Iskustva i savjeti

Treći porod (kada krenuti u bolnicu)

Već dugo odgađam napisati nešto o trećem porodu jer stalno smišljam što uopće napisati. Treći porod prošao mi je kao u filmu i sve kao da se događalo nekom drugom, a ne meni. Nakon dugih devet mjeseci trudnoće napokon je došao i taj dugo očekivani dan poroda. Trudovi su počeli oko 6 sati navečer upravo kad se muž spremao ići kod bake i djeda po djecu koja su bila tamo na praznicima dva dana. Upravo su taj dan poželjeli ići kući pa je muž nakon napornog dana na poslu krenuo put Koprivnice (udaljene sat vremena vožnje od Čakovca). Prije nego je otišao krenuli su polagani trudovi no bili su uistinu lagani. Kad su se vratili oko 8 sati muž i ja još smo popili kavu na našoj terasi, pročitali djeci slikovnice te ih okupali. Željela sam ih zadržati što duže budne za slučaj da muž i ja moramo po noći u bolnicu jer sam se željela osigurati da će spavati cijelu noć. No unatoč svemu bila sam sigurna da prije jutra neću ići u bolnicu i da još stignemo javiti baki u Koprivnicu da krene do nas kako bi pripazila djecu. Ivonu smo već unaprijed pripremili na mogućnost da se ujutro probudi i da nas nema te je uputili što sve treba napraviti. Oko 23 sata smo stavili djecu na spavanje te sam još oprala i stavila sušiti veš. Nakon tuširanja muž je već bio zabrinut te je htio ići u bolnicu no ja sam ga uvjeravala kako još nije vrijeme. Legli smo na spavanje oko ponoći te sam se oko 1 sat ujutro digla i ipak odlučila krenuti u bolnicu kako bi mi stigli dati klistir i da porod protekne polako i bez ikakve žurbe. Kad smo stigli u bolnicu babica me pregledala i rekla da ću roditi jako brzo na što sam se ja samo nasmijala i rekla da to još nisu oni pravi trudovi koji trebaju biti kod izgona djeteta. Kad me doktorica pregledala i probušila vodenjak brzo su me otpremili u rađaonu i na licima sam im vidjela da je krajnji čas no jednostavno sam mislila da to još nije to. Zabrinuto sam pitala da li će mi stići dati klistir na što je babica odgovorila da je prekasno i da klistir nije potreban. Sve je djelovalo tako polagano, bolovi su bili slabi i kad su me stavili na stol pitala sam da li mogu malo na pilates loptu jer ne bi tu sad ležala satima. Babica je rekla da rađam i da je kasno za pilates loptu. Rekla je da stisnem i kod prvog pokušaja nisam uspjela. Dali su mi drip i nakon minutu dvije (nisam sigurna da li je drip uopće stigao djelovati) rekli da probam stisnuti još jednom. Kod prvog stiska izašla je glavica, kod drugog cijelo tijelo i naša Hana ugledala je svjetlo dana. Kad sam prvi put legla na stol vidjela sam da je 2:10, a rodila sam u 2:25. Porod je trajao 15 minuta! Željela sam probati treći put roditi na stolčiću no nisam se ni snašla i zaboravila sam uopće pitati. Ovakav brzi porod ni muž ni ja nismo očekivali. Pogledali smo se i nismo trebali reći ni riječi. Pogledi su nam govorili: „To je to? Nemoguće!!!“ Nakon dva uistinu duga poroda naša Hana došla je na svijet polako, sigurno i bezbolno. Takva je i danas pa ako je suditi prema karakteru i porođajima mogla bi tvrditi da dijete od samog početka svojim dolaskom na svijet pokazuje kakav je karakter. Moje prvo dijete, šestogodišnja Ivona došla je na svijet na isti način kao što i danas radi sve što radi: s puno galame, vike. Nestrpljivost je i danas njena glavna osobina, a sve što radi radi s onim nekim posebnim žarom. Od početka trudova s njom do samog poroda prošla su 23 sata, a zadnjih par sati je bilo žestoko i jako bolno. Na kraju nisam uspjela stisnuti je i već su babice bile zabrinute što traje toliko dugo i tako boli. Vid, moje drugo dijete rodilo se na zadak, a i danas često malo zakomplicira stvari nakon čega sve što učini učini savršeno. No uvijek je potrebno malo pregovaranja. Hana je smirena i strpljiva beba i upravo je na takav način došla na svijet. Jedne tople ljetne noći odlučila je ugledati svjetlo dana bez da se oko toga radi neka velika strka. Hvala joj na svemu jer ona je uistinu beba u kojoj je lako uživati i kakvu je lako voljeti.

I ne smijem zaobraviti zahvaliti se svom dragom mužu što mi je i treći put bio velika podrška i podijelio sa mnom prekrasan trenutak rođenja djeteta.

Rubrika Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag , , , | Comments Off on Treći porod (kada krenuti u bolnicu)

Jednomjesečna beba

Prilagodba roditelja na novorođenče, ali i vaše bebe na vas i novu okolinu u kojoj se našla prirodna je i normalna stvar. Nakon što je prvih devet mjeseci svog života provela u zaštiti majčine maternice, beba je napokon ugledala svjetlo dana. Iako vam vaša beba izgleda sitno i krhko, znajte da je ona žilavo biće kojem u prvim mjesecima njena života najviše treba vaša nježnost, ljubav i strpljenje. Ako se beba osjeća sigurno i voljeno u vašem naručju, vjerujte da joj ništa drugo ne treba.

