slikovnice

Drvena kućica u jesen

IGKRO „Svjetlost“ Sarajevo, 1980. g., 16 str., meki uvez.

U gradskoj knjižnici Nikola Zrinski, Čakovec ovih dana možete naići na prodaju starih slikovnica po cijeni od 2,oo kune za jednu slikovnicu. Za mene, ljubiteljicu slikovnica to bi bilo nešto slično kao za modnog mačka posjet muzeju starih Armani kolekcija + prodaja starih izložbenih primjeraka po povoljnim cijena. Ne može bolje. Moj je muž s punim rukama slikovnica išao kroz grad mrmljajući nešto u bradu. No kad je vidio moj osmjeh kad sam navečer pregledavala slikovnice, bio je zadovoljan. Zamislite kako bi svijet izgledao kad bi svaki proizvedeni komad oružja zamijenili sa jednom štampanom knjigom. Savršen mir bi vladao svijetom. Za vrijeme domovinskog rata, okupatori su iz kuća krali sve što su mogli naći. Sve osim knjiga. Eto što neobrazovanje čini ljudima. Zbog neobrazovanja na našem se planetu događaju najgori zločini i katastrofe. No dosta mudrovanja. Moji su klinci također bili oduševljeni cijelom hrpom nikad čitanih slikovnica. Jedna od njih je i ova pod nazivom: Drvena kućica u jesen. Meni su osobno uvijek draže stare slikovnice sa lijepom pričom i poukom. No u današnje vrijeme ljudi ih prečesto zamjenjuju novim slikovnicama sa blještavim stranicama koje zabavljaju djecu, a koje rijetko imaju dobru, moralnu pouku i često djecu ne nauče baš ništa. Često me žalosti da učimo djecu kako je samo zabava ono što pokreće svijet. Poželjno je samo ono što će nam na spektakularno zabavan način skratiti vrijeme. Zato nabavite stare, lijepe, pomalo zaboravljene slikovnice i uronite zajedno sa svojim mališanima u stari, manje iskvareni svijet.

Glavni junaci su brat i sestra po imenu Zoran i Zorana. Njih dvoje odlaze u berbu grožđa no putem pronalaze ozlijeđenog jazavca. Odnose ga kući gdje se njihova majka pobrine za malog ranjenika. Uz dobru njegu i skrb, jazavac ubrzo ozdravi no sa ozdravljenjem dolazi i onaj dio kad se brat i sestra moraju pozdraviti sa svojim malim prijateljem. Zoran i Zorana tužni su u trenutku rastanka no svjesni su da se mali, hrabri jazavac mora vratiti u šumu.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag | Comments Off on Drvena kućica u jesen

Čovječuljak Snovuljak

Napisala i ilustrirala: Ivana Guljašević

Igubuka, 2012. g., tvrdi uvez.

Ovu su prekrasnu slikovnicu moji klinci odmah detektirali na polici gradske knjižnice. Ponekad tražim i po 10-ak minuta dok ne nađem nešto što mislim da će nam se svidjeti, a oni su pak kao detektor dobrih slikovnica. Rijetko koja dođe u knjižnicu, a da vrlo brzo ne posjeti naš dom.

Čovječuljak Snovuljak svake noći za punog mjeseca sjeda u čun. S planeta Ha – ha – he – ha uzme limenu kantu punu smijeha. S planeta Volišmeti nagrabi dvije velike vreće ljubavi. S planeta Sigurnića uzme prstohvat sigurnosnog praha. Itd…

Obavezno nabavite ovu prekrasnu, toplu slikovnicu i pročitajte svojim mališanima koje još sve planete posjećuje Čovječuljak Snovuljak.

Ne sjećam se kad sam zadnji put pročitala nešto što umiruje i unosi toplinu u Vaše srce kao ova slikovnica. Zato pustite Čovječuljka Snovuljka da i Vas posjeti baš svake noći, ali sjetite ga se i tokom dana jer gdje je Čovječuljak Snovuljak tu nema mjesta za strah, strepnje ili bilo kakvu žalost…

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag | Comments Off on Čovječuljak Snovuljak

Pužica kitova družica

Ibis grafika, 2009. god., meki uvez.

Napisala: Julia Donaldson

Ilustrirao: Axel Scheffler

Prijevod: Krešimir Krnic

Ovo je prekrasna i topla priča o prijateljstvu male pužice i velikog grbavog kita. Mala je pužica nesretna jer silno želi ploviti morima kako bi upoznala svijet. Zato pužica napiše na hrid ovu poruku: Traži se prijevoz za put oko svijeta. Uskoro natpis spazi veliki grbavi kit na čiji se rep pužica brzo ukrca te oni zaplove. Kit je vodi na mnoga, njoj do tad nepoznata mjesta i pužica uistinu uživa na svom putovanju. No upravo tad se dogodi strašna nesreća. Glasni gliseri zbune kita i on se nasuka na obali. Pužica ne razmišlja ni trena već odmah juri do škole te djeci napiše na ploču kako nasukani kit treba njihovu pomoć. Stigla su djeca, stigli su vatrogasci i mnogo ljudi kopalo je rupe i hladilo nesretnog kita. Napokon je stigla plima i kit se mogao vratiti natrag u more. Kad se veseli dvojac vratio na mjesto odakle su započeli svoje putovanje, mnoštvo se pužića ukrcalo na kitov rep i svi su zajedno veselo krenuli u novu plovidbu morskim prostranstvima.

