lektira

Antoine – de Saint – Exupéry: Mali princ

Profil, 2011. god., 65 str., tvrdi uvez.

Ako postoji knjiga koju nikako ne bih željela da moja djeca propuste pročitati onda je to definitivno Mali princ. Malo je književnih djela koja mogu ostavit takav utisak na svoje čitatelje. Razgovarajući s puno roditelja otkrila kako mnogo male djece (klinci do 5 godina) obožava slušati ovu knjigu. Većina roditelja se čudi ovoj pojavi misleći kako su im djeca čudna i kako malo od pročitanog razumiju kad je riječ o Malom princu. Moram priznati da se uopće ne slažem s tim. Ovo je djelo svevremensko i prelazi granice dječje književnosti. To je knjiga i za odrasle i za djecu. Najviše će profitirati njenim čitanjem djeca koja žele čim prije postati odrasli i odrasli koji bi se radije vratili u djetinjstvo i još jednom proživjeli onu nevinost i čistoću koju djetinjstvo kao takvo sadrži.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | Comments Off on Antoine – de Saint – Exupéry: Mali princ

Ana Karenjina – Lav Nikolajevič Tolstoj

Školska knjiga, 2004. god., 580 str. – I dio i 536 str. – II dio, tvrdi uvez

Ovo je priča o ruskom društvu s kraja19. stoljeća u kojoj se isprepliće nekoliko ljubavnih trokuta. Prvi je onaj Stjepana Arkadjiča Oblonskog i njegove žene Darje Aleksandrove. Oni imaju petoro djece no on je vara s guvernantom. Ona ga namjerava ostaviti, ali promijeni mišljenje kad im u posjet dolazi Stivina sestra Ana Karenjina Arkadjevna, žena poznatog državnika Alekseja Karenjina. Darja pod Aninim utjecajem oprašta nevjeru  svom suprugu, ali ima naznaka da joj je on i dalje nevjeran. Drugi je ljubavni trokut (glavni) onaj Ane Karenjine koja u Moskvi upoznaje grofa Alekseja Vronskog u kojeg se zaljubljuje. Ana i njen muž Aleksej Karenjin imaju postojan brak, ali brak bez ikakve strasti i bez snažnih, dubljih emocija. On za njom odlazi u Petrograd gdje njih dvoje započinju svoju ljubavnu vezu. Redovito se sastaju i kad Karenjin saznaje za to, pobuni se. Ana se i dalje nastavlja sastajati s Vronskim te uskoro zatrudni. Svoju trudnoću Vronskom priznaje neposredno prije jedne konjičke utrke te Vronski umalo pogiba. Ana se jako uplaši te javno, pred svima pokazuje svoje osjećaje prema Vronskom. Prije odlaska u Moskvu, Vronski je udvarao Kiti Šćerbackoj, sestri Darje Aleksandrovne. Ona je zbog njega odbila prošnju Konstantina Dmitriča Levina jer je prema mišljenju njene majke, Vronski bio bolja prilika za nju. Kiti shvaća da je živjela u zabludi. Zbog velikog razočaranja u svoje odluke i u Vronskog, razboli se te odlazi na liječenje u njemačke toplice. Kad se vraća Levin je ponovno zaprosi, a ona te pristaje na brak. Ana u vezi s Vronskim rodi djevojčicu te zamalo umire pri porodu. Zove Alekseja Karenjina u bunilu te ga moli za oprost. On joj je zbog javnosti spreman sve oprostiti te traži samo formalni brak te da se ona zauvijek završi svoju ljubavnu priču s Vronskim. No ona nakon oporavka od poroda ipak odlazi u Italiju s Vronskim. Ostavlja muža te odbija njegovu ponudu za rastavu smatrajući kako je nije dostojna. Ostavlja i sina Serjožu kojega joj muž ne želi dati.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag | Comments Off on Ana Karenjina – Lav Nikolajevič Tolstoj

Zlatarovo zlato – August Šenoa

Večernjakova biblioteka, 2004. god., Tisak: Mladinska knjiga, Slovenija, 335 str., tvrdi uvez.

