riječ stručnjaka

Celijakija (glutenska enteropatija)

Celijakija je kronična bolest tankog crijeva, koja nastaje zbog trajne nepodnošljivosti glutena. Klinički je manifestitrana malapsorpcijom – tj.nedovoljnom apsorpcijom hranjivih tvari i atrofijom crijevih resica. Izbacivanje glutena iz prehrane dovodi do potpune remisije bolesti, a ponovno izlaganje glutenu izaziva povratak bolesti.
Celijakija se počinje manifestirati tek kad se u prehranu dojenčeta uvedu pšenični proizvodi (pšenično brašno, gris,keksi, pahuljice).

Etiologija bolesti do danas nije potuno razjašnjena, no dokazana je nasljedna dispozicija za pojavu celijakije, kao i činjenica da gluten izaziva imunosnu reakciju u sluznici crijeva sa posljedičnim upalnim odgovorom.

Klinička slika
Razvoj bolesti je postupan, a simptomi su u počeku nespecifični (stolice postaju učestalije, mekše i vodenastije). Proljevi se javljaju intermitentno. Mršavljenje djeteta postaje sve izraženije, pa ono može čak i zaostajati u razvoju.
Glavni simptom je kronični proljev. U fazi potpuno razvijene kliničke slike stolice su učestale, obilne, pjenušave, masne i jako smrdljive. U dojenčadi koja se hrani s puno mlijeka,stolice mogu biti dosta guste, pa i tvrde, blijedosive i zaudaraju na užeglu mast.
Javljaju se pothranjenost i opća tjelesna slabost, zbog velikog gubitka energije obilnim stolicama.
Distenzija trbuha /velik, nadud trbuh,koji je kontrast mršavom tijelu/ je jedan od najuočljivih znakova celijakije.
Također su prisutne i psihičke promjene, pa dijete postaje razdražljivo i negativistički nastrojeno.

Celijakična kriza je najteža klinička slika ove bolesti, obično je izazvana crijevnom infekcijom kod djeteta s nedovoljno provođenom celijakičnom dijetom. Očituje se iznenadnim pogoršanjem bolesti,te se javlja obilno povraćanje uz drastične proljeve, dehidraciju, poremećaj ravnoteže elekrolita i kolaps; pa je to stanje opasno po život djeteta.

Dijagnoza celijakije
Ako postoji sumnja na celijakiju, radi se analiza stolice na ostake hrane, serološki testovi iz krvi pacijenta, rtg snimka tankog crijeva i biopsija tankog crijeva.

Komplikacije
Anemija, manjak proteina, hipovitaminoza pogotovo vitamina topljivih u mastima; gotovo da i nisu komplikacije nego dio kliničke slike celijakije.

Liječenje
Glutenska enteropatija je doživotna bolest i zahtijeva doživotno dijetno liječenje hranom bez glutena!
To znači isključivanje iz prehrane svih proizvoda iz pšenice, raži i ječma. Riža i kukuruz nisu štetni i mogu činiti osnovnu zamjenu za ostale žitarice. U prehranu treba dodavati vitamine, osobito vitamin D,  i preparate željeza.
Teži oblici bolesti zahtijevaju bolničko liječenje.

Prognoza celijakije je dobra ako se dosljedno liječi.

Rubrika riječ stručnjaka, Zdravlje | Tag , , , | Comments Off on Celijakija (glutenska enteropatija)

Strano tijelo u dišnim putevima

piše dr. med. Ines Tizaj

Djeca u dobi između 6 mjeseci i 3 do 4 godine, ali i starija sklona su stavljati u usta sitne predmete koji vrlo lako mogu dospjeti u dišne putove. Učinak stranog tijela u dišnim putevima ovisi o veličini, obliku i vrsti predmeta.

Veća strana tijela mogu zaglaviti u gornjim dišnim putevima i neposredno ugroziti život, dok manja tijela obično dolaze do donjih, sitnijih dišnih puteva pa su i simptomi blaži. Metalna i plastična strana tijela obično u pravilu manje nadražuju sluznicu od biljnih koja su obično kontaminirana, a osim toga i bubre pa izazivaju jaku lokalnu i opću reakciju organizma.

Klinička slika

Aspiracija stranog tijela u dišne putove izaziva simptome koji tipično teku u nekoliko faza.

