Čitaonica

Umjetnost – kreativne aktivnosti

Ruth Thomson

Profil, 2012. g., 84 str., meki uvez.

Želite li zabaviti svoje mališane, a pritom ih naučiti nešto o umjetnosti? U tom će slučaju ova knjiga s kreativnim aktivnostima možda upravo za Vas biti pun pogodak. Knjiga započinje kvizom za umjetnike. No ako se Vaše dijete prilikom rješavanja kviza i ne pokaže u svom svojem umjetničkom sjaju, ne očajavajte. Možda ga upravo zadatci za slijedećim stranicama potaknu da uroni malo dublje u svijet umjetnosti i upoznaju ga s nekim od najvećih svjetskih umjetnika te njihovim umjetničkim remek djelima. Djeca mogu pustiti mašti na volju i dovršavati već započete crteže, izraditi svoj vlastiti memory s likovima poznatih umjetnika, rezati i lijepiti kolaž papir i njime izrađivati svoja prava umjetnička djela. Knjiga također sadrži i društvenu igru: Utrka umjetnika. Dijete može igrati i umjetnički labirint, načiniti svoj okvir za slike, maštovito naslikati razne zvukove, pronalaziti razlike i još mnoge druge zabavne stvari.

Ova knjiga sadrži i:

  • naljepnice
  • lijepo oslikani kolaž-papire
  • plakat na koji naljepnice možete više puta zalijepiti i odlijepiti ih
  • predloške za crtanje.

Neka Vaši mali umjetnici i oni koji će to tek postati puste mašti na volju i uživaju u ovim zabavnim umjetničkim aktivnostima.

Rubrika bojanke i vježbenice, Čitaonica | Tag , | Comments Off on Umjetnost – kreativne aktivnosti

Igre stvaralice – za djecu 2 – 5 godina

Prepoznajte i potaknite prirodne talente svojega djeteta

Dr. Dorothy Einon

Profil, 2009. g., 160 str., meki uvez.

Ritam života je neupitno sve brži i brži. Koliko često dođete s posla i bezvoljno sjednete na kauč potpuno iscrpljeni nakon napornog dana? Koliko često osjećate grižnju savjesti da opet niste proveli dovoljno kvalitetnog vremena sa svojim djetetom? Odgoj djeteta može izgledati sasvim jednostavno; pa naime, svi oni na kraju odrastu. No, današnji stil života zahtjeva sasvim drugačiji stil odgoja. Nekad su djeca odrastala u prirodnom okruženju prepunim poticaja kako bi sretno odrastala u odgovorne i sretne mlade ljude. Prisjećajući se svog djetinjstva često mi dolaze slike mene i moje sestre kako sa drugom djecom trčimo po livadama, poljima i vinogradima. No, ruku na srce, velika većina današnje djece nema mogućnost biti u takvom okruženju često koliko bismo mi to željeli. A i roditelji ili bake i djedovi nekad nisu bili toliko iscrpljeni svakodnevnim obvezama pa su imali više energije (čitaj živaca) za mališane. Ova knjiga će Vam pomoći kako prepoznati i potaknuti djetetovu prirodnu nadarenost.  O količini dobrih savjeta za kvalitetno provođenje vremena sa vašom djecom u ovom knjizi uopće je teško pisati i zato bi najbolje ipak bilo da je uzmete u ruke i pročitate. To je ipak jedna od onih knjiga koje je dobro imati u vlastitoj biblioteci jer će Vam često zatrebati…

Rubrika Čitaonica, edukativne | Tag , | Comments Off on Igre stvaralice – za djecu 2 – 5 godina

Pinokio – lektira

Ukoliko niste nikad pročitali originalnog Pinokia, vrijeme je da to svakako učinite. Nemojte misliti kako je ovo originalno djelo bez razloga uvršteno u obaveznu lektiru pa nije naodmet prisjetiti se ako ste ga čitali davno… Mene je na ponovno čitanje potaknuo izraz lica moge osmogodišnjakinje kad ga je nedavno čitala za lektiru. Smješak joj nije silazio s usana, a knjiga iz ruku…