SADRŽAJ:

Na domaku 16. vijeka oko župne crkve Svetog Marka nizale su se daščare u kojima se prodavala sitna roba. U tim daščarama svi su poznavali Magdu. Bila je mršava, žuta, imala je šiljast, zavinut nos, a na vrhu nosa dlakavu bradavicu. Nije imala zube i stalno je zaklapala oči. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža. Zvali su je i „Paprenjarka“ jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao Magda. U Zagrebu je živio i brijač Grga Čokolin. Imao je debelu glavu, guste obrve te crne, male oči. Grga je bio prevrtljivac i podmuklica, svuda je zabadao svoje prste. Jednoga je dana pošao k plemiću, zlataru Petru Krupiću ne bi li mu ovaj dao ruku svoje kćeri, šesnaestogodišnje Dore Krupić. Petar je odbio njegov prijedlog rekavši kako je Dora premlada za ženidbu. U cijelu priču uplela se i Magda Paprenjarka jer je Dora bila njeno kumče, a kako djevojka nije imala majku, Magda je osjećala obvezu da brine o djevojci. Grga je uskoro saznao da je i Magda bila protiv njega te je odlučio osvetiti se. Prijavio je Magdu na sud zbog prodaje lojanica te je starica morala platiti globu na sudu. U drugom poglavlju susrećemo i druge likove. Mladog Stjepka Gregorijanca na Medvedgradu posjećuje zagrebački kanonik Antun Vramec koji ga zamoli neka se okani nerada i mržnje te se vrati u Zagreb. Vramec mu govori kako će sami probati voditi vojsku, ali da trebaju Gregorijanca za vojskovođu te on na koncu pristaje. Godinu dana nakon tog dogovora mladi momak Pavao Gregorijanec prisustvovao je skupu na Kaptolskom trgu dok je narod želio spaliti nekog Filipovića koji je od katolika postao musliman. Tamo je bila i Dora sa kumom Magdom i dok je nahrupila gomila na Filipovićev dom da ga razori, ona je pala pred konje koji su jurili i Pavao ju je spasio. Momak i djevojka su se zaljubili. Pavao je nakon toga krenuo u obranu zemlje protiv Turaka gdje je skoro poginuo no život mu je spasio Miloš Radak (popeli su se na hrast te tako spasili goli život). Dora je dugo bolovala te je nakon godinu dana i mnoštva lijekova napokon ozdravila. Zatim knjiga govori o sukobu Stjepka Gregorijanca s Tahijem koji je tražio da Zagrepčani ustanu protiv Gregorijanca i traže Medvedgrad za sebe. Tahi je umro, a sud je dodijelio Medvedgrad Gregorijancu. Pavao dolazi u kuću Krupićevih te priznaje Dori da je voli; tamo dolazi i Grga Čokolin koji shvaća što se događa i počinje smišljati osvetu. Grga Čokolin jedne večeri odlazi do Petra Krupića te mu govori kako Dora ljubuje iza njegovih leđa, ali u njegovoj kući sa mladim Pavlom Gregorijancem. Stjepko Gregorijanec šalje Pavla jedne večeri mladoj udovici Klari koja je po mužu naslijedila pola Medvedgrada. Ona Pavlu priznaje da muža nije nikada nije ni voljela te da zaista voli Pavla, da ga je zavoljela kad ga je prvi put vidjela. Pavao shvaća da je to sve neka mućka te da ona zapravo ne govori istinu te odlazi iz njene kuće. Putem susreće Jerka, nijemog momka koji mu se obraća riječima – progovorio je. Jerko mu govori kako je čuo njegovog oca kako razgovara s Grgom Čokolinom te kako su razgovarali o tome kako će namamiti Pavla k lijepoj udovici Klari, a Doru će oteti kad će je stari Arbanas voziti u Lomnicu da bude pastirsko omelo. Petar Krupić je naredio da Dora mora u Lomnicu nakon što mu je Grga ispričao laži koje se tobože pričaju o njegovoj Dori. Jerko priznaje Pavlu kako je on njegov brat po ocu; govori mu kako je Stjepko silovao njegovu majku koja je bila kmetskog roda te se za to nije smjelo znati. Čak su tražili Jerka i njegovu majku da ih ubiju no ovi su, srećom, uspjeli pobjeći. Kad je Jerkova majka umrla, brigu o njemu je preuzeo njegov ujak fratar no Jerko je majci i ujaku obećao kako će se praviti