lektira

Put k Swannu – Marcel Proust

Biblioteka Jutarnjeg lista, XX. stoljeće, 2004. god., 413 str., tvrdi uvez.

PRVI DIO:  Combray

U prvom dijelu upoznajemo autora kao hipersenzibilno dijete koje se prisjeća svog djetinjstva. Vrlo je zanimljivo na trenutak vidjeti svijet očima jednog takvog osjećajnog djeteta. Možda su neki od nas i gledali svijet na sličan način, ali ima i onih koji su po karakteru sasvim drugačiji. Jedino što autor kao dijete želi i za čim žudi je majčin poljubac prije spavanja, a tu jedinu želju mu često kradu kućni prijatelj Swan te njegov strogi otac. Zbog toga on provodi besane noći za koje vjeruje da bi ih mogao izbrisati samo jedan majčin poljubac i malo njene nježnosti. Nerazumijevanje okoline za njegovu senzibilnost (poglavito njegovih roditelja) bitno određuje njegov daljnji život. U mislima se neprestano vraća u Combray i vrlo živo pred sobom vidi pejzaž te razne likove iz djetinjstva: tetku Leonie, sluškinju Francois, Swanna te razne druge. Okus lipovog čaja i kolačić madelaine ga vraćaju u djetinjstvo i podsjećaju na tetku Leonie koja mu je davala već navedeni čaj i kolačić. Njegov odnos prema majci i činjenica da mu nije davala njemu toliko potrebnu nježnost bitno određuju njegov odnos prema ženama.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , , | Comments Off on Put k Swannu – Marcel Proust

Starac i more – Ernest Hemingway

Globus media, 2004. god., Biblioteka Jutarnjeg lista XX stoljeće, 95 str., tvrdi uvez, cijena 29,00 kuna.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

  • Starac i more je roman sa svega nekoliko likova.
  • oni o kojima možemo kroz djelo saznati nešto više su starac Santiago i njegov jedini prijatelj, dječak Manolino

Santiago

  • stari ribolovac, živi u siromašnoj kolibi
  • svake noći spava na novinama, a jedina odjeća koju posjeduje je stara i podrapana
  • u vremenu kad se odvija radnja romana starac je izgubio ono što ribolovci nazivaju „ribolovačka sreća“
  • već 84 dana izlazi na more, a nema ulova
  • santiago pamti i bolje dane, kad je bio ribolovac sa puno više sreće i kad je bio prvak u obaranju ruke
  • voli sport, čita novine kako bi saznao nešto više o rezultatima omiljenih klubova u bejzbolu i to mu je jedna od rijetkih radosti u životu

Manolino

  • dječak koji je jako privržen starcu Santiagu i s njim provodi puno vremena
  • voli s njim razgovarati i misli kako od njega može puno naučiti
  • također potječe iz siromašne ribarske obitelji
  • roditelji mu zabranjuju da odlazi sa starcem na more pošto je starac izgubio ribolovačku sreću te mu pronalaze novi brod na kojem će dječak ribariti; dječaka to jako žalosti

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , | Comments Off on Starac i more – Ernest Hemingway

Nora (Kuća lutaka) – Henrik Ibsen

Mozaik knjiga, 2004. god., 139 str., tvrdi uvez.

Tema djela: Kritika položaja žene u društvu i u braku, zalaganje za ženska prava

Karakterizacija likova:

Nora

  • glavni lik drame, lik koji u sebi nosi puno više od onoga što kazuje, čini i pokazuje
  • rano ostaje bez majke, pa djetinjstvo provodi uz oca koji je pazi, mazi i igra se s njom
  • odnos Nore i njenog oca bitno određuje njenu sudbinu jer se u Nori razvija neka vrsta Edipovog kompleksa
  • Nora kao odrasla osoba u vezama traži zamjenu za oca, sigurnost i nježnost
  • u djelu se može uočiti nesklad između Norina ponašanja i godina
  • svjesna je svog tijela i svoje senzualnosti, voli da joj se muškarci dive, a kad to postigne, igra se s njima kao s lutkama
  • toliko je koncentrirana na svoj ugodan život da u odnosu prema Kristini otkriva svoju bezosjećajnost i sposobnost empatije
  • na kraju Nora odlučuje promijeniti se jer vidi da tako dalje ne može
  • svoje dužnosti žene i majke ona pretpostavlja dužnostima prema samoj sebi
  • na taj način od djevojčice stvara novu, zrelu ženu

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , | Comments Off on Nora (Kuća lutaka) – Henrik Ibsen

Konjanik – Ivan Aralica

Znanje, 2002. god., 151 str., tvrdi uvez.