Neobični doživljaju jednog lutka

Carlo Collodi

S talijanskog prevela: Ljerka Car Matutinović

Oslikala: Andrea Petrlik Huseinović

Biblioteka Iskra, Nakladnik: Kašmir Huseinović

Tisak: MTG Topgraf, velika Gorica

Majstor Antonio kojeg su svi zvali meštar Trešnjić (Ciliegia – Čiljeđa) želio je od komada drveta napraviti nogu za stolić. Kad je uzeo sjekiru drvo je progovorilo: „Nemoj me jako udariti.“ Majstor Trešnjić se silno iznenadio te je taj komad drva poklonio svom prijatelju, kumu Geppettu koji ga je baš u taj tren došao zamoliti za komad drva da napravi lutka koji zna plesati, mačevati se i sl. Geppetta su neki klinci zvali Palentica zbog njegove žute vlasulje koja je jako sličila kukuruznim žgancima; on se zbog toga jako ljutio. Geppetto je napravio lutka i iznenadio se kakve ovaj nepodopštine izvodi: ukrao je Geppettu periku, cerio se i nakon toga pobjegao na ulicu. Tamo a je uhvatio oružnik no neki prolaznici su se jadali što će Geppetto napraviti lutku pa oružnik pusti lutka, a Geppetta odvede u zatvor. Pinokio se vratio kući, tamo je vidio zrikavca koji mu je rekao kako će loše proći; Pinokio je bacio čekić na njega i ubio ga. Bio je jako gladan, pronašao je jaje no kad ga je razbio iz njega je izašlo pile i izletjelo kroz prozor. Neki starao ga je polio vodom kad je išao prositi kruh. Vratio se kući i stavio noge na grijalicu te su mu izgorjele. Vratio se Geppetto i dao Pinokiu tri kruške koje je dobri starac sebi donio za doručak. Napravio je nestašnom lutku nogu, prodao svoj kaput da bi mu kupio Početnicu i da bi Pinokio krenuo u školu. Pinokio je pak svoju Početnicu prodao za četiri novčića kako bi tim novčićima kupio ulaznicu za kazalište lutaka. Lutke su na predstavi prepoznale svog brata Pinokia i jako se razveselile. Bili su tu Harlekin, Pulčinela, gospođa Rozaura i drugi. No lutkar Mangiafoco (Manđafoko) ga je htio baciti u peć ne bi li do kraja ispekao svog ovna. Na kraju mu se smilovao pa je umjesto Pinokia odlučio baciti Harlekina u vatru Pinokio ga je zamolio neka to ne čini i ponudio neka ipak baci njega u vatru. Na taj način je spasio svog prijatelja Harlekina. Lutkar Manđafoko dao je Pinokiu pet zlatnika i rekao neka to odnese ocu. Na putu kući Pinokio je sreo lisicu i mačka i pošao s njima jer su mu rekli da će ga odvesti do Zemlje budala, a tamo će u polju posaditi svojih zlatnika i od njih dobiti 2500 zlatnika preko noći. Naivni Pinokio je pošao s njima želeći zaraditi što više zlatnika. Putem su stali ne bi li se najeli i odmorili u gostionici „Kod crvenog raka“. U ponoć gostioničar probudi Pinokia i reče mu da mora krenuti, da su mačak i lisac otišli pred dva sata i da će se naći na Polju čudesa. Platio je jedan zlatnik za prenoćište i večeru i krenuo. Putem je sreo dušu Zrikavca koji govori i opet mu je govorio da ne radi dobro, savjetovao mu neka ne ide za Lisicom i Mačkom no Pinokio ga nije poslušao. Nakon toga Pinokia su napali razbojnici (Mačak i Lisac) te su ga objesili na drvo jer nije želio otvoriti usta u kojima je čuvao zlatnike. Djevojčica zagasitoplave kose spasila je Pinokia, sokol je presjekao uže, a pas Kudrov je kočijom doveo Pinokia do njene kuće. Došla su tri liječnika: Gavran, Sova i Zrikavac koje je pozvala djevojčica. Zrikavac je rekao da je Pinokio derište, nevaljalac i skitnica i Pinokio je zaplakao. Djevojčica zagasitoplave kose je bila nitko drugi doli Vila. Lijek koji mu je Vila dala, Pinokio je popio tek kad su došli zečevi s mrtvačkim sandukom. Kad ga je Vila pitala gdje su mu zlatnici on je lagao i nos mu je narastao. Vila mu je rekla da će Geppetto uskoro doći pa je Pinokio krenuo pred njega. Putem je sreo Mačka i Lisicu koji su ga prevarom odveli do Polja čudesa u gradu Hvataj blesane. Kad je Pinokio otišao po vodu za zalije svoje zlatnike lopovi su mu ih ukrali  i rekli