Arhiva članaka mame: Karolina

Braneći Jacoba – William Landay

Objavljeno 03. 05. 2017. - Karolina

DSCN1067Algoritam, 2016. g. 351 str. , meki uvez

Iako nisam ljubitelj trilera, krimića i ostalih napornih štiva ovaj naslov me na polici gradske knjižnice baš zainteresirao. A kad sam počela čitati knjigu nisam je puštala iz ruke dok god je nisam pročitala. Najljepše je kad posudiš knjigu koju jedva čekaš primiti u ruke i nastaviti čitati nakon što obaviš dnevne obveze. A „Braneći Jacoba“ je točno takva knjiga. Događaji se brzo i nepredvidljivo nižu jedan za drugim i stalno ti se po glavi vrte druga pitanja, stalno predviđaš drugačiji kraj priče. Ali kad je pročitaš zapravo vidiš da kraj nisi mogao predvidjeti nikako… ali baš NIKAKO..

Andrew Barber više od dvadeset godina radi kao pomoćnik tužitelja, živi u lijepoj četvrti, oženio je Laurie – ljubav svog života, ima četrnaestogodišnjeg sina Jacoba… Zadovoljan je svim aspektima svog života. No igrom sudbine tragičan događaj koji se odigra u obližnjem kvartu promijeni njihove živote zauvijek. Ubijen je Jacobov školski kolega. Pritisak zajednice kako bi se pronašao krivac Andrew kao pomoćnik tužitelja itekako osjeća. No tragova ima malo. Dok Andrew istragu skreće prema poznatom pedofilu nije svjestan da ostali kolege zapravo skreću cijeli slučaj u drugom smjeru bez njegovog znanja. Napokon saznaje da je osumnjičeni za ubojstvo zapravo sam Jacob, njegov četrnaestogodišnji sin. Unatoč tome što u Jacobovoj sobi pronalazi nož te se na društvenim mrežama počinju otkrivati čudnovati detalji, Andrew nikad ne posumnja u svog sina te kad Jacoba naposljetku optuže za ubojstvo pronalazi odvjetnika te zajedno s njim kreće u obranu svog sina, ali i cijele svoje obitelji. Kao što sam navela, knjiga je prepuna preobrata pa se nemojte ni truditi razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi slijedeće… jer nećete pogoditi. Knjiga koju nećete moći ispustiti iz ruke…

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , | Comments Off on Braneći Jacoba – William Landay

All we need is love

Objavljeno 20. 08. 2015. - Karolina

Pišem ovaj članak na današnji dan jer danas je deseta godišnjica početka ovakvog načina života. Naime, na današnji dan sam rodila svoje prvo dijete, sada prekrasnu 10-godišnju djevojčicu. No, ruku na srce, meni su sva djeca ovog svijeta prekrasna i ne sjećam se da sam ikada vidjela sliku nekog djeteta, a da sam pomislila kako dijete sa slike nije lijepo. Pošto mi se život u tih 10 godina promijenio do samih temelja te sam kao svoj životni put (a ne posao kao što većina smatra) odabrala i udomiteljstvo nedavno me zvala prijateljica s kojom se ne vidim često zbog obveza tokom tjedna. Zvala me da me pita kakva je bebica koju smo udomili par tjedana prije njenog telefonskog poziva. Ko iz topa sam provalila: Prekrasan! Kad je došla rekla mi je: Pa kaj lažeš, nije lepi, naj govoriti da su sva deca lepa kad nisu. Nasmijala sam se od srca jer meni stvarno jesu. Al ona ima potpuno pravo misliti i živjeti na svoj način. Baš te različitosti nas povezuju i čine boljim osobama. Osim kad te netko stalno fila sa svojim idejama o tome kako bi ti trebao živjeti i što raditi u SVOM životu.

