Kao roditelj često sam se pitala zašto se djeca ne igraju s igračkama? Koliko samo mi roditelji novaca trošimo na razne skupe i pomodne igračke koje djecu u trenu razvesele, a onda ih opet stave na policu pretrpanu sličnim skupim igračkama ili ih bace u kut sobe. To nas roditelje često prilično ljuti, a ne sagledamo taj problem iz pravog kuta. Naša djeca nas sigurno u trgovini ne navlače za rukave moleći da im kupimo igračke. Djece – kolekcionara koja vole sakupljati i posjedovati baš svaku novotariju kojima nas bombardiraju na tv – u i u izlozima trgovina zapravo je malo. A i zahtjevima te djece udovoljavaju roditelji liječeći svoje komplekse. Da li biste dali svojoj djeci slatkiša koliko požele? Ipak, koliko god grubo to ponekad zvučalo, mi odrasli smo ti koji određujemo pravila. Prisjećajući se svojeg djetinjstva, sjećam se prelijepe igre s sestrom te bratićima i sestričnama. Igračaka se prisjećam tek u tragovima jer ih zapravo nisam ni imala previše. Par knjiga išaranih i naslijeđenih od starijih bratića i sestrična, nekoliko pušaka koje mi je deda napravio od drva, lopta, medo i jedna – dvije bebe koje sam dobila kad sam bila već starija. Zbog toga mi je užasno teško reći svojoj djeci u trgovini da danas nećemo kupovati igračke. Uvijek, ali baš uvijek osjećam bar neku neugodu kad im ne kupim ono što požele. A zapravo razmišljajući zdravim razumom, znam da im sva ta sila igračaka ne treba i da se njima uopće neće igrati. Najgore je što ću onda ja spremati sve te igračke i vrijeme koje bi mogla posvetiti njima provest ću pospremajući sobu prepunu plastike i raznih drugih gluposti. I pritom ću naravno biti nervozna i živčana, a sve zbog igračaka koje sam sama nakupovala. Pa onda mi recite, zar je sve to potrebno? Nemojte misliti da su vaša djeca zakinuta za nešto ako im soba nije prepuna igračaka. Po meni, baš time im pomažete u igri, razvijanju mašte i socijalnih odnosa. Ako djeca imaju 5 lopti vjerojatno se neće igrati ni sa jednom. Ako dvoje djece ima dvije lopte, svaki će uzeti u ruke jednu i vjerojatno će se igrati s njom par minuta ili se uopće neće igrati. Ako imaju samo jednu loptu prvo će se morati dogovarati što će se igrati, a onda kad se dogovore (pregovorima, dogovorima, ali ponekad i svađama) igrat će se bez prestanka.
Više →
Podijeli sa Facebook prijateljima
Moji klinci obožavaju Bingo pa je svaki ponedjeljak navečer rezerviran za gledanje njihove omiljene tv emisije. Kad malo bolje razmislim, i sama sam kao dijete voljela gledati lutriju. Ima nešto privlačno u šarenim lopticama s brojevima koje nekome mogu donijeti sreću (ili bar novce). Iako smo od nedavno počeli kupovati listiće te smo i sami postali pravi igrači Binga, klinci su neprestano razmišljali kako bi svakog dana mogli zaigrati svoju omiljenu igru. Ubrzo su smislili: ostalo nam je nešto loptica od starog biljara, a nedostatak loptica nadomjestili su špekulama na koje su markerima napisali brojeve koji nedostaju. Loptice i špekule s brojevima su ubacili u veliku plastičnu bocu i promiješali. Mi smo na listiće upisali željene brojeve, a oni su jednu po jednu iz boce vadili špekule. Pazite da odaberete bocu koja ima usko grlo kako kad djeca okrenu bocu ne bi sve špekule istovremeno izlazile van jer bi to moglo buniti djecu. Varijanta s brojevima ima bezbroj pa je možda bolje da za svaku igru odaberete nova pravila. Tako će svima biti zabavno. Primjerice jednom je za nagradu potrebno izvući 5 od 40 brojeva, drugi put je pak potrebno izvući neparne brojeve i slično…
Podijeli sa Facebook prijateljima
Na ovu ideju došli smo čitajući malu knjigicu džepnog izdanja pod nazivom Kika uči jahati. Na posljednjoj stranici već spomenute knjige je opis ove igre. Iz kartona smo izrezali oblik potkove. Klinci su crtali potkove, a ja sam ih rezala jer je klincima teško dječjim škaricama rezati tvrdi karton. Oni su bojali temperama potkove, a nakon toga smo ih ostavili sušiti dan – dva. Pronašli smo kutiju u koju su se potkove trebale bacati i danas organizirali pravi mali turnir. Odrasli su imali malo veću udaljenost od djece iz očitih razloga. Ruke odrasle osobe
su duplo duže od dječjih ruku pa natjecanje ne bi bilo pošteno. Na papir smo napisali imena natjecatelja i postignute rezultate, a onaj natjecatelj koji je u pet uzastopnih igara ubacio u kutiju najveći broj potkova bio je pobjednik. Igrali smo s šest potkova, ali broj i boja potkova ovise najprije o vašem strpljenju i dobroj volji.
