Arhiva članaka mame: admin

Djeca su prioritet

U psihičkoj prilagodbi djece na svim meridijanima mjere se unazad tridesetak godina značajne promjene, koje sve odreda, bilo da su studije rađene u SAD-u ili Kini, Nizozemskoj ili Japanu, pokazuju POGORŠANJE U PODRUČJU EMOCIONALNOG I SOCIJALNOG FUNKCIONIRANJA. Nijedno dijete, bilo bogato ili siromašno, nije imuno na rizike koje donosi suvremena civilizacija, problemi su univerzalni i događaju se u svim etničkim, rasnim i socijalnim skupinama. Naše društvo nije iznimka, zapažamo to svakodnevno i mi koji se bavimo mentalnim zdravljem, a i svi oni koji se bave djecom, od roditelja do profesionalaca u raznim segmentima društvene skrbi za djecu. Emocionalni se problemi djece suvremenog svijeta mogu prepoznavati kroz različite smetnje, koje bi se jednostavno mogle klasificirati u nekoliko skupina: tjeskoba (zabrinutost, napetost, strahovi, potreba za savršenstvom, ..), depresivnost (osamljivanje, nezadovoljstvo, nedostatak energije, potištenost, somatizacije,…), problemi sa pozornošću ili razmišljanjem (sanjarenje, nekoncentriranost, postupanje bez razmišljanja, nesposobnost oslobađanja od pojedinih misli, teškoće učenja,…), asocijalno i antisocijalno ponašanje (agresivnost, razdražljivost, nedostatak kontrole, laganje, svađanje, uništavanje tuđih stvari, zlobno reagiranje prema drugima, neposluh, tvrdoglavost,..),… Ovo je globalna pojava, koju možemo povezati sa pritiscima na obitelj kao temeljnu društvenu jedinicu. Nužnost konkurentnosti na svjetskom tržištu i stvaranja jeftinije radne snage, taj teror kapitalističkog ustroja svijeta koji stvara sveukupnu opsjednutost takozvanih odraslih ljudi takozvanim ozbiljnim stvarima ostavlja djecu izgubljenu i zanemarenu, prepuštenu sebi… Roditelji su, bilo gdje na ovoj planeti, opsjednuti financijskom situacijom, bilo da bi preživjeli, bilo da bi se obogatili, svejedno. Oba roditelja rade, često prekovremeno, djeca su sama, zapravo okružena i animirana elektroničkim medijima koji im neselektivno otvaraju prozor u svijet. Roditelji su umorni, prezasićeni borbom za život. Za djecu sve češće brinu samohrani roditelji, a pomoć im pružaju ustanove koje skrbe za djecu loše ili nedovoljno dobro… To je planetarna situacija, ni u našoj zemlji nije bolje. Roditelji se mogu žaliti na propuste društva ili države koja im ne olakšava roditeljstvo, a oni koji kreiraju politiku u segmentu društvene skrbi za djecu i mlade uvijek mogu prebacivati lopticu odgovornosti, pa i krivnje za odgojne propuste roditeljima, jer je svačije roditeljstvo osobni izbor i odluka. A gdje su u tom ping-pongu, pitam i jedne i druge, DJECA ?

mr. Jelena Klinčević, psihologinja

Rubrika Odgoj, Psihološki savjetnik | Tag , , , , , | Comments Off on Djeca su prioritet

Osjećaji su osobna stvar

Reći ćete da i nije neka mudrost to što piše u naslovu. A čija bi stvar trebali biti naši osjećaji?! Pod pretpostavkom da se njima uopće želimo baviti, da ne želimo od njih bježati. A kad bi u naslovu pisalo: osjećaji djece su njihova osobna stvar, mnogi bi odrasli osjetili poriv da reagiraju. Često se događa da se roditelji i odgajatelji osjećaju pozvanima da usmjeravaju i oblikuju osjećaje djece. Uzimaju si za pravo, čak smatraju da su to dužni, objasniti djeci kako bi se trebala osjećati. Nikome, a djeci ponajmanje, ne možete reći što bi trebali osjećati. Mislim, možete vi to, ali nema smisla. Ipak ne odustajete? Kad se davi u suzama prilazite mu s riječima : ne plači, nije tako strašno, kad se divljački ljuti obuzdavate ga gromoglasnim urlikom da se stiša, kad se zahliktava od smijeha upozoravate ga da ipak nije tako smiješno… Odraslima je intenzitet dječjih emocija uglavnom previsok, uzrujava ih i smatraju da ih treba kultivirati. Umjesto da nešto od tog bogatstva uzmu i osnaže svoje već iscrpljene emocionalne resurse, odrasli se i dalje troše nastojanjima da ukalupe i kontroliraju osjećaje (svoje) djece. To je mnogima zadatak od najveće važnosti i užasava ih lavina dječjih osjećaja koje ne uspijevaju krotiti. Zato moram naglasiti da osjećaje svoje djece trebamo prihvatiti takve kakvi su i pomoći im, ako treba, da ih oni sami prepoznaju i odluče što će s njima. Da, treba poštivati dječju sposobnost da upravljaju svojim emocionalnim prostorom, treba prihvatiti činjenicu da je u konačnici odluka o promjeni emocionalnog doživljaja u djetetovim rukama. Već u ranom djetinjstvu trebamo iskazati poštovanje djetetovoj sposobnosti da upravlja nekim svojim osjećajima. Ni mi odrasli često ne odrađujemo emocionalne stvari kako treba, pa nas nitko zbog toga ne pobire na red, a ako i pokuša, slaba mu je korist od toga. Znate da je tako, pa ne budite prezahtjevni i ne pokušavajte savršeno izbrusiti osjećaje svoje djece. Nema tog savršenstva, zašto da se uopće uzrujavate? To što je vama stalo da se vaša djeca dobro osjećaju i primjereno ponašaju je lijepo od vas, ali djeca se ne mogu osjećati i ponašati lijepo samo zato što bi to bilo lijepo. Prestanimo biti djetinjasti, mi odrasli, s tim našim idealizacijama djetinjstva. Nama se čini da smo, kad smo bili mali, bili dobri, sretni  i zadovoljni. Valjda jesmo, a možda je to tek optimizam pamćenja. Roditeljima je danas, kao što je bilo i prije, bolje da se koncentriraju na bazične egzistencijalne zadatke, a manje na bavljenje dječjim osjećajima. Dosta su im vlastiti, kao što rekoh u naslovu. Djeca će najbolje naučiti što i kako s osjećajima na vašem primjeru. Ne, nisu oni loši učenici, zapitajte se kakve učitelje imaju… Budite samokritični i odlučite biti uzor.

