Kao roditelj često sam se pitala zašto se djeca ne igraju s igračkama? Koliko samo mi roditelji novaca trošimo na razne skupe i pomodne igračke koje djecu u trenu razvesele, a onda ih opet stave na policu pretrpanu sličnim skupim igračkama ili ih bace u kut sobe. To nas roditelje često prilično ljuti, a ne sagledamo taj problem iz pravog kuta. Naša djeca nas sigurno u trgovini ne navlače za rukave moleći da im kupimo igračke. Djece – kolekcionara koja vole sakupljati i posjedovati baš svaku novotariju kojima nas bombardiraju na tv – u i u izlozima trgovina zapravo je malo. A i zahtjevima te djece udovoljavaju roditelji liječeći svoje komplekse. Da li biste dali svojoj djeci slatkiša koliko požele? Ipak, koliko god grubo to ponekad zvučalo, mi odrasli smo ti koji određujemo pravila. Prisjećajući se svojeg djetinjstva, sjećam se prelijepe igre s sestrom te bratićima i sestričnama. Igračaka se prisjećam tek u tragovima jer ih zapravo nisam ni imala previše. Par knjiga išaranih i naslijeđenih od starijih bratića i sestrična, nekoliko pušaka koje mi je deda napravio od drva, lopta, medo i jedna – dvije bebe koje sam dobila kad sam bila već starija. Zbog toga mi je užasno teško reći svojoj djeci u trgovini da danas nećemo kupovati igračke. Uvijek, ali baš uvijek osjećam bar neku neugodu kad im ne kupim ono što požele. A zapravo razmišljajući zdravim razumom, znam da im sva ta sila igračaka ne treba i da se njima uopće neće igrati. Najgore je što ću onda ja spremati sve te igračke i vrijeme koje bi mogla posvetiti njima provest ću pospremajući sobu prepunu plastike i raznih drugih gluposti. I pritom ću naravno biti nervozna i živčana, a sve zbog igračaka koje sam sama nakupovala. Pa onda mi recite, zar je sve to potrebno? Nemojte misliti da su vaša djeca zakinuta za nešto ako im soba nije prepuna igračaka. Po meni, baš time im pomažete u igri, razvijanju mašte i socijalnih odnosa. Ako djeca imaju 5 lopti vjerojatno se neće igrati ni sa jednom. Ako dvoje djece ima dvije lopte, svaki će uzeti u ruke jednu i vjerojatno će se igrati s njom par minuta ili se uopće neće igrati. Ako imaju samo jednu loptu prvo će se morati dogovarati što će se igrati, a onda kad se dogovore (pregovorima, dogovorima, ali ponekad i svađama) igrat će se bez prestanka.
Igraonica
Zašto se djeca ne igraju s igračkama?
Zagonetna životinja
Ova igra pogađanja zapravo je druga verzija poznate igre “zagonetna osoba”. Djeci će sigurno biti zanimljiva, a isto tako i poučna. Prisjetiti ćete se zajedno mnogih karakteristika raznih životinja, od onih koje žive u vodi do onih sitnih o kojima često niti ne mislite. Mi ovu igru često igramo pri povratku od bake i djeda. Put od Čakovca do Koprivnice traje 45 minuta, a pošto se obično vraćamo u večernjim satima, cilj je održati klince budnima kako im ne bismo poremetili ritam spavanja. Ova igra zato je pun pogodak.
Jedan od igrača zamisli neku životinju, a drugi moraju postavljati pitanja ne bi li otkrili koju je točno životinju ovaj zamislio. Pitanja moraju postavljati na taj način da osoba koja je zamislila zagonetnu životinju može odgovoriti s da ili ne. Ako je odgovor na postavljeno pitanje ne, osoba gubi red i druga osoba ima pravo postaviti novo pitanje o zagonetnoj životinji. Nemojte se ograničiti na životinje poput psa, mačke i ostalih s kojima se svakodnevno susrećete. Slobodno zamislite i neke manje poznatije životinje poput deve, krtice ili pak lešinara. Dobru zabavu!
Bingo za djecu
Moji klinci obožavaju Bingo pa je svaki ponedjeljak navečer rezerviran za gledanje njihove omiljene tv emisije. Kad malo bolje razmislim, i sama sam kao dijete voljela gledati lutriju. Ima nešto privlačno u šarenim lopticama s brojevima koje nekome mogu donijeti sreću (ili bar novce). Iako smo od nedavno počeli kupovati listiće te smo i sami postali pravi igrači Binga, klinci su neprestano razmišljali kako bi svakog dana mogli zaigrati svoju omiljenu igru. Ubrzo su smislili: ostalo nam je nešto loptica od starog biljara, a nedostatak loptica nadomjestili su špekulama na koje su markerima napisali brojeve koji nedostaju. Loptice i špekule s brojevima su ubacili u veliku plastičnu bocu i promiješali. Mi smo na listiće upisali željene brojeve, a oni su jednu po jednu iz boce vadili špekule. Pazite da odaberete bocu koja ima usko grlo kako kad djeca okrenu bocu ne bi sve špekule istovremeno izlazile van jer bi to moglo buniti djecu. Varijanta s brojevima ima bezbroj pa je možda bolje da za svaku igru odaberete nova pravila. Tako će svima biti zabavno. Primjerice jednom je za nagradu potrebno izvući 5 od 40 brojeva, drugi put je pak potrebno izvući neparne brojeve i slično…
Kaladont
Igra kaladont je igra koju igraju već generacije djece. Klincima je zabavna, a potiče ih na usmjeravanje pažnje, maštovitost, snalažljivost te bolje i lakše „baratanje“ riječima. Isto tako im pomaže u razlaganju riječi na slogove. Sama igra je jednostavna, ne trebaju vam nikakva pomagala već samo dobra volja. Igru mogu imati dva ili više igrača, a igra se na slijedeći način: Prvi igrač smisli neku riječ te je izgovori naglas. Nakon toga slijedeći igrač mora smisliti novu riječ koja započinje posljednjim slogom prethodne riječi. Igrač može reći bilo koju riječ, ali mora paziti da ona ne završava slogom –ka (primjerice deka, ruka i sl.) jer mu onda igrač koji je slijedeći na redu za izgovaranje riječi kaže „kaladont“ i ovaj je gubitnik. Igra se, ukoliko sudjeluje više igrača, nastavlja bez onoga koji je rekao riječ koja završava na slog –ka.
Bacanje potkove
Na ovu ideju došli smo čitajući malu knjigicu džepnog izdanja pod nazivom Kika uči jahati. Na posljednjoj stranici već spomenute knjige je opis ove igre. Iz kartona smo izrezali oblik potkove. Klinci su crtali potkove, a ja sam ih rezala jer je klincima teško dječjim škaricama rezati tvrdi karton. Oni su bojali temperama potkove, a nakon toga smo ih ostavili sušiti dan – dva. Pronašli smo kutiju u koju su se potkove trebale bacati i danas organizirali pravi mali turnir. Odrasli su imali malo veću udaljenost od djece iz očitih razloga. Ruke odrasle osobe
su duplo duže od dječjih ruku pa natjecanje ne bi bilo pošteno. Na papir smo napisali imena natjecatelja i postignute rezultate, a onaj natjecatelj koji je u pet uzastopnih igara ubacio u kutiju najveći broj potkova bio je pobjednik. Igrali smo s šest potkova, ali broj i boja potkova ovise najprije o vašem strpljenju i dobroj volji.