Podijeli sa Facebook prijateljima
Ako vaša djeca ove zimske, hladne dane provode u zatvorenom, nastojte ih svakog dana potaknuti na neku aktivnu igru u kojoj će se kretati. Jedna od igara koja moju djecu uvijek pokrene je igra „Magarac“ koju igramo loptom. Za igru u zatvorenom prostoru koristimo loptu na napuhavanje kako bi smanjili rizik od razbijanja nečeg staklenog. Usvakom slučaju, prije igranja ove igre, nastojte skloniti i spremiti na sigurno sve vrijedne stvari.
Igru Magarac često smo igrali kao djeca. Igra se igra na slijedeće način: Igrači bacaju loptu jedan drugom i svaki mora dati sve od sebe kako mu lopta ne bi ispala iz ruke. Ukoliko igrač ne uspije uloviti rukama loptu te mu padne na tlo, svaki put kad lopta padne mora si pridodati jedno slovo riječi magarac. Tko prvi skupi sva slova riječi magarac, gubitnik je.
Podijeli sa Facebook prijateljima
Za ovu jednostavnu igru potrebno je samo malo vremena i dobre volje. Dodatna prednost je što je možete igrati svugdje i uvijek. Igrajući ovu igru djeca će razviti mnoge potrebne vještine. Primjerice uvježbat će kako se snaći u novonastaloj situaciji što bi im moglo biti od velike pomoći u kasnijem životu. Isto tako u ovoj igri morat će se osloniti na druge, ali i pružiti oslonac kada bude to trebalo kako bi izvukli cijelu priču. Jedno od djece započne priču jednom rečenicom. To može učiniti i odrasla osoba. Kad na mene dođe red da započnem priču obično si dam truda da priča započne bombastično i neobično. Danas sam primjerice započela ovako: Kad je Jasna jednog dana otvorila vrata svoje kuće pred vratima je ugledala ogromnog krokodila. Svaki sudionik igre mora nastaviti priču tamo gdje je ona stala i to samo jednom rečenicom. Priča mora krenuti s one točke na kojoj je prethodni sudionik stao. Kad je mojoj djeci dosta trenutne priče i kad vide da više nemaju inspiracije onda jedan obično reče: I Jasna (Ivo, krokodil, mačka ili neki drugi lik iz priče) reče: Idemo krenuti s novom pričom, ova je već malo glupa. Dječja mašta će sigurno procvasti i priča će imati zanimljivu fabulu, ali isto tako i neobičan kraj.
Kroz ovu igru možete ako se dovoljno dobro usredotočite i ako je češće igrati saznati mnoge stvari o vašim mališanima. Tako ćete, primjerice možda otkriti njihove neotkrivene interese (kuhanje, sport, pjevanje) ako jednu stvar često spominju kroz priču. Možete spoznati i njihove trenutne strahove, ali i želje…
Podijeli sa Facebook prijateljima
Marikine muke