala sam s djecom o važnosti hrane i svih blagodati koje mi ljudi imamo, a nismo ni svjesni. Razgovarala sam s mamom Jelenom o plakatu koji je radila u školi povodom obilježavanja dana kruha. Rekla mi je da kako je stavila na plakat fotografiju izgladnjelog djeteta pokraj kojeg čeka lešinar. Zaintrigirao me razgovor jer se do sad nisam susrela sa spomenutom fotografijom pa sam prošle večeri krenula malo proguglati kako bih se educirala. Ono što sam doznala više me nego šokiralo. Ne znam da li me ikad u životu nešto tako potreslo. Fotografiju je uslikao poznati fotograf Kevin Carter koji je za istu dobio i Pulitzerovu nagradu, ali isto tako ga je upravo ta fotografija koštala života. Spomenuti fotograf nije naime pomogao onemoćalom djetetu kako bi stiglo do UN-ovog kampa koji je bio udaljen samo jedan kilometar od snimljene fotografije već je samo otjerao lešinara (tko zna na koliko dugo) i napustio mjesto događaja. UN im je, naime, zabranio da se miješaju u svakodnevni život ljudi u Sudanu, državi zahvaćenoj glađu u kojoj je fotografija nastala. Sam fotograf je nakon istog događaja i mnoštva kritika pao u duboku depresiju iz koje se nikad nije izvukao te je nedugo zatim počinio samoubojstvo.  O moralu spomenutog fotografa ne bi ni govorila (neka svatko sudi prema svojim razmišljanjima). Potaknulo me to na slijedeće: Da li je uistinu dovoljno samo zahvaliti Bogu na spomenutim darovima? Ako jest, zašto se onda takve grozne stvari događaju na svijetu. Ne bi li i sam Bog želio da pomognemo da se slične grozote ne događaju svakog dana? Užasno sam se posramila. Posramila sam se sve hrane koju sam u životu bacila u smeće, posramila sam se zbog svih igračaka koje sam neki dan natrpala u vreće i stavila na tavan, posramila sam se zbog hrpe nepotrebne odjeće koju svakog dana premještam u mnoštvo ormara po kući. Posramila sam se cijelog ljudskog roda koji je toliko bešćutan u svojim namjerama da bude zadovoljan, a biti zadovoljan u kapitalističkom društvu znači imati što više od svog susjeda. Ako nemaš odjeću po najnovijoj modi (po mogućnosti markiranu odjeću), najnovije igračke kojima nas bombardiraju i ako nemaš dovoljno novaca kako bi obitelji priuštio sve što požele onda te drugi sažalijevaju ili ti se (što li je gore?!) rugaju. Da li je to svijet u kojem želim odgajati svoju djecu? Da li su to vrijednosti o kojima  želim učiti svoju djecu? Kako se uopće oduprijeti tom valu pretjerivanja u koji nas tjeraju? Jer priznat ćete da je zapravo sve to pretjerivanje. Ispadne da si siromašan ako jedne godine nemaš dovoljno novaca za otići na more, a zapravo si siromašan ako te prije spomenuta fotografija nije potresla do bola. Zašto običan čovjek nema mogućnost da pomogne tim ljudima i kako uopće ujediniti ljudski rod u nastojanjima da smanjimo glad u svijetu?Možete li zamisliti da upravo vaše dijete onemoćalo puzi do kampa s hranom, a lešinar čeka da upravo ono postane njegov obrok? Jednom prilikom kad sam govorila prijatelju kako bi željela usvojiti dijete kako bi bar nešto učinila u skladu sa svojim mogućnostima rekao mi je: „Zašto? Pa to je zakon prirode.“ Možete li zamisliti da živite u Sudanu u doba velike suši i gladi i da nemate svom djetetu dati malo kruha, da ga gledate kako umire na vašim rukama? Biste li i onda rekli kako je to prirodan odabir, zakon jačega? U Lijepoj našoj čovjek koji ima biološku djecu skoro pa uopće nema šansu da usvoji dijete s ovih naših područja, a kamoli da pomogne djetetu koje doslovce umire od gladi u nekoj afričkoj državi. Nije li to žalosno? A novac koji bi i željeli donirati za gladne u svijetu zapravo često ode na račune nekih mafijaških i kriminalnih moćnika. Kako li si mali čovjek uopće može pomoći? Kad smo muž i ja udomili dijete onda mi je jedan prijatelj napomenuo ono što su mnogi željeli, a nisu se ipak usudili napomenuti mi. Bila je to rečenica u stilu: Za još jedno dijete moraš odvojiti vrijeme i ostalo, a to sve neminovno uzmeš od svoje vlastite djece. Poruka je: nemojte ništa odvojiti od sebe, nemojte se potruditi kako bi nekome pomogli. Gledajte samo na sebe i svoje interese jer ćete onda proživjeti život bez briga i zadovoljno. Tome bih dodala – i isprazno.

Rubrika Aktualno | Tag , , | Comments Off on Dani kruha i ostalo…

Marley i ja – John Grogan

Algoritam, 2008. god., 291 str., meki uvez.

