Volite li svoje dijete toliko da svako jutro slažete njegov krevet, njegovu pidžamu, njegov doručak?- Volite li svoje dijete toliko da hrabro hodate s njim svakog dana u školu i iz škole koja je udaljena nekoliko stotina metara?
- Volite li svoje dijete toliko da smatrate da najbolje znate tko bi njegovi prijatelji trebali biti i na koji način će provoditi vrijeme s njima?
- Volite li svoje dijete toliko da odvojite svaku kunu da mu kupite igračku koju poželi, koju svi njegovi prijatelji imaju?
- Volite li svoje dijete toliko da odlazite u vrtić/školu čim vašeg malog anđela zadesi neka neugodnost ili nepravda?
- Volite li svoje dijete toliko da svakodnevno razgovarate s prijateljicama o tome kako je vaš mališan najbolji čitač, najpristojniji, najbolji i slično?
Možete odmah prestati toliko „voljeti“ svoje dijete jer to nije ljubav nego sebičnost. Ova vrsta sebičnosti proističe iz roditeljske potrebe da budu sigurni… Ali to je samo vaša potreba, a ne i potreba vašeg djeteta, jer naime:
- Obavljajući svakodnevne poslove umjesto vašeg djeteta učite ga živjeti bez obveza, a to nije prirodno jer će kasnije u životu imati obveze koje će morati obaviti sasvim sam.
- Odlazeći u školu sa svojim djetetom doslovce radite invalida iz svog djeteta jer će on pomisliti da nije dovoljno odrastao/spodoban ići sam, a istovremeno mu oduzimate mogućnost da u školu odlazi sa svojim prijateljima i pritom uživa u njihovom društvu, stječe nove prijatelje, razgovara i druži se s vršnjacima.
- Odabirući prijatelje svojem djetetu radite mu medvjeđu uslugu jer u životu će sam vidjeti da postoje i ljudi koji se uvelike razlikuju od njega, ali različitosti se moraju poštovati.
- Kupnju željene igračke svaki put kad dijete poželi uopće ne treba komentirati čak i ako imate financijske mogućnosti priuštiti mu cijeli svijet na dlanu. Velika je vjerojatnost da dijete neće kroz život dobivati i moći si priuštiti sve što poželi pa zašto da odrasta u imaginarnom svijetu gdje je sve podređeno njegovim željama. Svaki član obitelji ima svoje potrebe koje se ispunjavaju po principu prioriteta.
- Odlazeći u školu/vrtić zbog neugodnosti koje ima vaše dijete boreći se za njega oduzimate mu iskustvo da sam riješi svoje probleme, neugodnosti, nesuglasice. Nećete cijeli životi moći biti uz njega i voditi njegove bitke. Pustite ga da osjeti ljepotu i ispunjenje kad uspije sam riješiti nešto što ga je mučilo.
- Nema potrebe da vaše dijete misli da se cijeli vaš svijet vrti oko njega. Imajte svoje prijatelje i razgovarajte s njima i o vašem životu jer dijete je veliki dio vašega života, ali isto tako su i drugi ljudi i druge situacije u koje svakodnevno upadate neovisno o vašem mališanu.
VOLITE VAŠE DIJETE NA PRIRODAN, NESEBIČAN NAČIN DA IZRASTE U PRISTOJNU, EMPATIČNU I SPOSOBNU MLADU OSOBU SVJESNU ŽIVOTA OKO SEBE I LJUDI OKO SEBE!