Rubrika Odgoj, Psihološki savjetnik | Comments Off on Osjećaji su osobna stvar

Kolač s višnjama

Višnja je izvrstan izvor vitamina A i prilično dobar vitamina C. Ovo je vrlo jednostavan, ali ukusan i sočni kolač za ove vruće ljetne dane. Topla preporuka da isprobate.

Više

Rubrika kolači, Kuhaonica | Tag , | Comments Off on Kolač s višnjama

Dolazak iz bolnice – prinova u kući

Koliko god se pripremamo za dolazak bebe u naš život, čovjek nikada ne može biti u potpunosti spreman jer su one totalno nepredvidive. Koliko i što ćete pripremiti i nabaviti za prinovu, uvelike ovisi o materijalnim sredstvima, ali i vašoj kreativnosti. Pokušajte odoljeti primamljivim krpicama za bebe jer će vam u prvim mjesecima brzo prerasti, a odjeća koju će vam netko dati ili posuditi izgleda kao nova jer je beba nosi tek nekoliko puta. Novac koji biste potrošili za to radije uložite u neku štednju ili osiguranje.

Više

Rubrika Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag , , | Comments Off on Dolazak iz bolnice – prinova u kući

Roditeljstvo – zabava i posao

Svi  volimo  praznike jer možemo čitavo jutro provesti u pidžami i ništa ne raditi, naručiti pizzu i odgledati dva-tri dobra filma, ili … sami zamislite što god hoćete. Želja za idealnim životom po formuli  «raditi što želim, kad želim i koliko želim» s vremena na vrijeme spopada i nas odrasle, ali nakon nekoliko dana takvog blagostanja postaje nam dosadno i zamorno. Djeca mogu duže izdržati u takvom stanju zabave i slobode, i čini se da bi voljela neprestano biti na praznicima, ali i njima zapravo postane gnjavaža kad su predugo neorganizirani i prepušteni takozvanoj slobodi biranja da rade što god hoće. Možda to stanje ne uspiju prepoznati, pa postanu cendravi i nezadovoljni, ne znaju si više naći smisla u zabavi koja se pretvorila u monotoniju, ali ipak vrlo često ne znaju to sami prekinuti i bolje se organizirati. U tome im je potreban primjer i inicijativa odraslih, čak i kad to ne prihvaćaju. Kao da ne žele red i žele ga u isto vrijeme, što iz dana u dan roditelje frustrira i uzima im energiju. Teško je zamisliti dijete koje želi ići na vrijeme spavati i redovito jesti svaki ponuđeni obrok i mnogi se roditelji s takvim problemima hrvaju godinama. Dijete ne mora biti sposobno prepoznati svoje potrebe i sa sigurnošću ih razlikovati od želja, ali roditelji su ti koji znaju da nijedno dijete zapravo ne može dobro funkcionirati bez urednog hranjenja i spavanja i da o tome (i još o mnogočemu) treba voditi računa. To je posao roditelja, oni osiguravaju red i ustrojstvo aktivnosti u obitelji. Roditeljstvo ima dvojnu prirodu, osobnu i poslovnu. S jedne strane to je igra, bliskost , zajedništvo i posvećenost djeci, a s druge strane to je posao koji treba biti dobro organiziran i izvršen. Nema zabušavanja, temeljne stvari svaki dan moraju biti odrađene, roditelji moraju zaraditi hranu, odjeću i krov nad glavom, utvrditi pravila, prava i obaveze svakog člana obitelji i sve to povezati tako da obiteljski sustav dobro funkcionira. Osobna razina roditeljstva koja polazi iz ljubavi i zabave kakvu možemo osjetiti samo sa svojom djecom, energetski je rezervoar iz kojeg nastaju neki najljepši trenuci u našem životu, ali roditeljstvo kao posao ne poznaje ni radno vrijeme ni radni staž, nema godišnjeg odmora ni bolovanja. I djeca to trebaju uočiti , u to se uklopiti i postati karika u obiteljskom lancu. Trebaju li se sa svojim roditeljima dobro zabavljati? Da, apsolutno. Trebaju li djeca znati da su roditelji autoriteti u njihovom svijetu? Da, apsolutno. Sve je to potrebno da bi obitelj zdravo funkcionirala, svaka na svoj način. Uravnotežiti osobnu i poslovnu stranu roditeljstva vrlo je teško. Svi očevi i majke nađu neku svoju varijantu koja ih može činiti uspješnim roditeljima, ili proizvoditi duboke konflikte i nezadovoljstvo, pa se u tom slučaju preporuča stručna pomoć.

Rubrika Odgoj, Psihološki savjetnik | Tag , , | Comments Off on Roditeljstvo – zabava i posao