Poučno, edukativno, zanimljivo, šaljivo… Sve što djeca vole objedinjeno je u ovoj lijepoj slikovnici.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , , | Comments Off on Pužica kitova družica

Kako je Ješko pobijedio prehladu

Za izdavača: FOSS – MedRi

Osmislio i uredio: Sven Pal

Tekst pripremili: Marta Viduka i Sven Pal

U današnje vrijeme kad se uistinu previše bolesti liječi antibioticima, djeci je uistinu bila potrebna ovakva slikovnica. Čak bi rekla da je potrebnija roditeljima, ali to je sad već druga priča… Uglavnom, moj sin je s vrtićom bio na predstavi koja nosi isti naziv i bio je oduševljen, a još kad je svako dijete uz predstavu kao poklon dobilo i slikovnicu, dječjem veselju nije bilo kraja. Stvarno hvalevrijedna akcija da se djeci ukaže na to da se prehlada može preležati na „neloš“ način.

Ješko je mali, veseli jež koji voli ići u školu. Ipak najviše od svega Ješko se voli igrati sa svojim prijateljima. No jednog dana zaboravljivi ježić u školu zaboravi kapu pa dođe kući prehlađen. Do kraja tjedna mora ostati kod kuće. U početku Ješko misli da će ostanak kod kuće biti strašan. No uskoro shvati kako kod kuće i nije tako loše. Prvi dana Ješko je proveo u krevetu. Njegova se mama čvrsto stisnula kraj njega i mali je ježić brzo zaspao u njenom toplom zagrljaju. Slijedećeg dana tata je Ješku čitao njegove omiljene priče. Dan nakon toga igrao je društvene igre s bratom. Peti su dan Ješka posjetili prijatelji koji su mu ispričali što su sve radili u školi. Ješko se razveselio kad je shvatio da nije puno propustio: zadaće nije bilo puno, a nekoliko izgubljenih poslijepodneva s prijateljima će lako nadoknaditi. Šesti dan je Ješko bio mnogo živahniji pa je pomogao tati posložiti album sa značkama. Nakon ručka s malim je bratom napisao zadaću. Sedmi je dan naš mali junak napokon bio potpuno zdrav pa je sav radostan otišao u školu s prijateljima. I ovog puta nije zaboravio svoju kapu.

Prekrasna slikovnica koju svakako vrijedi imati kod kuće i čitati je znatiželjnim mališanima. Zanimljiva je i mlađoj i starijoj djeci.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , | Comments Off on Kako je Ješko pobijedio prehladu

Nemaš pojma, Grizlijane

Naklada Had, 2003. god., tvrdi uvez,

Napisala: Ana Đokić – Pongrašić

Ilustrirala: Dubravka Kolanović

Ne znam kako nam je ova slikovnica sve do sad promaknula te je nikad nismo posudili na dječjem odjelu gradske knjižnice. No bolje ikad nego nikad. Uistinu je prekrasna, kako djeci tako i meni…

Grizlijan je mali medo. Ili zapravo više i ne tako mali. Ustvari, po mišljenju njegove mame, Grizlijan je dovoljno velik da počne sam sebi pronalaziti hranu. Grizlijan, koji voli ljenčariti na suncu, baš se i ne slaže s idejom mame Grizli. No ona je itekako odlučna u svojoj namjeri kako bi svog sinčića primorala da odraste i počne se brinuti sam za sebe.

I tako Grizlijan jednog dana, ležeći na suncu, osjeti veliku glad. Jadni Grizlijan čekao je i čekao, ali njegova mama se nije pojavila noseći tek ulovljenu ribu ili poneko jaje, kao inače. Zato je Grizlijan odlučio sam poći u potragu za hranom. Ljubazno je upitao jednu pticu može li mu dati koje jaje iz svog gnijezda, na što je ona glasno povikala kako se iz jaja trebaju izleći njeni ptići. Zatim je Grizlijan naišao na mamu krokodilicu koja je upravo zakapala svoja jaja. I nju je Grizlijan zamolio za koje jaje no ona mu je ljutito objasnila kako se iz jaja moraju izleći njeni krokodilići. Oooooooo, pa to Grizlijan nije znao. Nakon toga pokušao je pomoću štapa upecati pokoju ribu no nije znao da za pecanje nije dovoljan samo štap. Počeo je glasno plakati, a njegov plač čula je koka koja je gladnog Grizlijana povela u kokošinjac i rekla mu neka uzme koje jaje s police. Grizlijan se zbunio te upitao koku zar se iz njenih jaja neće izleći pilići. Ona mu je odgovorila kako jaja koja stoje na polici nemaju zametka pa se pilići ne mogu izleći. Predložila mu je da ako želi svakog dana dobiti ručak, može ostati i čuvati njene nestašne piliće u zamjenu za koje jaje. Grizlijan, se naravno, oduševio te je tako gladni Grizlijan postao čuvar Grizlijan.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , | Comments Off on Nemaš pojma, Grizlijane