Čitaonica

…ali snovi ostadoše u Africi – Stefanie Zweig

Naklada Fran, 1999. g., 294 str.

Prevela: Sonja Budak

Ovo je priča o Africi i suvremenom čovjeku koji živi negdje u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Italiji. Ili Hrvatskoj. Sasvim svejedno. No ova priča ne bi mogla biti niti ispričana na ovaj način da čovjek o kojem je priča ispričana nije nekad davno upoznao Afriku. Zapravo ne samo upoznao nego bio jednim dijelom svog života dio Afrike. A onaj tko je bar jednom u životu bio dio Afrike tad ista ta Afrika ostaje dio njega do kraja njegovog života. Upravo to se dogodilo glavnom junaku ovog romana, doktoru Paulu Merkelu, odvjetniku i bilježniku u Frankfurtu. Paul je odrastao u Keniji, kroz djetinjstvo pratili su ga zvuci, boje i mirisi afričkog kontinenta. Ali nisu samo boje, zvuci i mirisi ono što doktoru Paulu nedostaje u sivoj monotoniji njegovog svakodnevnog života u Frankfurtu. Spokoj i lakoća življenja, potpuno prepuštanje afričkom načinu života, života koji je u Europi već davno zamijenjen užurbanim ritmom i neshvaćanjem prave vrijednosti življenja ono su što Paulu nedostaje kako bi bio potpun čovjek. U Frankfurtu on ne živi punim plućima, mogli bismo čak reći kako uopće ne živi. Iako ima dobru ženu, financijski osiguranu budućnost i sina po imenu Jens, Paul se gubi u europskom načinu života i sa 50 godina postaje potpuno zaluđen mišlju kako se treba vratiti u Afriku ako želi potpuno ozdravljenje svoje duše. Odnos sa sinom već je duže stavljen u stanje mirovanja, u braku ne nalazi zadovoljstvo, a odvjetnički mu se posao čini nepodnošljivim. Zato Paul jednog dana odlazi u Afriku, misleći kako je uvjerio obitelj da odlazi na odmor na jezero. No jednu je stvar Paul zaboravio. Lakoća i ispunjenje koju donosi afrički način života na crnom se kontinentu isprepleću sa velikim tragedijama, surovom stvarnošću, siromaštvom i potpunom bijedom te nemogućnošću da pojedinac napravi išta u vezi toga. Došavši u Afriku Paul zaboravlja na loše stvari te se u potpunosti prepušta zemlji svojih snova u kojoj će napokon pronaći duševni mir. Kad shvati da je zaboravio na ono loše što ga čeka u Africi i uzdizao je do neba grčevito želeći ostvariti svoje djetinje snove, čini ono što čine i svi Afrikanci. Prepušta se volji velikog boga Munga koji odlučuje o svačijoj sudbini, pa tako i njegovoj. Na putu na svoj prvi safari Paul susreće stanovitog Gabriela, svog vozača. Gabriel odmah shvaća da čovjek koji govori svahili i razgovara s majmunima nije običan turist te se njih dvoje počinju intenzivno družiti. U zajedničkom društvu nalaze ogromno zadovoljstvo i ispunjenje tako da im nitko drugi nije potreban. Paul u Africi susreće i mladu djevojku Antje s kojom započinje ljubavnu vezu, ali ta veza ga više guši nego što ga oslobađa okova prošlosti. Iako upoznati s činjenicom da turisti često budu opljačkani i ubijeni, njih dvoje odlaze na safari na jedno od najopasnijih mjesta, na jezero Turkan. Gabriel biva ubijen u napadu nepoznatih pljačkaša, a Paul teško ozlijeđen. Buđenjem u bolnici u Nairobiu, u ulici Ngonga napokon umiru Paulove nade da će snove pronaći i ispuniti u Africi. Jer i u Africi se snovi ostvaruju u okviru vremena kad su sanjani…

Ova priča je toliko slojevita i progovara o velikom broju problema koji pritišću crni kontinent i njegove stanovnike. Za potpuno razumijevanje bilo bi idealno uputiti se Afriku, u zemlju koju mi koji tamo ne živimo ne bismo do kraja otkrili ni za milijun godina. No vratimo se u okvire stvarnosti. Možda je prije ove knjige bolje prvo se upoznati sa radom Stefani Zweig i pročitati njene autobiografske romane: Nigdje u Africi i Negdje u Njemačkoj, a ne bi bilo naodmet pročitati i druge knjige koje progovaraju o afričkom načinu života kao što su: Pola žutog sunca, Bijela Masajka, ili prekrasan, neobičan putopis našeg autora Mire Aščića: Afrika – Misija na crnom kontinentu.