Više

Rubrika Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag , , , , , | Comments Off on Jednomjesečna beba

Po povratku iz rodilišta (Prvi dani vaše bebe)

Evo, napokon je prošao i taj dugo očekivani porod i naša je malena beba došla na svijet. Ne znam ni sama tko je bio bolje nestrpljiv, muž i ja ili Ivona i Vid da vide svoju malenu sestricu. U bolnici smo proveli nešto više vremena nego smo očekivali zbog nekih manjih problema (infekcija mokraćnih putova i čekanje na ultrazvuk bubrega) pa smo kući stigli 9 dan nakon poroda. Uglavnom, kuća me dočekala mnogo čišća nego što sam je ostavila, sav veš opran i ispeglan, a muž mi je čak skuhao i odličan ručak. Da, da, i to je moguće! Klinci su bili jako nestrpljivi i jako su se dobro snašli u svim novinama koje su doma stigle zajedno s bebom. Mislila sam da će očekivati veće dijete s kojim će se već moći igrati kao što se to roditeljima često dogodi, ali ustvari nisu pitali niti jednu riječ o tome zašto je beba tako mala i zašto samo spava. Beba je uistinu mala (najmanja od moje troje djece, rođena s 2790 i 47 cm pa je još pala na 2500 g) i jako je dobra i mirna bebica. Puno spava, a i kad je budna jako je mirna i zadovoljna. Da li je to zbog toga jer smo i mi tako smireni pa dijete to osjeća ili je jednostavno takvo dijete, manje je bitno. S Ivonom smo bili prilično uznemireni jer puno toga ljudi ne znaju s prvim djetetom pa su oko mnogo stvari zbunjeni i preplašeni. Kad sam rodila Vida Ivona je bila stara dvije godine i tri mjeseca pa je još i oko nje bilo puno posla zbog kojeg smo isto tako bili često nervozni. Sada je situacija potpuno obrnuta. Djeca su veća, igraju se puno vani s prijateljima pa stignemo obaviti sve što treba i još odmoriti kad poželimo.

Više

Rubrika Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag , | Comments Off on Po povratku iz rodilišta (Prvi dani vaše bebe)

Dolazak iz bolnice – prinova u kući

Koliko god se pripremamo za dolazak bebe u naš život, čovjek nikada ne može biti u potpunosti spreman jer su one totalno nepredvidive. Koliko i što ćete pripremiti i nabaviti za prinovu, uvelike ovisi o materijalnim sredstvima, ali i vašoj kreativnosti. Pokušajte odoljeti primamljivim krpicama za bebe jer će vam u prvim mjesecima brzo prerasti, a odjeća koju će vam netko dati ili posuditi izgleda kao nova jer je beba nosi tek nekoliko puta. Novac koji biste potrošili za to radije uložite u neku štednju ili osiguranje.

Više

Rubrika Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag , , | Comments Off on Dolazak iz bolnice – prinova u kući

Dnevnik jedne trudnice – 37. tjedan

Evo da se još bar jednom javim prije velikog događaja. Sutra ulazim u ono razdoblje u trudnoći kad kažu da je trudnoća donešena tj. ako se dijete i rodi neće biti nedonošće. Trudnice kojima prijeti prijevremeni porod vjerojatno s nestrpljenjem čekaju ovaj tjedan, ali one koje nemaju prevelik strah od preranog poroda niti ne znaju što znači ulazak u 37 tjedan. Uglavnom, drugo dijete, svojeg sad trogodišnjeg Vida sam rodila odmah nakon ulaska u 37 tjedan pa se ne bih iznenadila da se i ovog puta to dogodi. Strahovi od poroda su čas jaki, a čas ih uopće ne osjećam. Možda to ima veze i s onim promjenama raspoloženja kod trudnica. Većinu vremena bih odmah išla roditi da me netko pita, al ne znam što bi se dogodilo kad bi se uistinu morala već ovaj tren spremati u rodilište. Trbuh mi se spustio pred nekih 10-tak dana i to ovog puta na očigled. U prve dvije trudnoće je to primijetila samo moja pokojna baka koja me odmah upozorila da se približava porod. Nekad se naime nije izračunavalo trajanje trudnoće jer nije bilo ultrazvuka, a niti žene nisu pamtile prvi dan zadnje menstruacije. Sredina trudnoće se smatrala kad je žena počela osjećati micanje djeteta, a spuštanje trbuha je značilo da će porod uslijediti u nekih 10 – 20 dana. Tako mi je bar govorila baka. No ovog puta smo i muž i ja primijetili kako se trbuh izrazito spustio. Beba je već vjerojatno velika (na posljednjem pregledu s 34 tjedna je bila 2 kg) pa su pokreti ponekad malo bolni i vidljivi golim okom. U drugoj trudnoći mi je tjedan dana prije poroda ispao onaj krvavi čep koji štiti dijete od eventualnih štetnih utjecaja, ali ovog puta se to nije još dogodilo. Nestrpljivosti uvelike pridonose ljetne sparine i nemogućnost da se namjestim kako bi usnula na bar par sati u komadu. Navečer prije spavanja stignem izmoliti bar po 5 Očenaša, Zdravomarija i Slava ocu, a tek onda počnu nevolje. San ne dolazi na oči, a više nemam snage ni za čitanje knjige ni za gledanje televizije. Uz odlazak na wc po 10 – 15 puta na noć nije ni čudo da sam premorena po cijele dane. Uz to me muče i to što mi često u prijepodnevnim satima naglo padne tlak pa moram leći, a djeci je teško razumjeti zašto se sve to događa. Oni traže svoje, rado bi išli u šetnje,r ado bi se igrali sa svojom mamom, pekli kolačiće… a meni je to sve teže i teže.

Više

Rubrika dnevnik jedne trudnice, Iskustva i savjeti | 2 Comments