U prvoj fazi, neposredno nakon udisaja stranog tijela, javlja se dramatična slika kašlja, gušenja, povraćanja pa čak i kratkotrajnog gubitka svijesti. Simptomi se mogu smiriti nakon nekoliko minuta do sati ili se mogu zaboraviti kao kratkotrajni incident. Nakon nekoliko sati mirne faze, javljaju se simptomi ovisno o lokalizaciji stranog tijela- nastaje edem sluznice dišnih puteva koji se manifestira kašljem, boli, promuklosti, inspiratorni stridor (karakterističan zvuk koji nastaje kod udisaja) ili pak uporni kašalj sa sukrvavim iskašljajem ako je tijelo zabodenu u sluznicu nižih dišnih putova. Ako se tijelo nalazi u bronhima, malim, završnim dišnim putevima u plućima; nastaje klinička slika djelomične opstrukcije tih dišnih putova uz komplikacije u smislu eventualnog emfizema, atelektaze, učestalih bronhopneumonija pa u krajnjem slučaju do apscesa pluća.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavljana osnovu temeljne anamneze, fizikalnog statusa, rtg slike vrata ili pluća ili bronhoskopije koja ima za cilj ne samo dijagnostiku već i vađenje stranog tijela.

Postupak i liječenje

Ako se radi o dojenčetu, postupak je sljedeći:

1.      dojenče treba položiti na podlakticu spasioca glavom i licem koso prema dolje pod kutom od oko 60 st., tako da su glava i vrat zahvaćeni prstima

2.      udariti početnim dijelom dlana četiri puta čvrsto između lopatica

3.      ako to nije pomoglo, treba dojenče okrenuti i poleći na tvrdu podlogu na leđa i pritisnuti s dva prsta čvrsto na donji kraj prsne kosti u dubinu od 1 do 2.5cm ovisno o veličini dojenčeta, četiri puta za redom

4.      ako disanje nije uspostavljeno, uhvatiti donju čeljust i jezik zajedno između palca i kažiprsta i povući jezik i čeljust zajedno prema gore (kad bolesnik leži)- to je ponekad dovoljno da se vidi strano tijelo koje se može pokušati izvaditi prstima samo ako se ono jasno vidi, nikako u suprotnom slučaju. Nikako se ne smije naslijepo gurati prst u ždrijelo!

5.      ako još nema spontanog disanja, pokuša se reanimacija umjetnim disanjem- usta na usta ili usta na nos

6.      ako treba, postupci od 1 do 5 se mogu ponavljati, dok ne stigne pomoć!

Tzv. Heimlichov hvat, koji se preporuča az veću djecu i odrasle, može biti opasan za dojenčad, pa ga u toj dobi ne valja primjenivati.

Ako je riječ o djetetu poslije prve godine života, odmah treba pokušati primijeniti Heimlichov hvat.

1A.    ako je dijete pri svijesti i može stajati, zahvat se izvodi stojeći djetetu iza leđa. Dijete se obuhvati oko struka obim rukama; jedna se šaka stisne i položi na gornji dio trbuha malo iznad pupka, ali tako da se ne dodiruje ni završnio dio prsne kosti ni rebreni luk; a slobodnom rukom se naglo pritisne stisnuta šaka u trbuh u smjeru prema gore, 6 do 10 puta zaredom

1B.     ako dijete nije pri svijesti, treba ga poleći na leđa, spasilac mora kleknuti pokraj djeteta i dlanom jedne ruke 5 do 6 puta naglo i čvrsto pritisnuti na područje gornjeg trbuha, između pupka i završnog dijela prsne kosti

2.       ako hvat nije uspio, treba unesrećenom otvoriti usta povlačenjem čeljusti i jezika prema naprijed i postupiti kako je opisano za dojenče u točki br.4

3.       ako nema spontanog disanja, treba pokušati umjetno disanje

4.       ako nema uspjeha, treba ponavljati postupke 1-3 i hitno tražiti daljnju pomoć.

Roditelji, čuvajte svoje mališane, sklonite predmete koje mogu staviti u usta i progutati ili udahnuti. Ako ipak dijete udahne strani predmet, pružite mu prvu pomoć ali i zatražite liječničku pomoć!

Rubrika riječ stručnjaka, Zdravlje | Tag , , , | 2 Comments

Alergijska reakcija / anafilaksija

Obzirom da je ljeto na vratima; a sezona ugriza i uboda insekata je počela, sunčeve zrake sve su jače i opasnije, livade pune trava i korova koji u cvatu mnogima zadaju probleme – evo i prigodne teme.

Alergija je reakcija preosjetljivosti koja nastaje nakon neposrednog kontakta s određenim antigenom (tvari na koju smo preosjetljivi); dok je anafilaksija opća, akutna, potencijalno smrtonosna i vrlo jaka alergijska reakcija.

