Dragi roditelji… koliko volite svoje dijete?

  1. Volite li svoje dijete toliko da svako jutro slažete njegov krevet, njegovu pidžamu, njegov doručak?
  2. Volite li svoje dijete toliko da hrabro hodate s njim svakog dana u školu i iz škole koja je udaljena nekoliko stotina metara?
  3. Volite li svoje dijete toliko da smatrate da najbolje znate tko bi njegovi prijatelji trebali biti i na koji način će provoditi vrijeme s njima?
  4. Volite li svoje dijete toliko da odvojite svaku kunu da mu kupite igračku koju poželi, koju svi njegovi prijatelji imaju?
  5. Volite li svoje dijete toliko da odlazite u vrtić/školu čim vašeg malog anđela zadesi neka neugodnost ili nepravda?
  6. Volite li svoje dijete toliko da svakodnevno razgovarate s prijateljicama o tome kako je vaš mališan najbolji čitač, najpristojniji, najbolji i slično?

Možete odmah prestati toliko „voljeti“ svoje dijete jer to nije ljubav nego sebičnost. Ova vrsta sebičnosti proističe iz roditeljske potrebe da budu sigurni… Ali to je samo vaša potreba, a ne i potreba vašeg djeteta, jer naime:

  1. Obavljajući svakodnevne poslove umjesto vašeg djeteta učite ga živjeti bez obveza, a to nije prirodno jer će kasnije u životu imati obveze koje će morati obaviti sasvim sam.
  2. Odlazeći u školu sa svojim djetetom doslovce radite invalida iz svog djeteta jer će on pomisliti da nije dovoljno odrastao/spodoban ići sam, a istovremeno mu oduzimate mogućnost da u školu odlazi sa svojim prijateljima i pritom uživa u njihovom društvu, stječe nove prijatelje, razgovara i druži se s vršnjacima.
  3. Odabirući prijatelje svojem djetetu radite mu medvjeđu uslugu jer u životu će sam vidjeti da postoje i ljudi koji se uvelike razlikuju od njega, ali različitosti se moraju poštovati.
  4. Kupnju željene igračke svaki put kad dijete poželi uopće ne treba komentirati čak i ako imate financijske mogućnosti priuštiti mu cijeli svijet na dlanu. Velika je vjerojatnost da dijete neće kroz život dobivati i moći si priuštiti sve što poželi pa zašto da odrasta u imaginarnom svijetu gdje je sve podređeno njegovim željama. Svaki član obitelji ima svoje potrebe koje se ispunjavaju po principu prioriteta.
  5. Odlazeći u školu/vrtić zbog neugodnosti koje ima vaše dijete boreći se za njega oduzimate mu iskustvo da sam riješi svoje probleme, neugodnosti, nesuglasice. Nećete cijeli životi moći biti uz njega i voditi njegove bitke. Pustite ga da osjeti ljepotu i ispunjenje kad uspije sam riješiti nešto što ga je mučilo.
  6. Nema potrebe da vaše dijete misli da se cijeli vaš svijet vrti oko njega. Imajte svoje prijatelje i razgovarajte s njima i o vašem životu jer dijete je veliki dio vašega života, ali isto tako su i drugi ljudi i druge situacije u koje svakodnevno upadate neovisno o vašem mališanu.

VOLITE VAŠE DIJETE NA PRIRODAN, NESEBIČAN NAČIN DA IZRASTE U PRISTOJNU, EMPATIČNU I SPOSOBNU MLADU OSOBU SVJESNU ŽIVOTA OKO SEBE I LJUDI OKO SEBE!

Objavljeno u rubrici Aktualno | Tag članka: . Označi link.