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , | Comments Off on …ali snovi ostadoše u Africi – Stefanie Zweig

Pužica kitova družica

Ibis grafika, 2009. god., meki uvez.

Napisala: Julia Donaldson

Ilustrirao: Axel Scheffler

Prijevod: Krešimir Krnic

Ovo je prekrasna i topla priča o prijateljstvu male pužice i velikog grbavog kita. Mala je pužica nesretna jer silno želi ploviti morima kako bi upoznala svijet. Zato pužica napiše na hrid ovu poruku: Traži se prijevoz za put oko svijeta. Uskoro natpis spazi veliki grbavi kit na čiji se rep pužica brzo ukrca te oni zaplove. Kit je vodi na mnoga, njoj do tad nepoznata mjesta i pužica uistinu uživa na svom putovanju. No upravo tad se dogodi strašna nesreća. Glasni gliseri zbune kita i on se nasuka na obali. Pužica ne razmišlja ni trena već odmah juri do škole te djeci napiše na ploču kako nasukani kit treba njihovu pomoć. Stigla su djeca, stigli su vatrogasci i mnogo ljudi kopalo je rupe i hladilo nesretnog kita. Napokon je stigla plima i kit se mogao vratiti natrag u more. Kad se veseli dvojac vratio na mjesto odakle su započeli svoje putovanje, mnoštvo se pužića ukrcalo na kitov rep i svi su zajedno veselo krenuli u novu plovidbu morskim prostranstvima.

Poučno, edukativno, zanimljivo, šaljivo… Sve što djeca vole objedinjeno je u ovoj lijepoj slikovnici.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , , | Comments Off on Pužica kitova družica

Kako je Ješko pobijedio prehladu

Za izdavača: FOSS – MedRi

Osmislio i uredio: Sven Pal

Tekst pripremili: Marta Viduka i Sven Pal

U današnje vrijeme kad se uistinu previše bolesti liječi antibioticima, djeci je uistinu bila potrebna ovakva slikovnica. Čak bi rekla da je potrebnija roditeljima, ali to je sad već druga priča… Uglavnom, moj sin je s vrtićom bio na predstavi koja nosi isti naziv i bio je oduševljen, a još kad je svako dijete uz predstavu kao poklon dobilo i slikovnicu, dječjem veselju nije bilo kraja. Stvarno hvalevrijedna akcija da se djeci ukaže na to da se prehlada može preležati na „neloš“ način.

Ješko je mali, veseli jež koji voli ići u školu. Ipak najviše od svega Ješko se voli igrati sa svojim prijateljima. No jednog dana zaboravljivi ježić u školu zaboravi kapu pa dođe kući prehlađen. Do kraja tjedna mora ostati kod kuće. U početku Ješko misli da će ostanak kod kuće biti strašan. No uskoro shvati kako kod kuće i nije tako loše. Prvi dana Ješko je proveo u krevetu. Njegova se mama čvrsto stisnula kraj njega i mali je ježić brzo zaspao u njenom toplom zagrljaju. Slijedećeg dana tata je Ješku čitao njegove omiljene priče. Dan nakon toga igrao je društvene igre s bratom. Peti su dan Ješka posjetili prijatelji koji su mu ispričali što su sve radili u školi. Ješko se razveselio kad je shvatio da nije puno propustio: zadaće nije bilo puno, a nekoliko izgubljenih poslijepodneva s prijateljima će lako nadoknaditi. Šesti dan je Ješko bio mnogo živahniji pa je pomogao tati posložiti album sa značkama. Nakon ručka s malim je bratom napisao zadaću. Sedmi je dan naš mali junak napokon bio potpuno zdrav pa je sav radostan otišao u školu s prijateljima. I ovog puta nije zaboravio svoju kapu.