Radnja ovog romana odvija se u povijesti, u morlačkim krajevima, na nestabilnoj granici između Mletaka i Turaka. Tamo je u to vrijeme suživot između ljudi različitih vjera stalno na kušnji. Glavni lik romana je Petar Revač, plaćenik kojemu je ratovanje i ubijanje posao. On nakon bijega u tursku službu ponovno bježi k Mlečanima i moli ih da ga prime natrag u službu ili da mu daju nešto novaca i puste ga da živi u miru. Na njegovu nesreću, ovi odbijaju i jedno i drugo što će uvelike odrediti njegovu daljnju sudbinu. Revač iz turske službe bježi sa Lejlom, šesnaestogodišnjom kćeri bega Kopčića. Kad se oni odvoje na putu, ona pokuša prijeći na kršćansku vjeru i govori da je zbog te velike želje za promjenom vjere pobjegla u Zadar. Revač nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da ga ulove gubi nadu i volju za život te se namjerno predaje neprijateljima znajući da ga čeka sigurna smrt. Uz njega je jedino njegov brat, pravoslavni svećenik kojega je Revač nakon smrti roditelja morao ostaviti u samostanu zbog nemogućnosti da se brine za brata. On ga želi spasiti no Revač ne želi nikakvu pomoć. Lejlu neprestano posjećuje njena obitelj, majka i ostala obitelj ne bi li je nagovorili na povratak. Lejli samostan dodjeljuje mladu sestru Domnanu da je poučava kršćanskoj vjeri. Domnana jednom prilikom obavještava Lejlu da će svakako doći do suočavanja nje sa turcima, njenom obitelji i sa ovima kojima je prebjegla. Turci su naime, stalno tvrdili da su Lejlu namamili u kršćansku vjeru i tražili su da je vrate natrag njenoj obitelji. Večer prije suočenja Revačev brat govori Andriji Scarsiju vezu između Revačevog i Lejlinog bijega. Tek tada Andrija Scarsi shvaća zašto Lejlina obitelj toliko želi vratiti odbjeglu kćer – da je ubiju kako bi sakrili trag koji je povezuje sa Petrom Revačem. Scarsi odlazi Lejli i govori joj kako je Revač ubijen, ali kako ona ne smije pokleknuti i vratiti se svojima ako želi živjeti. Na suočenju slijedećeg dana Lejla odlazi na stranu svoje obitelji, tj. u sigurnu smrt. Revačev brat Nikodem uspijeva dobiti tj. kupiti bratovo mrtvo tijelo (petra su nabili na kolac i stavili na ražanj) kako bi ga dostojno pokopao pod maslinom pod kojom je njegov brat želio biti pokopan.

Odabrala je smrt, mislio je Andrija Scarsi. Ne, ja to nisam htio. Nisam htio da ode njegovim tragom. Bog mi je svjedok da sam je htio sačuvati na životu. Upletanje u tuđi život, ni kriv ni nedužan, mislio je Andrija Scarsi, upletanje u tuđi život uvijek dolazi u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Država su i mir spašeni, sve je ostalo pokvareno.

Mubašir dade Lejli dopuštenje da se podigne i stane uz njega.

Tek je sad sestra Domnana ovladala svojim uzbuđenjem i razabrala da je Lejla nepovratno otišla. Sjeti se svega što je s Lejlom proživjela, okrenu se gospodinu Andriji i reče:

–          Samo je Bogu dopušteno čitati u srcu ljudskom i otkriti istinu ljudskih namjera.

–          Mnogo nas je, sestro Domnana, ni on nas ne može više poznavati – odgovori joj Andrija Scarsi.“

(Ivan Aralica: Konjanik; 12. poglavlje)

BILJEŠKA O PISCU:

Ivan Aralica rođen je 1930. godine u Promini u Zagori. Nakon školovanja na Učiteljskoj školi u Kninu 1953. godine, radio je kao učitelj u selima Dalmatinske zagore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine te je radio kao upravitelj, ravnatelj i od 1971. godine kao profesor srednjih kola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60 – ih i početkom 70- ih godina prošlog stoljeća. Bio je, naime, sudionik hrvatskog proljeća. Nakon potiskivanja istog pokreta, i sam je bio potisnut na društvenu marginu od strane vladajućih struktura. Početkom 90 – ih godina ponovno se politički angažira te postaje član Hrvatske demokratske zajednice. 1993. godine postaje potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Član je Društva hrvatskih književnika. U romanu Konjanik (1971. g.) i zbirci pripovjedaka Opsjene paklenih crteža (1977. g.) Aralica pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti. Napisao je i romane Psi u trgovištu (1979. g.), Put bez sna (1982. g.), Duše robova (1984. g.) te Graditelji svratišta (1986. g.). Potkraj 80 – ih nastali su rodoljubivi romani Majka Marija 1992. g., Zadah ocvalog imperija (1991. g.) i Sokak triju ruža (1992. g.). Napisao je još i Spletanje i raspletanje čvorova (1993. g.), Što sam rekao o Bosni (1995. g.) i I tu je kraj (1999. g.). Aralica je napisao i više suvremenih romana od kojih i Okvir za mržnju (1987. g.) i Četverored (1997. g.). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001. g.), a dobro su prošla i druga  dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002. g. ), Svetinka (2003. g.), kao i roman Puž (2004. g.).

Trideset godina nakon što je nastao, snimanje filma po Konjaniku ponovno je potaknulo interes čitatelja za roman koji je čak bio i pomalo zanemaren. Ono što Aralicu i njegov roman Konjanik razlikuje od većine ostalih je to da Aralica unatoč kompleksnoj problematici ne nameče svoja razmišljanja i ne daje svoje zaključke. Tako je priča o plaćeniku Petru Revaču, koji je bez sumnje čovjek nemoralnog karaktera  i šesnaestogodišnjoj kćeri turskog bega, Lejli otvorena različitim tumačenjima. Upravo u tome je i ljepota ovakvih romana, da nam ukaže da je najlakše osuđivati bez da se dublje uživimo u priču. Jer priznat ćete, kad bi se malo bolje udubili u priču, bilo bi teško odlučiti se na neku oštru osudu.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , | Comments Off on Konjanik – Ivan Aralica

Kratki izlet – Antun Šoljan

Večernjakova biblioteka, 2004. god., 119 str., tvrdi uvez.

Pisac priču započinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg govori kako je jedna osebujna ličnost; čovjek sa devet života koji je uvijek spreman za akciju. Pisac kreće na ekspediciju sa grupom ljudi koju predvodi Roko – kreću u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime mjesta. Gradina bi se trebala nalaziti u unutrašnjosti Istre pa ekspedicija jednog dana kreće autobusom prema kamenjaru i šikari. Usred tog kamenjara pokvari im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u autobusu čekajući pomoć, a drugi dio kreće dalje pješke, predvođen Rokom. Roko cijelo vrijeme tvrdi kako je siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu više nitko i ne vjeruje. Njihove sumnje se pokažu ispravnima kad jednom prilikom gotovo da ne završe u provaliji. Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto tj. kuće, ali čini se da ljudi baš i ne žive u tim kućama. Na jednom prozoru ugledaju dvije ogromne žene koje im se zavodnički smiješe pozivajući ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kreće dalje no Petar se vraća k ženama i tamo ostaje. Ekspedicija gubi još jednog člana kad Vladimir ostaje pijan u konobi tj. u podrumu nekog zlobnog starca. Trećeg člana ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuću u šikari i ostaje tamo živjeti. Dvije posljednje članice ekspedicije odluče vratiti se do autobusa pa Roko i naš pripovjedač ostaju sami. U sumrak dolaze do urušenog samostana i tamo upoznaju fratra koji im govori kako su stigli prekasno. Prema fratrovoj priči, on je dugo godina čuvao sve freske i biblioteku no unatoč njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u istinitost te priče Roko odlučuje vratiti se natrag slijedećeg jutra. Fratar govori kako će on ostati umrijeti u samostanu. Naš pripovjedač odlazi podzemnim hodnikom u nadi da će ipak nešto pronaći. Pothodnik ga na kraju dovodi do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. Članove ekspedicije više nikad ne uspijeva pronaći kao ni samostan sa starim fratrom. U romanu se zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za identitetom i za smislom života. Odgovor je da ga se ne može pronaći i da se stalno vrtimo u krug. No nije rješenje odustati već treba i dalje stalno pokušavati.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , | Comments Off on Kratki izlet – Antun Šoljan