Antigeni koji mogu biti uzrok gore navedenog su:

  1. namirnice (morske životinje, jaja, mlijeko, soja, rajčice, agrumi, kikiriki, jagode, mahunarke, orasi)
  2. kukci ( ubodi, ugrizi, sam dodir)
  3. lijekovi
  4. prehrambeni aditivi (glutamat, aspartam)
  5. ostale tvari (kućna prašina, pelud, životinjske dlake, sunce)

Klinička slika


Alergijska reakcija je karakterizirana ovisno o mjestu kontakta s alergenom; pa se tako može manifestirati:

  • suzenjem , pečenjem i crvenilom očiju
  • kihanjem, kašljanjem
  • crvenilom kože sa tzv. urtikama (plikovima, “koprivnjačom”), pečenjem, svrbežom

Anafilaksija je obilježena vrlo brzom pojavom simptoma:

  • stezanje u prsima i dišnih puteva (dolazi do otežanog disanja, nedostatka zraka, osjećaja gušenja, tzv. stridora i zviždanja- zvukova koji nastaju kod disanja)
  • teškoće gutanja, trnci oko usana ili generalizirano
  • svrbež, preznojavanje
  • urtikarija i angioedem (otok gornjih dišnih puteva)
  • zahvaćenost probavnih organa (grčevi u trbuhu, mučnina, proljev)
  • znakovi zatajenja periferne cirkulacije (niski krvni tlak, ubrzani puls, blijedilo kože)
  • gubitak svijesti
  • subjektivni osjećaj tjeskobe i straha

Liječenje


U svakom slučaju treba izbjegavati poznate uzroke alergije u određene osobe!
Kod preosjetljivosti na sunce, isto treba izbjegavati kad je ono najjače, od 11 do 17h, nositi laganu, prozračnu, pamučnu odjeću da bi se koža pokrila i zaštitila, obavezno koristiti kreme sa zaštitnim faktorom. U slučaju alergije na polen, treba izbjegavati izlazak na otvorene prostore kad je njegova koncentracija u zraku najveća (ovisno o peludnom kalendaru).
Kožna alergijska reakcija može se tretirati hladnim oblozima, izbjegavanjem sunca i topline, kremama na bazi kortikosteroida ili antihistamina te oralnim anthistaminskim pripravcima. U slučaju zahvaćenosti dišnih puteva alergijskom reakcijom tablete antihistaminika su vrlo djelotvorne, u kombinaciji sa inhalacijksim sprejevima ovisno o kliničkoj slici.
Kod anafilaksije je presudna što brža medicinska pomoć, pa definitivno zatražite pomoć u najbližoj zdravstvenoj ustanovi!

Drage mame, uživajte s djecom u ljetu i lijepom vremenu, ali oprezno!

Rubrika riječ stručnjaka, Zdravlje | Tag , , , , , , | Comments Off on Alergijska reakcija / anafilaksija

Vodene kozice ( Varicelle )

Vodene kozice je zarazna bolest koja se najčešće javlja u djece od 1. do 7. godine strosti, a uzrokovana je virusom. Varicela ostavlja trajan imunitet, pa nema razvoja bolesti nakon drugog kontakta s virusom. Prenosi se lako i to kapljičnim putem (kihanjem, kašljanjem, eventualno govorom), prvenstveno u kolektivima – pa se javlja gotovo epidemijski. Dakle, izvor zaraze je samo bolesnik. Zaraznost počinje u prvim danima inkubacije, a najjača je neposredno prije pojave osipa te traje sve dok su eforescencije (promjene na koži u obliku mjehurića- 6 do 7 dana od pojave osipa).



Klinička slika

Inkubacija (vrijeme od kontakta s virusom do pojave prvih simptoma) vodenih kozica traje do dva tjedna.
Klinička slika dijeli se u nekoliko faza:
prodromalni stadij; kod djece je slabo razvijen, a očituje se glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom, bol u kostima, zglobovima, mišićima
Traje dan do dva.

– eruptivni stadij; karakteriziran je pojavom osipa , koji se pretvara u mjehurić pa u krastu. Osip se u većoj mjeri nalazi po trupu, ali ima ga i po licu, kosmatom djelu glave i vrata. Ožiljci nastaju samo kod pojave sekundarne infekcije (dublje oštećenje kože kod grebanja). Erupciju prati svrbež i povišena tj.temperatura. Osip izbija 4-5 dana.
stadij regresije; očituje se padom vrućice, na koži se nalaze sasušene kraste.

Bolest obično traje 7 do 10 dana, a varijacija u kliničkim oblicima je vrlo velika; od pojave tek naznačenih simptoma bolesti do vrlo teških komplikacija.  U rjeđim slučajevima bolest može zahvatiti oko, larinks, pluća, srce, jetru, živčani susutav
No, češća je pojava sekundarne bakterijske infekcije kožnih promjene uslijed grebanja. Gnojenja su u pravilu površinska, a najbolja prevencija je spriječiti dijete da se češe.