Uglavnom, prije 10 godina kad sam prvi put primila svoju malu djevojčicu na ruke, negdje u sebi sam znala da je to baš pravi život za mene. I to onako iskreno. Totalno sam se našla u tom majčinstvu i u tome da bi svako dijete trebalo imati dom i ljude koji brinu za njega i koji su uvijek, ali baš uvijek na njegovoj strani. Ne, nije to razmaženost i oni koji me poznaju i te kako dobro znaju da moja djeca nisu razmažena i da mislim kako trebaju imati baš sve i kako se ja kao osoba moram naći u njima. Ne možemo se naći u djeci jer ona ionako imaju svoj životni put, mi smo samo dio njihovog života; mali dio, ali ipak temelj svega. Baš je to paradoksalno. Nećemo uvijek biti s njima, ali način na koji živimo s njima odrediti će ostatak njihovog života. Našla sam se negdje u sredini tog suvremenog pogleda na roditeljstvo u kojem je sve podređeno djetetu i onog starog pogleda na odgoj u kojem su se djeca bezbrižno igrala  gdje god su htjela, a opet su imali dovoljno ljubavi. Dovoljno ljubavi ne znači previše pažnje jer svaka osoba mora imati vrijeme za sebe, pa tako i dijete. Negdje nakon svojeg trećeg poroda i prve udomljene djevojčice, znači sa sveukupno četvero djece u kući sjetila sam se jedne knjige koja mi je ostala u sjećanju još iz studentskih dana. Bila sam nekako razapeta između stalnih savjeta okoline i svojih stavova koji se nisu skoro pa nigdje uklapali. Otišla sam u knjižnicu i posudila tu knjigu o čovjeku koji je u životu radio sve ono što je htio i postigao čuda… I oduševila se shvativši da nisam jedina koja imam takve stavove o životu, da postoje ljudi koji misle kao i ja i koji su od djece koja su došla sa svakakvom prošlošću i sa svakakvim iskustvima napravili čuda. Ne mislim da ću ja napraviti čuda, ali bar se trudim, a znate onu: Ponekad nije važno stići nego krenuti, a cilj je samo izlika slabima. Zato si ne određujem cilj nego uvijek krećem… i uvijek sam na svačijoj strani jer onaj koji je mene odgojio je uvijek bio na mojoj strani i znam koliko to znači…

Rubrika Aktualno | Comments Off on All we need is love

Greška u našim zvijezdama

Objavljeno 13. 03. 2015. - Karolina

John Green

Biblioteka Fokus, Profil International, Zagreb, rujan 2013. g., 260 str., meki uvez.

Pošto ne volim ljubiće, ne volim krimiće, ne volim horore – nisam omiljena članica osoblja gradske knjižnice. Pogotovo stoga jer gotovo uvijek dolazim s troje male djece pa kako bi ubrzala stvar molim preporuku pri odabiru knjige. Obožavam jednu prekrasnu knjižničarku u čijem redu uporno stojim čak i kad nema nikog u drugom redu. No mrak mi padne na oči kad uđem i vidim da sam fulala njenu smjenu. Znam da ću izaći iz knjižnice s knjigom koju ću čitati danima, a možda ću je kao i nebrojeno puta do sada nepročitanu vratiti u knjižnicu. No ovaj put dogodilo se čudo. Nije bilo moje omiljene knjižničarke, a došla sam doma s prekrasnom knjigom.

Hazel Grace je tipična šesnaestogodišnjakinja. Zapravo ona pokušava biti tipična šesnaestogodišnjakinja no život joj je, koliko ona to pokušavala izbjeći, podređen jednoj groznoj činjenici. Hazel, naime ima rak. Njena je bolest u terminalnoj fazi, a to je činjenica s kojom ona pokušava živjeti na normalan način i snalaziti se u svijetu svojih vršnjaka koji ipak nemaju iste probleme s kojima se ona nosi. Na jednom sastanku za potporu ona upoznaje Augustusa koji je opaku bolest pobijedio, ali je ostao bez noge. Dvoje mladih se zaljube skoro pa na prvi pogled, vrijeme provode kao i svi mladi, zaljubljeni ljudi, ali uvijek svjesni činjenice da njihova ljubav vjerojatno ima ograničen vijek trajanja. No je li to uistinu tako?