da je nijem kako nitko od njega ne bi mogao saznati istinu i ubiti ga. Pavao i jerko su uspješno spriječili otmicu mlade Dore. Grga Čokolin se uplašio da ga ne otkriju; trčao je i na kraju se izbezumljen bacio u Savu. Zlatar Petar Krupić bio je tužan što je kuća prazna bez Dore. U posjet mu je došao prijatelj Blaž Štakor koji mu je rekao da nije dobro učinio što je otjerao Doru i što je uopće povjerovao u laži Grge Čokolina. Pavao Gregorijanec je doveo Doru i Arbanasa u kuću Petra Krupića te mu ispričao cijelu istinu. Petar Krupić je tad shvatio kako je pogriješio i kaje se. Pavao je otišao ocu Stjepku te mu je rekao kako zna za sve što je naumio učiniti i da nije uspio, da je Dora spašena. Ljutit Stjepko uzeo je pušku i pucajući je promašio svog sina. U sobu je uletjela Pavlova majka Marta koja govori Stjepku kako ona isto zna sve što je godinama radio. On ju je u naletu bijesa primio za vrat i tresao dok nije pala mrtva. Pavao je uzeo tijelo svoje mrtve majke i rekao ocu kako zauvijek odlazi. Pavao je otišao do Dore te nakon toga odlazi. Radak Miloš ispričao je Jerku svoju životnu priču kako su mu Turci zapalili kuću, ubili ženu i oteli sina. Stjepko Gregorijanec je postao podban te se posvađao sa Zagrepčanima. Zagrepčani su zatvorili Kamena vrata preko noći te postavili Petra Krupića da pred vratima čuva ključeve. Stjepko je došao sa svojim istomišljenicima sa bakljama i kad mu je Petar otvorio vrata ovi su nasrnuli na njega. Uto je došla i njegova kći, Dora te su željeli ubiti i nju. Zagrebačka vojska spasila je Petra i Doru te otjerala Stjepka. Ban je platio Gregorijancu za pola Medvedgrada, a udovici Klari Grubarovoj poručio je da mu preda svoj dio. U međuvremenu do nje stiže Grga Čokolin (koji je potajno radio za nju) te govori kako je Pavao zatražio od Petra Krupića ruku njegove kćeri te kako je ovaj pristao. Klara je izvan sebe od bijesa. Pokušala je oružjem obraniti svoj dom no nije joj uspjelo, banova vojska bila je jača. Na kraju se udala za bana te se zaklela kako će se osvetiti Pavlu i Dori. Petar Krupić i još neki Zagrepčani krenuli su k banu da ga izvijeste o tome što radi podban Gregorijanec očekujući da će im on pomoći. Nakon toga otišli su kralju koji je pokrenuo istragu. Klara je ispričala banu Ungnadu razne laži kako su je Zagrepčani uvrijedili te ga je zamolila da je osveti. Svom ljubavniku merkizu de Lernonu naredila je kako se treba „zaljubiti“ u Doru Krupićevu te da će mu kasnije objasniti zbog čega je točno ona toliko mrzi i zašto joj se želi osvetiti. Klara, Čokolin i markiz de Lernon skovali su plan da markiz provali u kuću Krupićevih i otme Doru no Jerko im je pomutio planove te je poslao Miloša po Pavla kako bi mu rekao da se zlo sprema. Klara i Čokolin spremili su novu spletku. Klara je dala otrovati Doru te ova umire. Pavao je stigao prekasno. Drugi dan na Dorinu grobu pronašli su mrtvu Magdu. Pavao je uvečer pošao do kapelice vidjeti Dorino tijelo no tamo je zatekao Klaru koja je plaćala Čokolinu što je ubio Doru. Klara mu je priznala kako je dala ubiti Doru jer ga voli no on joj je rekao kako je će zauvijek mrziti. Miloš i Jerko pratili su Čokolina te ga ubili. Miloš je u njemu prepoznao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko Gregorijanec je dao imanje i novac Zagrepčanima jer su to tražili za mir. Na samrti ga je svećenik odriješio grijeha koje je priznao, a taj svećenik bio je Jerko koji mu je tom prilikom priznao da je on njegov sin. Stjepko se oprostio od sva tri sina. Pavao je poginuo na bojištu protiv Turaka, Niko je umro bez muškog potomka i tako je zauvijek nestalo imena Gregorijančevih sa ovog svijeta.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , | 2 Comments