Ovo je u isto vrijeme sasvim obična i vrlo neobična priča. Obična je po načinu života jedne prosječne američke obitelji, a neobična po velikoj ljubavi koju je ta ista obitelj poklonila svom ljubimcu, labrador retriveru po imenu Marley. Ova knjiga u meni je izazvala mnoštvo emocija i podsjetila me na veliko veselje koje pas može unijeti u naše živote. Još se vrlo živo sjećam svog prvog psa. Tatin rođak donio ga je u velikoj kartonskoj kutiji kad sam imala otprilike četiri godine. Roditelji meni i sestri nisu rekli o čemu se radi pa je iznenađenje bilo uistinu veliko kad smo otvorile kutiju. Bio je to mješanac visok otprilike trideset centimetara i u naše živote donio je pregršt radosti. No moram napomenuti kako je u to vrijeme bilo sasvim normalno imati psa i odluka o psu kao kućnom ljubimcu nije donosila toliko brige kao danas. Ili su ljudi jednostavno stvari shvaćali normalnije nego danas. Danas je za suvremenog čovjeka problem i najjednostavnija stvar. Stalno smo pod stresom i sve nam smeta. Djeca, kućni ljubimci, posao… Sve nam je tlaka i sve nam je briga. Zašto – ne znam točno. Problem je kad djeci dođu prijatelji na igranje jer imati u kući više djece znači briga i stres – čak i ako vas ta djeca ništa ne pitaju i samo se u kutu kuće mirno igraju… Imati kućnog ljubimca znači imati nešto nepotrebno i opterećujuće. Zato se ljudi u to uopće ne upuštaju i nikad ne saznaju za sve veselje koje bi im taj isti ljubimac mogao donijeti. Pas može, vjerovali ili ne, postati vaš najbolji prijatelj i obogatiti i unaprijediti međuljudske odnose. Može vas naučiti cijeniti obične stvari i uživati u njima. No danas ljudi rađe kupuju svojoj djeci hrčka s baterijama kojeg plate više nego što bi platili pravog, živog hrčka. Često se skrivaju iza rečenice da ne žele mučiti životinju, a zapravo nije stvar u tome već u tome da im se jednostavno ne da brinuti o životinji.

Ne znam što bi više napisala o ovoj prekrasnoj priči jer ništa što napišem ne može dočarati Marleya. Zato bi  i ljubitelji i neljubitelji životinja trebali u svakom slučaju pročitati ovu prekrasnu knjigu bez ikakvih predrasuda. Možda će vas samo zabaviti, a možda će vas, kao i mene, potaknuti na razmišljanje.

Koliko vas ljudi koji su prošli kroz vaše živote nikad nije razočaralo ili pak ostavilo na cjedilu? Sa psima je pak druga priča…

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , | Comments Off on Marley i ja – John Grogan

Medvjedići idu u maškare za Noć vještica

Stan i Jan Berenstain

Algoritam, 2007. god., 32 str., meki uvez.

Seka i Braco Medvjedić ove godine prvi put idu sami u maškare za Noć vještica. Braco će poći kao strašno čudovište, a Seka će biti ljupka balerina. Ove će godine Braco i Seka medvjedić iz maškara doći kući s vrlo važnom poukom. Nakon što je pao mrak po Bracu i Seku došli su pirat, kostur i zla vještica iz Snjeguljice. Bili su to zapravo njihovi prijatelji: Franjo, Lina i Vladislava. Tek što su počeli skupljati slatkiše po kućama, pridružili su im se Hahar Grizlić i njegova družina. Hahar Grizlić i njegovi nestašni prijatelji odmah su počeli nagovarati društvo da pođu s njima jer će ove godine malo i strašiti, a ne samo slatkiše skupljati. Krenuli su Zakutnom stazicom što je odmah uplašilo Bracu i Seku. Tamo je naime bila jedina kuća koju su planirali izbjeći prilikom skupljanja slatkiša. Vjerovali su da je stara gospođa Griz koja je tamo živjela zapravo zla vještica. Kad je Hahar Grizlić izvadio toaletni papir kako bi ukrasio kuću „stare vještice“ i med kako bi namazao metlu kojom ona leti, iz kuće je izašla glavom i bradom stara gospođa Griz. Uvela ih je u kuću i podijelila prekrasne ušećerene jabuke. Medvjedići su tad shvatili kako je njihova mama u pravu kad govori kako je gospođa Griz jako slatka i draga starica.

Ovo je prva slikovnica iz serije slikovnica o malim medvjedićima i njihovim avanturama. Ugodno smo se iznenadili jer su slikovnice zabavne i poučne pa ćemo svakako potražiti i ostale pustolovine Brace i Seke Medvjedić te njihovih prijatelja…

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , , , | Comments Off on Medvjedići idu u maškare za Noć vještica

Zamke za roditelje – Nevena Lovrinčević

Profil, 2012. god., 92 str., meki uvez, cijena: 49,90 kn.