Hazel i Augustus će nam pokazati onu drugu stranu života, stranu koju upoznaju samo ljudi koji su zbog svoje bolesti svjesni svoje smrtnosti, bolest ih na to upozorava svakodnevno… Najveća ljudska patnja što se tiče gubitka voljenih proizlazi iz toga što oni koji ostaju misle kako je pred onima koji su prešli na drugu stranu još bio cijeli život, ali zapravo to nije tako. Oni su na ovom svijetu imali točno toliko koliko su imali. Nekima je zapisano ili određeno (uzmite kako želite) da budu na ovom svijetu samo dan – dva, nekima samo par sati, a nekima pak 90 i više godina. No ta činjenica ne smije umanjiti ljepotu tih sati, dana, godina… Ljepota je sakrivena baš u tim trenucima, samo je treba prepoznati…

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , | Comments Off on Greška u našim zvijezdama

Pita od jabuka

Objavljeno 30. 01. 2015. - Karolina

Iako postoji tisuće i tisuće recepata za ovu dobro poznatu slasticu, ovaj moj recept se ponešto razliku od većine. Pa možda se baš nađete u ovoj varijanti, nikad se ne zna J

Godinama sam slagala pitu od jabuka na onaj klasičan način, u velikoj tepsiji s mljevenim orasima koji se posipaju na tijesto i na fil od jabuke. Ne mogu reći da ukućani nisu sve pojeli, al ne ovako u slast kako pojedu otkad sam recept i samu izradu malo modificirala. Uglavnom pitu u ovoj varijanti ne pečem u tepsiji nego u okruglom kalupu što klince oduševljava, ne idu orasi, a jabuke se ne pirjaju prije pečenja tako da je manje posla.

Tijesto:

  • 450 g glatkog brašna
  • 1 veće jaje (uzmite dva ako imate baš neka sitna)
  • 1 prašak za pecivo
  • 200 g margarina
  • 100 g šećera
  • prstohvat soli
  • malo vode ili mlijeka za lakše umijesiti

Fil od jabuka:

  • 800 – 900 g naribanih jabuka
  • 100 g šećera
  • 2 velike žlice ruma
  • malo cimeta

Tijesto podijelite u dva jednaka dijela. Prvi dio razvaljajte u oblik kruga približno prema dimenzijama okruglog kalupa. Bolja je varijanta s kalupom bez dna i plitkom tepsijom jer jabuke znaju pustiti sok pa onda može sok curiti po pećnici ako koristite kalup s dnom. Znači dno kalupa izvadite i unutarnji rub kalupa namažite margarinom i pobrašnite. Kalup stavite u plitku tepsiju na koju ste prethodno stavili papir za pečenje. Tijesto razvaljano u oblik kruga stavite na dno tepsije unutar kalupa. Na tijesto stavite fil od jabuka i na to opet razvaljano tijesto. Pecite oko 45 min – 1 h na temperaturi 180 – 200 stupnjeva.

DOBAR TEK!

Rubrika deserti, Kuhaonica | Tag , | Comments Off on Pita od jabuka

Zaboravljeni patuljci

Objavljeno 29. 01. 2015. - Karolina

Kašmir Huseinović

Andrea Petrlik

Dječja knjiga, Zagreb, 2013. g., 32 str, tvrdi uvez.

Prekrasno ilustrirana slikovnica o malim patuljcima koja će sigurno razveseliti mališane i na trenutak ih odvesti u neki sasvim drugi svijet, svijet u kojem žive patuljci.

Ispod zemlje na livadi žive cijele obitelji patuljaka. Patuljci žive točno kako bi sva djeca trebala živjeti, veselo i razigrano. Ponekad su tužni, ponekad veseli – no sve je to sastavni dio života. Djeca patuljci čitaju knjige, slušaju glazbu, razbacuju igračke, igraju skrivača. Oni malo stariji igraju društvene igre, bake patuljci pletu šalove i veste… jednom riječju – idila. Idila koju bi velika većina roditelja mijenjala za ovaj današnji užurbani ritam prepun stresa. Zato ostavite na trenutak po strani sav stres, sve probleme, svu užurbanost i kaos i uronite zajedno sa svojim mališanima u ovaj predivan svijet prepun veselja, ljubavi, prijateljstva i bezbrižnosti. Dragi roditelji, ne zaboravite na zaboravljene patuljke, ne zaboravite ugodno provoditi vrijeme s onima koji su vam najvažniji.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , , | Comments Off on Zaboravljeni patuljci