Gospođa Bovary – Gustave Flaubert

Logos, Split, 1983. god., 449 str., tvrdi uvez.

SADRŽAJ:

Charles Bovary se kao dijete isticao kao vrlo dobar i marljiv učenik i stoga ga je majka poslala u ruansku gimnaziju. Nakon što je shvatio koliko je tamo slobodan, popustio je u učenju te jedva položio liječnički ispit. Majka mu je našla posao u Tostesu i ženu, gospođu Heloise Dubuc, udovicu sudskog rukovoditelja koja je imala 45 godina. Gospođa Dubuc bila je neugledna izgleda, ali vrlo bogata. Jednom prilikom je Charles otišao u Bertaux kako bi namjestio slomljenu nogu nekom gospodinu Rouault. Tamo se strastveno zaljubio u njegovu kći Emmu, ali je njegova žena to uskoro saznala. Gospođa Dubuc mu je zabranila odlaske u Bertaux, ali je jadnica samo četiri mjeseca nakon toga umrla. Unatoč očekivanjima, Charlesu nije ostavila neki veliki imutak. Charles je ubrzo zaprosio Emmu i nakon godinu dana su se vjenčali. Živjeli su u Tostesu i njihov život je izvana izgledao savršen. Charles je Emmu obožavao, ali ona nikako nije bila zadovoljna načinom života koji su vodili. Emma je sve više razmišljala o knjigama pročitanim u samostanu, raskošnom životu i uglednom društvu. U svom mužu Charlesu nalazila je sigurnost, ali ne i čežnju i strast koja bi je tjerala naprijed u nove pobjede. Sve to ju je s vremenom sve više i više udaljavalo od muža. Potkraj rujna Emma i Charles bili su pozvani u Vaubyessard k markizu d´Andervillersu. Nakon povratka Emmini su dani bili sve monotoniji te je stalno žudjela za uzbuđenjima kakva je doživjela u Vaubyessardu. Zbog Charlesove brige za Emmino zdravlje, oni sele u Yonville,te tamo Emma ostaje u drugom stanju. Tamo Emma upoznaje mladog pisara Leona u kojeg se zaljubila, a on pak odlazi u Pariz na studij ne bi li zaboravio Emmu. Ona je u međuvremenu rodila djevojčicu po imenu Bertha, a pronašla je i novog ljubavnika, po imenu Rudolphe Boulanger. Po karakteru njen se novi ljubavnik doimao sličan njoj, ali Emma nije znala da je on zapravo vječiti zavodnik koji je na sličan način već zavarao mnoge žene. Bio je bogataš i samac. Nakon Emminog neprestanog nagovaranja, on je pristao da zajedno pobjegnu, ali to mu svakom slučaju nisu bile iskrene namjere. Nakon što je primila njegovo pismo u kojem joj obznanjuje svoje prave namjere, Emma doživljava živčani slom. Malu Berthu daje dojilji u selo te prepušta da je ova odgaja bez njenog prisustva. Jedini koje bar malo brine o djetetu je Charles. Nakon sporog oporavka od živčanog sloma, Charles odvodi Emmu u Rouen u kazalište gdje ona ponovno susreće Leona i zaljubljuje se u njega. Često odlazi u Rouen kako bi se sastala s njim te troši mnogo novaca zbog čega upada u dugove. Nakon određenog vremena Emma uviđa neobičnu sličnost između Leona i Charlesa. Uvjerena da ona zaslužuje bolje, vraća se Rodolpheu kako bi ponovno osjetila onu staru strast, ali i namirila dugove. Rodolph je odbija kao i prvi put, a ona se zbog toga osjeća još jadnije i još poniženije. Nikako nije željela priznati poraz i prihvatiti realnost života. Ne želi napustiti svoje snove o boljem i uzbudljivijem životu zbog kojih je godinama živjela. Zbog toga uzima otrov i ispija ga. Charles bez Emme živi isprazno i tužno brinući se za njihovu kćer Bertu. Jednog dana je u ladici pronašao Rodolphova i Leonova pisma, ali ni to nije uspjelo ugasiti njegovu veliku ljubav prema Emmi. Leon se oženio, a kad se Charles jednom prilikom susreo s Rodolpheom, rekao mu je da mu ništa ne zamjera. Uskoro su ga pronašli mrtva u vrtu sa crnim, dugim pramenom kose u rukama.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , | Comments Off on Gospođa Bovary – Gustave Flaubert

Na Drini ćuprija – Ivo Andrić

Biblioteka Jutarnjeg lista, XX. stoljeće, 2004. god., 350 str., tvrdi uvez.

SADRŽAJ:

Ovo je roman prepun likova i raznih događaja, od gradnje mosta na Drini do njegova rušenja, tj. do 1. Svjetskog rata. Roman opisuje male, obične ljude iz kasabe i opisuje promjene u njihovim životima koje su najvećim dijelom određene povijesnim promjenama na tom prostoru. Andrić opisuje život običnog čovjeka pod turskom vlasti; ljudi su morali graditi most po cijele dane, a za to nisu dobivali skoro pa ništa. Oni koji su se pobunili bili su ubijeni na najbrutalniji način. Nakon sloma Turaka, na vlast dolazi Austro – Ugarska. U početku vlada mir i blagostanje, oni koji rade također i zarađuju. Mladi odlaze na fakultete u Beč i Graz i mijenjaju se običaji u kasabi. Stariji ljudi ne vole promjene i stalno gunđaju želeći nastaviti živjeti starim načinom života. Žale za vremenima kad su dane provodili sjedeći na mostu i mirno pušeći. No ritam života postaje drugačiji, brži i više ga ništa ne može zaustaviti. Nakon određenog vremena opet se javljaju problemi, porezi su veći, zarada manja. Opet dolazi do rata, ovaj put između Austro – Ugarske i Srbije. Slijedi slom Austro – Ugarske i nova vlast u kasabi. Kasaba je napola srušena, a mnogo je muškaraca odvedeno za taoce i poubijano. Srušen je i 300 godina stari most no život se nastavlja za preživjele stanovnike kasabe.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag | Comments Off on Na Drini ćuprija – Ivo Andrić