Kad ste se zadnji put osvrnuli oko sebe i razmislili o tome kako žive vaši susjedi? U posljednjih godinu dana zapravo ne postoji tjedan u kojem nisam čula kako je netko dobio otkaz, kako su nekome sjeli na plaću, kako netko ne može registrirati auto, kako je netko ispisao dijete iz vrtića jer si jednostavno više ne može priuštiti plaćanje vrtića koji u našem malom Međimurju uopće nije tako jeftin. Svaki put kad čujem nešto takvo, na pamet mi padne jedno jednostavno pitanje s ne tako jednostavnim odgovorom: Do kad će se to nastaviti? Moram priznati kako uopće ne vidim izlaz, a sve mi se čini da ga ne vide ni oni koji su na vlasti. Onda razgovaram s roditeljima i slušam njihove priče o tome kako se nekad lijepo živjelo, kako je srednja klasa nekad imala puno više nego što to ima danas. Nerado slušam priče kako se živjelo u doba druga Tita jer sam, za razliku od njih koji žive u poricanju istine svjesna nekih stvari. Nitko me ne može razuvjeriti da su te generacije zapravo živjele na kredit, a kamate su tek sad u potpunosti došle na naplatu njihovoj djeci i unucima. Došli smo do toga da prosječna obitelj mora biti sretna ako preživljava od mjeseca do mjeseca jer je to znak da bar možete preživljavati, da bar imate nekakva primanja, za razliku od onih manje sretnih kojih je u Lijepoj našoj sve više i više. Zato dragi moji, pogledajte malo oko sebe i u ovim, za mnoge, teškim trenucima, pomognite koliko god možete. Možda zvuči banalno, ali ako vaše dijete ima troje patike i punu sobu igračaka, odvojite višak i dajte nekome tko nema. Jer nekim je roditeljima uistinu teško obući i nahraniti svoju djecu. Odjeća i obuća za školu i vrtić može uvelike smanjiti već ionako srezan kućni budžet, a svaka stvar dobivena na poklon može pomoći obiteljima za koje je svaki dan borba za preživljavanje. Zamislite da jedna obitelj umjesto da mora kupiti tri para novih patika ili papuča za školu za te novce može odvesti svoju djecu u kino u kojem nisu već odavno bila. Ili im pak priuštiti nešto drugo što si njihova djeca već dugo žele, a roditelji im jednostavno nisu mogli priuštiti. Kod nekih će to biti slatkiši, kod nekog neka igračka, a kod nekog čak i nešto još potrebnije. Teško je zamisliti da neka djeca u današnje vrijeme oskudijevaju u stvarima koje neka druga djeca uzimaju zdravo za gotovo. Zato kad već politička elita ne daje od sebe koliko bi mogla, uzmimo stvar u svoje ruke i pomognimo svojim bližnjima jer u današnje vrijeme nikad ne znate kad će pomoć i vama biti potrebna. Često čujem priče: ali kome bi dao stvari, ne znam nikoga kome bi trebalo. Skromni ljudi koji teško žive skoro pa nikad neće ići prositi od vrata do vrata već će se boriti zadnjim snagama da prežive, no ako se malo osvrnete oko sebe i pogledate kako žive vaši susjedi, susjedi vaših roditelja, vaših kumova i slično, bit će vam bolno jasno koliko je onih kojima je pomoć potrebna.