Prekrasna slikovnica koju svakako vrijedi imati kod kuće i čitati je znatiželjnim mališanima. Zanimljiva je i mlađoj i starijoj djeci.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , | Comments Off on Kako je Ješko pobijedio prehladu

Nemaš pojma, Grizlijane

Naklada Had, 2003. god., tvrdi uvez,

Napisala: Ana Đokić – Pongrašić

Ilustrirala: Dubravka Kolanović

Ne znam kako nam je ova slikovnica sve do sad promaknula te je nikad nismo posudili na dječjem odjelu gradske knjižnice. No bolje ikad nego nikad. Uistinu je prekrasna, kako djeci tako i meni…

Grizlijan je mali medo. Ili zapravo više i ne tako mali. Ustvari, po mišljenju njegove mame, Grizlijan je dovoljno velik da počne sam sebi pronalaziti hranu. Grizlijan, koji voli ljenčariti na suncu, baš se i ne slaže s idejom mame Grizli. No ona je itekako odlučna u svojoj namjeri kako bi svog sinčića primorala da odraste i počne se brinuti sam za sebe.

I tako Grizlijan jednog dana, ležeći na suncu, osjeti veliku glad. Jadni Grizlijan čekao je i čekao, ali njegova mama se nije pojavila noseći tek ulovljenu ribu ili poneko jaje, kao inače. Zato je Grizlijan odlučio sam poći u potragu za hranom. Ljubazno je upitao jednu pticu može li mu dati koje jaje iz svog gnijezda, na što je ona glasno povikala kako se iz jaja trebaju izleći njeni ptići. Zatim je Grizlijan naišao na mamu krokodilicu koja je upravo zakapala svoja jaja. I nju je Grizlijan zamolio za koje jaje no ona mu je ljutito objasnila kako se iz jaja moraju izleći njeni krokodilići. Oooooooo, pa to Grizlijan nije znao. Nakon toga pokušao je pomoću štapa upecati pokoju ribu no nije znao da za pecanje nije dovoljan samo štap. Počeo je glasno plakati, a njegov plač čula je koka koja je gladnog Grizlijana povela u kokošinjac i rekla mu neka uzme koje jaje s police. Grizlijan se zbunio te upitao koku zar se iz njenih jaja neće izleći pilići. Ona mu je odgovorila kako jaja koja stoje na polici nemaju zametka pa se pilići ne mogu izleći. Predložila mu je da ako želi svakog dana dobiti ručak, može ostati i čuvati njene nestašne piliće u zamjenu za koje jaje. Grizlijan, se naravno, oduševio te je tako gladni Grizlijan postao čuvar Grizlijan.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , | Comments Off on Nemaš pojma, Grizlijane

Skučena kuća

Ibis grafika, 2009. god., meki uvez.

Tekst: Julia Donaldson

Ilustracije: Axel Scheffler

Prijevod: Krešimir Krnic

S autoricom ove slikovnice prvi smo se puta susreli čitajući ljubiteljima slikovnica slavnog Grubzona. Toliko nas je oduševila da od tada ne prestajemo iz knjižnice posuđivati isključivo slikovnice koje je upravo ona napisala. Moram napomenuti kako smatram da bez savršenog prijevoda Krešimira Krnica ova knjiga ne bi bila ni upola toliko dobra. O ilustracijama da ne govorim. Jednostavne, lijepe i djeci super zanimljive. Svaka slikovnica Julie Donaldson nosi poruku koju sama autorica lakoćom prenosi djeci. Zbog toga je tekst djeci ujedno i šaljiv i poučan.

U ovoj slikovnici glavni lik je starija gospa koja živi sama u svojoj kući neprestano se žaleći kako joj je kuća skučena i kako nema mjesta. Jednoga dana dolazi mudri starac koji joj govori neka u kuću uzme koku. Starija gospa ga bez pogovora posluša i pusti koku unutra. Koka napravi pomutnju i sruši vrč. Nakon toga mudri starac joj savjetuje neka u kuću pusti i kozu, a starica ga i ovog puta posluša. Koza odmah žvakne malo zavjese te stane grickati nogu od stola u sobi. Na preporuke mudrog starca gospa uzme u kuću i prase i kravu no s tolikim društvom u kući gospa se ne može nositi. Zato upita mudrog starca što da učini jer joj je u kući prevelika gužva. On joj potom savjetuje neka sve životinje sve pusti van. Kad to učini starija gospa shvati koliko joj je sad kuća prostrana te kako uopće nije skučena kako je prvotno mislila.

Istina: Ponekad je potrebno sagledati stvari iz drugog kuta kako bi bili zadovoljni onim što imamo. Ljudi su često skloni nepotrebnom kompliciranju.

Rubrika Čitaonica, slikovnice | Tag , | Comments Off on Skučena kuća