Već i vrapci na grani znaju da je biti roditelj najzahtjevnija od svih životnih uloga. Ponekad mi se čini da je odgajati djecu sve zahtjevniji i zahtjevniji posao jer kako vrijeme odmiče, sve je više stvari na koje morate paziti odgajajući svoje dijete. Nekad se ljudi nisu pitali puno stvari vezanih uz odgoj djece. Nisu se pitali poslati li dijete u vrtić ili ne iz vrlo jednostavnog razloga: vrtići nisu postojali. Isto tako se nisu pitali ni nositi li svoje dijete toliko puno na rukama jer zbog količine posla nisu ni stigli držati svoje dijete na rukama koliko stignu današnji roditelji. Sve to  i još bezbroj stvari čini roditeljstvo zahtjevnijim nego ikad. Ponekad se roditeljima čini da iz svakog kutka na njih vreba neka zamka. Zamke su razne i često neprimjetne samim roditeljima. Nažalost, posljedice  roditeljskog ponašanja ponekad su dugoročne i za dijete prilično nepovoljne. A to je nešto što velika većina roditelja nikad ne bi poželjela za svoje dijete. Izuzetak su roditelji koji svoje interese stavljaju prije interesa vlastite djece. Kao što je veliki A. S. Neill govorio: Najvažnije je biti na njihovoj strani. Ponekad mi se to čini kao najveća mudrost roditeljstva. Roditelji koji su na strani svoje djece vjerojatno će sa zanimanjem pročitati ovu knjigu i vidjeti u njoj zanimljiv i zabavan način upoznavanja s roditeljskim zamkama te načinom kako ih izbjeći ili pak ispraviti.

Autorica knjige Nevena Lovrinčević i sama je majka troje djece te u svojim uspješnicama donosi jasne i primjenjive savjete koji se temelje na iskust vu. Njezine knjige, radionice i predavanja nezaobilazno su štivo i materijal za roditelje, one koji će to tek postati i za sve zainteresirane. Autorica vjeruje da odgoju djece treba pristupiti s radošću i opušteno, primjenjujući dva osnovna načela- bezuvjetnu ljubav s jedne strane i postavljanje granica s druge.

Zamke koje autorica  opširnije opisuje u ovoj knjizi su:

Ne navikavaj ga na ruke

Pusti ga da plače

Šiba je iz raja izašla

Ne želim frustrirati svoje dijete

Ovo je samo faza

Ja sam svome djetetu najbolji prijatelj

Najbolji si

Moglo je to bolje… Ti to ne možeš…

Ja ti želim najbolje… Moraš…

Pusti, ja ću… Meni nije teško…

I to mi je hvala!

Iskreno se nadam da sam vas uvjerila kako je ovo odlično štivo za roditelje i sve one koji su u svakodnevnom dodiru s djecom te na taj način sudjeluju u njihovom odgoju. Budite otvoreni za ispravljanje vlastitih pogrešaka jer kako se kaže: Tko radi taj i griješi. Neka naše pogreške budu krivo obuvene dječje cipelice, a ne krivo odgojena djeca.

Rubrika knjige o odgoju, Odgoj | Tag , | Comments Off on Zamke za roditelje – Nevena Lovrinčević

Najljepše božićne priče 2

Forum, tvrdi uvez,
Ilustracije: Anne – Marie Frisque
Pripremila: Đurđica Šokota

Ovu božićnu slikovnicu otkrili smo ove godine na policama gradske knjižnice tek oko Uskrsa. Nevjerojatno je kako su već tjednima prije Božića sve slikovnice božićne tematike bile posuđene. Zbog toga sam odlučila ove godine sve lijepe božićne slikovnice pročitati djeci prije blagdanskog ludila. Za dobre slikovnice ne postoji krivo vrijeme. A ova slikovnica je definitivno dobra slikovnica. Svidjela se i mojoj djeci i meni. Klince je očarala svojim zabavnim, a opet poučnim i isto tako neobičnim pričama, a mene je očarao osmjeh na njihovim licima kad sam im čitala priče. Najviše su im se svidjele priče pod naslovima: Gotovo razboriti vuk i Lovačka nova godina. U priči Gotovo razboriti vuk možete doznati tko je Jelen Božićnjak i zašto taj misteriozni jelen daruje u božićnoj noći sve životinje osim vukova. Da li će mali uporni vučić ipak uspjeti dobiti toliko željeni dar ukoliko se bude razborito ponašao cijele godine? Saznajte u priči. U priči po nazivom Lovačka nova godina događa se upravo ono što djeca toliko priželjkuju. Lovci bacaju na lomaču svoje puške i postaju najbolji prijatelji životinjama. Uistinu prekrasna priča, još kad bi se ova lijepa priča i ostvarila…
Svakako se isplati pričitati djeci priče iz ove slikovnice. Surfajući po internetu pronašla sam da se prodaje na Interenet stranici aukcije.hr po cijeni od 48,00 kn. Možda se i isplati dati malo više za kvalitetnu i lijepu slikovnicu s puno priča. Na kraju svake priče čeka vas maleno iznenađenje. Negdje je to neki fini recept koji možete isprobati s vašim djetetom, a negdje neka ideja za izradu lijepih i zanimljivih predmeta. Ugodnu zabavu!

Rubrika Čitaonica, priče | Tag , , | Comments Off on Najljepše božićne priče 2