Mladost, 1989. g., meki uvez.
Tekst: Boris Kolar
Ilustracije: Branka Krajnović
Ovo je jedna od najljepših slikovnica s kojom sam se susrela u posljednje vrijeme. Lijepa, poučna, zabavna, a bez ikakvih znakova nasilja, čarobnjaštva ili pak obilja najnovijih modnih dodataka s kojima se bombardira djecu u najnovijim slikovnicama.
Autor: Dugald A. Steer; tvrdi uvez; 28 stranica; god. izdanja: 2007.
Prava pustolovna za vašeg malog moreplovca. Doduše knjiga je namijenjena nešto starijim “gusarima”. Nama je zapela za oko na prvi pogled u knjižnici, točnije mom šestogodišnjaku. Ova slikovnica je neka “muška” varijanta slikovnica o vilama “Vile- magični vodič kroz čarobno kraljevstvo“. Sam dizajn slikovnice je dobar, iako se nam tekstualno nije nešto posebno dopala. Ovo je zapravo dnevnik kapetana Williama Lubera u kojem opisuje svoje pustolovine s kraja 18. stoljeća dok je plovio morima svojim brodom Morska mačka. U njemu je detaljno opiso svoja putovanja, potragu za blagom i susrete s opasnim piratima. Isto tako u knjizi je prikazano umijeće vezivanja čvora il ikako navigirati morem.
Alfa, 2002. god., tvrdi uvez.
Napisao: Mario Raguž
Ilustrirala: Anuška Lučić
Ova neobična slikovnica svojom je temom i likovima iznenadila kako mene tako i moju djecu. Glavni lik je Metlouška, jedino dijete svoje majke, vještice Partiše. Metlouška se jako bojala ljudske djece. Jednom su je prilikom njena baka i majka prestrašile groznim pričama o ljudima i Metlouška se od tog dana jako bojala ljudi, a posebice ljudske djece. Uvjeravanja mame i bake kako su se samo šalile i htjele je natjerati da sluša nisu ništa pomagala. Metlouška je bila uvjerena da su ljudi strašno zli i da mrze vještice. Na rubu šume u kojoj je živjela Metlouška živjela je djevojčica Mirana. Mirana se jako bojala vještica jer su njena braća često pričala priče o tome kako će doći vještica i pojesti je. Jednog proljetnog dana Mirana je odlučila nabrati majci veliki buket cvijeća. U istoj šumi Metlouška je skupljala latice i cvjetiće za neke mamine čarolije. Što se dogodilo kad su se susrele dvije glavne junakinje ove priče, saznajte u slikovnici. Ne možemo vam baš sve odati, zar ne?
Walt Disney
Egmont, 2004. god., 45 str., tvrdi uvez.
Ostalo nam je još svega nekoliko dana do datuma kad moramo vratiti ovu slikovnicu u knjižnicu, a jednostavno se ne možemo odlijepiti od nje. To je zapravo zbirka recepata za jela koje Paško Patak priprema sa svojim prijateljima. Kako je moj mali Vid uvjeren da će kad naraste biti kuhar, ovo je idealna slikovnica za njega. Danima je lista i traži što ćemo sve slagati. Moram priznati da je i mene oduševila. Isprobali smo nekoliko recepata od kojih me se najviše dojmio:
Paškovi slatki pužići s cimetom
Kako moj muž ne voli cimet, jednostavno sam ga izbacila iz ovog jela i umijesto toga pomiješala kinder ladu, margarin i mljevene orahe kojima sam premazala tijesto prije nego što sam ga zarolala.
Potrebno vam je:
Izlomite kvasac u male komadiće i stavite ga u posudu. Dodajte mlako mlijeko i miješajte dok se kvasac ne rastopi. Dodajte dvije žlice šećera i čekajte da se kvasac digne. Rastopite margarin ili maslac na slaboj vatri ili u mikrovalnoj pećnici. Umiješajte sol, šećer, jaje i dodajte brašno. Ako vam tijesto bude premekano dodajte još brašna, a ako vam ispadne pretvrdo dodajte malo mlijeka.
Kad tijesto udvostruči obujam, razvaljajte ga u dva četverokuta. Premažite ih smjesom kinder lade, margarina i mljevenih oraha. Zarolajte tijesto i režite ga na 2 cm debele kolutove. Lim prekrijte masnim papirom te poslažite pužiće i ostavite ih da malo odstoje. Pecite ih oko 10 minuta na srednje jakoj vatri (180 – 200 °C).
Ako volite cimet, umjesto kinder lade i oraha možete tijesto premazati nadjevom od 50 g margarina, 4 žlice šećera i 4 žlice šećera.
DOBAR TEK!
I ne zaboravite u knjižnici potražiti Paškovu kuharicu!
Školska knjiga, 2011. god., tvrdi uvez, cijena: 45,00 kn.
Claire Freedman & Ben Cort
S engleskog prevela Petra Matić
Ova neobična i pomalo luckasta slikovnica nastavak je one pod nazivom Svemirci gaćoljupci. Mojim klincima se prva više svidjela i čitali smo je i desetak puta na dan. Kad sam spazila na polici gradske knjižnice „Dinosaure gaćoljupce“ pomislila sam kako će biti oduševljeni. I bili su sve do prvog čitanja kad su shvatili da im je original ipak puno zanimljiviji. Moram priznati da se i meni toliko svidio da mi se čini nezamjenjivim. No unatoč tome ova je slikovnica jedna od kvalitetnijih s kojima smo se u posljednje vrijeme susreli.
Marikine muke