Liječenje

Terapija varicela je uglavnom simptomatska (snižavanje povišene tjelesne temperaure, pripravci protiv svrbeža, hidracija). Najvažnije je spriječiti pojavu infekcije kožnih promjena. To se postiže tako da se pazi na čistoću tijela i posteljine, ali treba paziti i da se bolesnik ne češe i tako ne inficira kožu. Kod pojave sekundarne infekcije upotrebljavaju se antibiotici.

Rubrika riječ stručnjaka, Zdravlje | Tag , , , | Comments Off on Vodene kozice ( Varicelle )

Razvojna displazija kuka (prirođeno iščašenje kuka)

Piše dr. med. Ines Tizaj

Razvojna displazija kuka najčešća je anomalija lokomotornog sustava, a ona podrazumijeva nedovoljnu razvijenost zglobne čašice kuka koja pogoduje iščašenju. Procjenjuje se da je u Europi inciencija displazije 2-4% svih novorođenčadi, a luksacija nastaje u dvoje na 1000 djece nakon novorođenačke dobi.


Etiologija ove bolesti je izrazito multifakorna. Važnu ulogu imaju genetski faktori, pa je tako u 20% djece s anomalijom kuka pozitivna obiteljska anamneza. Rizični spol su djevojčice te rođenje zatkom. Pri povijanju novorođenčeta sa maksimalno raširenim i ispruženim nogama te nepokretnim kukovima, prevalencija luksacije drastično se povećava; nasuprot fiziološkom položaju raširenih i savijenih kukova s mogućnošću gibanja.


Klinička slika

Prvih dana nakon rođenja glavni simptom je kuk, koji se može dislocirati kod širenja nožica djeteta, dok se popuštanjem pritiska zglob vraća na svoje mjesto. Računa se da oko 1% novorođenčadi ima labav kuk, ali samo u manjeg broja djece nastane iščašenje.

U dobi od mjesec do dva mjeseca starosti pozitivan je tzv. Ortolanijev pokus, kojim se pokušava namjestiti iščašen kuk te se pod rukom osjeti mukli preskok zdjeličnog djela natkoljenične kosti preko zdjelice.

Nakon 2.do 3.mjeseca života nastaje ukočenje (kontraktura) kuka, pa je ograničeno širenje nožica djeteta.

Ostali znakovi luksacije su asimetrija poprečnih brazda mekih tkiva na bedru, nejednakost visina koljena kad dijete leži na leđima a noge su skupljenje i savinute u kuku i koljenu.

Kad dijete prohoda vidi se šepanje ako je luksacija jednostrana, ili geganje ako je ona obostrana.

Dijagnostika se postavlja na temelju uzv pregleda kukova po rođenju ili rtg istih ali nakon 3.ili 4.mjeseca starosti.


Liječenje

Liječenje razvojne displazije kuka područje je rada ortopeda. Cilj je postići normalan anatomski i fukcionalni odnos natkoljenice i zdjelice, uz urednu funkciju kuka. Rezultati liječenja ovise o dobi djeteta i o težini anomalije.

U novorođenčadi se u velikoj mjeri labavi kuk spontano stabilizira tijekom prvih triju tjedana života. Nakon 3.tjedna starosti ponovi se ortopedski i ultrazvučni pregled, ako je nalaz uredan potrebne su samo redovite kontrole. U slučaju labavosti, kuk se ručno namješta i stavlja se u neku od naprava za njegovo održanje u namještenom položaju. Najčešće se za to primjenjuju Pavlikovi remenčići koje dijete mora trajno nositi 10 tjedana. Svaka 2 tjedna se otpuštaju i prilagođavaju rastu djeteta, a kontrole pravilnog položaja kuka vrše se ultrazvukom.

Svakako veliku ulogu u sprečavanju displazije kukova ima i tzv. široko povijanje.


Prognoza

Prognoza ovisi o dobi početka liječenja, o težini anomalije na početku liječenja te o dosljednosti provedenog liječenja.

Terapija započeta nakon navršene 1. godine nikada ne rezultira posve normalnom funkcijom i položajem zgloba. Što je dob djeteta viša, manja je mogućnost neoperativnog, tzv. konzervativnog liječenja. Nakon 3. godine svaka korekcija zgloba zahtijeva operaciju.

Rubrika riječ stručnjaka, Zdravlje | Tag , , , | Comments Off on Razvojna displazija kuka (prirođeno iščašenje kuka)