mu da se on vrati za dvadeset minuta i da će onda pronaći stablo puno zlatnika. Kad se Pinokio vratio papagaj mu je rekao da su ga ova dvojica prevarila. Nestašan je lutak sad otišao na sud i tamo ga je sudac majmun osudio na zatvor. Kad je car nakon četiri mjeseca odredio pomilovanje, Pinokio je izašao iz zatvora. Putem je naišao na zmiju i uhvatio se u zamku jer je išao brati grožđe Uhvatio ga je seljak i postavio kao psa čuvara. Pinokio je pomogao seljaku uhvatiti četiri kune pa ga je ovaj pustio na slobo9du. Kad je došao do kućice u kojoj je stanovala djevojčica zagasitoplave kose, nje više nije bilo tamo, umjesto djevojčice stajao je spomenik na kome je pisalo da je djevojčica umrla jer ju je napustio njen mali brat Pinokio. Pinokio je dugo plakao, a zatim ga je Galeb odnio do obale rekavši mu da je Geppetto krenuo u potragu za njim. Kad su stigli Geppetto je već bio daleko na moru, a oluja je bjesnila. Pinokio je plivao cijelu noć ne bi li došao do barke. Došao je do otoka pčelica radilica i tamo mu je Dupin rekao kako je Geppetta sigurno progutao veliki morski pas. Došao je do sela i nekoj ženi pomogao nositi vrč vode za hranu, a kad mu je dala jelo, Pinokio je u njoj prepoznao Vilu7. Vila mu je obećala da će postati dječak ako bude dobar i krene u školu. Umjesto u školu Pinokio je krenuo do obale vidjeti Morskog psa. Na obali se potukao sa zlim društvom, jedan dječak je ranio drugog dječaka Eugenia u glavu s knjigom. Došli su oružnici i pomislili kako je Pinokio to učinio te su ga odveli. Maleni lutak je pobjegao oružnicima i psu Alidoru kojeg je na kraju i spasio iz mora. Našao se u mreži jednog ribara koji ga je umalo ispržio na ulju no spasio ga je onaj isti pas Alidoro. Vila mu je opet sve oprostila; Pinokio je krenuo u školu i bio je jako dobar učenik. Jednog dana mu je Vila obećala kako će slijedećeg dana postati dječak. No nestašni se lutak ovog puta sprijateljio s Romeom (kojeg su svi zvali Žižak), krenuo u Zemlju igračaka gdje nema škole, ne treba učiti i stalno se ljenčari. Nakon pet mjeseci Pinokio i Žižak se pretvore u magarce. Čovječuljak koji ih je kolima doveo u zemlju igračaka prodao je dječake na sajmu. Pinokia je kupio ravnatelj družine pajaca koji ga je dresirao tri mjeseca, a nakon toga napravio predstavu. Pinokio je pao na predstavi i postao hrom. Zatim ga je kupio neki čovjek zbog njegove kože, kako bi od nje napravio bubanj. Pinokiu je objesio kamen oko vrata i potopio ga u more ne bi li ovaj umro. No vila je poslala ribe koje su pojele Pinokia i on je ponovno postao lutak. Dok je plivao tražeći spas progutao ga je veliki Morski pas. U utrobi morskog psa pronašao je Geppetta koji je tamo bio dvije godine. Morski pas je bio stari bolovao je od astme pa je spavao otvorenih ralja. Kad je jednom tako spavao Pinokio je opazio zvjezdano nebo koje se vidjelo kroz njegove otvorene ralje. Pinokio je uzeo Geppetta na leđa, plivao s njim, a kad više nije mogao spasila ih je Tuna koja se također spasila iz utrobe Morskog psa. Putem su njih dvojica sreli Lisicu i Mačka koji su prosili i izgledali prilično jadno. Došli su do kolibe gdje je živio Zrikavac. Pinokio je od tada svaki dan vukao vodu iz bunara za natapanje vrtova kod povrtlara Giangia, a ovaj mu je za uzvrat davao čašu mlijeka svaki dan za oca Geppetta. Pinokio je i pravio košare kako bi zaradio nešto novaca. Ko povrtlara je vidio Žiška na samrti i rastužio se. Jednog dana je krenuo s 40 novčića kako bi kupio za sebe novo odijelo. No putem je sreo puža koji mu je rekao kako je Vila bolesna u bolnici bez novaca. Pinokio je pužu dao 40 novčića neka odnese Vili. Ujutro se probudio kao dječak. U sobi ga je čekalo novo odijelo, novčanik s 40 zlatnika i pismo od Vile zagasito plave kose. Geppetto je također ozdravio i radovao se zajedno sa svojim sinom Pinokiom.

