Odgovor na pitanje kako priviknuti dijete da spava u svojoj sobi je vrlo teško dati jer nema univerzalnog “lijeka” za to. Kad su djeca mala, uvijek im gledamo kroz prste i tješimo se da su još mali, da će to proći, a kad više nisu mali ne žele našu prisutnost ili ju žele sve manje, što znamo i iz vlastitih pubertetskih iskustava. A za to vrijeme dok djeca rastu, mi roditelji ne spavamo zajedno, nemamo vlastitu sobu i intimu, a naše vrijeme i godine isto tako prolaze kao i dječje, samo što oni imaju još puno više vremena pred sobom nego mi. Isto tako kao i djeci, nama također treba odmor da bismo mogli normalno i zdravo funkcionirati i reagirati prema sve većim i težim zahtjevima koje djeca stavljaju svakodnevno pred nas.
Odgoj
Kako priviknuti dijete da spava u svojoj sobi
Odgajam li dobro svoje dijete?
Autorice: Gordana Buljan Flander
Ana Karlović
Ovu odličnu knjigu kupio mi je ove godine moj dragi muž za rođendan. Time je još jednom potvrdio ono što sam oduvijek znala, a to je da me savršeno dobro poznaje i točno zna što bih voljela dobiti za rođendan. Literatura ovog tipa meni je omiljena i uvijek ću u knjižnici radije posuditi nešto o odgoju nego neku beletristiku. A nekoliko dobrih knjiga o odgoju uvijek je dobro imati kod kuće i uzeti ih u ruke kad nešto zaškripi. Ovo je upravo jedna od takvih knjiga.
Lijepo ponašanje je važno
Lijepo i uljudno ponašanje osnova je u odgoju svakog pojedinca. Na roditeljima je da djecu nauče uljudnosti, poštovanju prema odraslima, pristojnog čekanja umjesto guranja i sličnim socijalnim vještinama koje će djetetu pomoći da izraste u moralnu osobu. Nekako mi se čini kako je u današnje “moderno vrijeme” sve više nepristojne, neuljudne i suviše drske djece. Naravno djeca najviše uče ono što žive, pa samim time i takvo neprihvatljivo ponašanje vjerojatno kopiraju bilo od roditelja bilo od vršnjaka. No ipak i ti njihovi prijatelji morali su takvo ponašanje negdje “pokupiti”. Vraća li se tako taj začarani krug na sam početak – na kućni odgoj? Zasigurno. Osnova u lijepom ponašanju uvijek leži u odgoju. Slažem se kako su neka djeca temperamentnija od drugih, no to ipak ne bi trebalo biti nikakvo opravdanje za neuljudnost.
Što kad djeca ne žele jesti voće?
Nadam se da se većina od vas nije susrela s ovim problemom. Ako pak jeste onda zasigurno znate koliko je to iscrpljujuće za roditelje. Bar je tako bilo za mene. Svaki roditelj želi najbolje za svoju djecu pa tako i zdravu, uravnoteženu prehranu. Većina roditelja onda pomisli: Kad bi im samo mogli objasniti koliko je to zdravo i pametno za njih, a oni bi razumno prihvatili naše sugestije i savjete… Sve bi bilo lakše. S Ivonom i Vidom se ovaj problem pojavio u otprilike isto vrijeme, kad su napunili godinu i pol. Iako me ljudi razuvjeravaju, nitko me do sad nije uspio uvjeriti u netočnost mojih tvrdnji. A ja tvrdim da su roditelji oni koji su odgovorni za svoju djecu i jedino oni su doveli svoju djecu do toga da ne žele jesti voće. No ni ja sama ne znam gdje mi se točno omaknula greška.
101 način kako djetetu pokazati da ga volite
Naklada Nika, 2004. god., 60 str., meki uvez.
Evo još jednog odličnog uratka proizašlog iz nakladničke kuće Nika. Vjerujem da će vas iznenaditi odlična cijena ove nadasve korisne knjige. Ovo je knjiga koju svaki roditelj definitivno treba bar pročitati ako ne i imati kod kuće (što je bolja varijanta). Ako vas zanima zašto – posudite je u knjižnici. Ako vas pak zanima zašto bi je trebali posuditi u knjižnici, evo citata sa samog početka ove knjige koji najbolje govori zašto je potreba za ovom knjigom zaista velika:
„Pitanje: Zašto je važno djetetu pokazati, točnije – pokazivati da ga volite?
Odgovor: Djetetu je važna potvrda za ono što misli i pretpostavlja. Njegov svijet je pun boja, slika, asocijacija. Ono raste u kaosu dojmova i doživljaja, drukčije je sazdano od odraslih, ima svoje potrebe, emocije i snove. Ukratko: ono što vi podrazumijevate, djetetu uopće ne mora biti jasno, a kamoli toliko jasno koliko vi možda mislite.“