Likovi: Pinokio, Geppetto, Vila, majstor Čiljeđa (Trešnjić), Zrikavac, lutkar Manđafoko i ostale lutke, Lisica i Mačak, pas Kudrov, tri liječnika: Gavran, Sova i Zrikavac, papagaj, sudac majmun, zmija, seljak, Golub, Morski pas, zločesti dječaci, oružnici, pas Alidoro, Romeo kojeg su svi zvali Žižak), ravnatelj družine pajaca, Tuna, povrtlar Giangi, puž.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | 1 Comment

Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea

MeandarMedia, 2012. g., 56 str., tvrdi uvez.

William Joyce

Ilustracije: William Joyce & Joe Bluhm

Ova priča inspirirala je Oscarom nagrađeni kratki film.

Čim sam spazila naslovnu stranu ove knjige na polici gradske knjižnice znala sam da je to neka posebna knjiga. I naravno, kao velika ljubiteljica slikovnica nisam pogriješila.

„Morris Lessmore volio je riječi. Volio je priče. Volio je knjige. Njegov život bio je knjiga koju je, stranicu po stranicu, uredno sam pisao. Svako bi je jutro otvarao i u nju zapisivao svoje radosti i tuge, sve ono što je znao i čemu se nadao.“

Jednoga dana počeo je puhati vjetar koji je raspršio sve što je gospodin Morris Lessmore poznavao. Vjetar je raspršio i riječi iz njegove knjige. Zato je on počeo lutati i lutati jer ni sam nije znao što bi. Koje su se sve čarolije dogodile na njegovom putu i što je obilježilo njegovo lutanje saznajte u ovoj prekrasnoj, poučnoj, emotivnoj i jako upečatljivoj slikovnici.

Obožavam slikovnice, svaka od njih nosi svoju pouku, svaka od njih ti ispriča svoju priču. Nakon svake pročitane slikovnice si bogatiji za još jedno iskustvo, za nove riječi, nove priče koje i kad ti uzmu sve, nitko ne može uzeti. No rijetke su slikovnice koje me dirnu poput ove, koje ostave tako veliki trag da ih je nemoguće riječima opisati i pohvaliti njihove kvalitete. Zato mi je uvijek o najljepšim stvarima tako teško pisati. Možda je ipak važnije toplo ih preporučiti…

William Joyce od 1991. godine radio je na Fantastičnim letećim knjigama g. Morrisa Lessmorea. Priču je počeo pisati u čast preminulom Billu Morrisu, pioniru širenja utjecaja knjižnica. 2005. godine uragan Katrina je razorio autorovu kuću i prekinuo rad na knjizi. William Joyce iz prve je ruke uvidio zacjeljujuću snagu priča kada je posjetio djecu koja su, ostavši bez doma, u skloništima čitala donirane knjige.

Ova se slikovnica vrlo brzo popela na prvo mjesto New York Timesove ljestvice prodavanosti i na dobrom je putu da postane klasikom suvremene dječje književnosti.

Rubrika Čitaonica, priče | Tag | Comments Off on Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea

Maša i životinje

Napisala: Sanja Pilić

Ilustrirala: Katarina Halužan

Mozaik knjiga, 2012. g., 43 str., tvrdi uvez.

Maša je tipična osmogodišnjakinja. Ide u drugi razred, živi u Zagrebu, ima starijeg brata Luku i jako voli životinje. Kod kuće već ima psa po imenu Floki, ali Maša bi željela još i zeca na što njeni roditelji još ne pristaju. Jednog lijepog subotnjeg dana Maša i Luka sa roditeljima odlaze u šetnju zoološkim vrtom.  Floki je, naravno morao ostati kod kuće kako ne bi preplašio ostale stanovnike zoološkog vrta. Dok Maša zastajkuje kod svakog kaveza kako bi pobliže promotrila različite vrste životinja, sve o čemu Luka sanja je da kod kuće igra svoje igrice. Slijedećeg dana Maša, Luka, tata i Mašine dvije prijateljice Lada i Tajana kreću u šetnju Sljemenom. Maša je oduševljena danom provedenim u prirodi, a na kraju i Luka priznaje da nije bilo tako loše. No, hoće li njen tata nakon što shvati koliko se Maša uistinu veseli prirodi i životinjama popustiti i kupiti joj jednog malog kunića? Saznajte u ovoj lijepoj slikovnici.

Moja osmogodišnja djevojčica ovu je slikovnicu dobila na poklon za osmi rođendan i naprosto je oduševljena njome. Već ju je nekoliko puta pročitala i ona ima počasno mjesto na polici u njenoj sobi. Često ju uzmem u ruke pa je čitam i mlađoj djeci i svaki put se začudim kako petogodišnjak i dvogodišnjakinja uspiju izdržati cijelo čitanje bez pauze. Pa mora da je djeci uistinu zanimljiva…

Rubrika Čitaonica, priče | Tag , | Comments Off on Maša i životinje