lektira

Durica – Ivica Bednjanec

Školska knjiga, 2003. god., 63 str., tvrdi uvez.

Ovu knjigu u stripu možda će najbolje opisati ono što piše na njenim koricama:

“Vječna djeca, curica Durica i njezini prijatelji, već više desetljeća uveseljavaju najmlađe ljubitelje stripa u dječjem listu Smib. Slatke i bezazlene Duričine nepodopštine čine dječju svakodnevicu vedrijom i humornijom, a vrhunski likovni rukopis autora Ivice Bednjanca osigurao je Durici mjesto u samom vrhu europskog stripa za najmlađe. Ovo nije knjiga za jedan dan, ovo je knjiga za cijelu godinu, za svako dijete i za sva vremena.”

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , , | 3 Comments

Poštarska bajka

Karel Čapek; Ilustracije Svjetlan Junaković; Naklada Fran, Zagreb, 2001.g.; 44 str. tvrdi uvez

Posve zanimljiva priča o poštaru Kolbabi i njegovoj poštanskoj pustolovini. Kako i svakom čovjeku ponekad dosadi dnevna rutina tako je i našem poštaru Kolbabi dosadilo biti poštar. Dosadilo mu je svo to raznošenje pisama, trčanje, hodanje razvrstavanje pošte i jurenje s telegramima. Tako je jednog dana sav jadan zaspao u svom poštanskom uredu i ostao tako spavati tamo preko noći. Najednom ga je iz mirnog sna probudila neka buka. Vidjeo je malene čovječuljke kako razvrstavaju poštu. Bili su to poštanski patuljci. Razvrstavali su poštu brižno i detaljno već prema adresama koja ide u koje mjesto. Zatim su započeli neobičnu igru. Kartanje pismima. Bilo je to vrlo zanimljivo. Pisma, odnosno pošiljke razvrstali su tako da imaju najjaču i najslabiju kartu. Najmanja karta bila su pisma u kojima ljudi jedni drugima podmeću ili se pretvaraju. Zatim je slijedila druga najniža karta – pisma koja se pišu iz obaveze ili nužde. Za njom slijedi karta pisama koja ljudi pišu iz pristojnosti. Prva jača karta bila je desetka odnosno pisma u kojima ljudi pišu jedni drugima zanimljivosti. Za njom slijedi karta pisama u kojima pišu pisma kad žele nekog obradovati. Četvrta jaka karta su pisma koja se pišu iz ljubavi a najjača karta bila su pisma u kojima čovjek daruje cijelo srce.Također su ljubazni patuljci objasnili gospodinu Kolbabi kako ako oni stave pismo na svoje  čelo jasno mogu pročitati sav sadržaj. Nadalje objašnjavali su kako se hrane poštanskim ljepilom i vole lizati poštanske marke. Šaleći se tako s njima proveo je naš poštar u pošti čitavu noć i naravno o tome nije nikom pričao.
Slijedećeg dana kad je razvrstavo pisma našao je jedno bez adrese. Učinilo mu se kako to pismo zapravo svakako treba isporučiti jer u njemu piše nešto važno. Tada je potražio pomoć poštanskog patuljka da mu pročita što u njemu piše bez da ga otvore kako bi saznao kome pismo pripada. U njemu je pisalo: “Najdraža Marženko, Pisam ti dasam dobio posao šofera ako očeš možemo imati svatove piši meni ako me još voliš piši meni brzo tvoj vjerni Francek”. Iako je prvo pomislio kako je pošiljatelj nepismen zbog silnih grešaka, pročitavši sadržaj znao je da svakako mora dostaviti to pismo. Odlučio je potražiti gospodičnu Marženku pa makar morao proputovati cijeli svijet. Tako je propješačio cijelu zemlju  raspitivao se o Marženki i Franceku. Hodao je godinu dana no nije ih pronašao. Tako je jadan sjeo kraj ceste silno tužan što nije uspio isporučiti pismo. Odjednom odnekud stvori se kraj njega automobil i čovjek iz njega vikne: dođite da vas malo povezemo. Vozeći se tako poštar primjeti kako auto ide izuzetno sporo pa upita u čemu je problem. Šofer mu tada objasni kako je tužan jer je još pred godinu dana svojoj dragoj pisao pismo na kojeg nikada nije dobio odgovor. Nije puno trebalo poštaru da shvati da je to njegov izgubljeni Francek a pismo koje je slao je upravo ovo koje on nikako da isporuči Marženki. Brzo je ispričao kako upravo traži Marženk uda joj isporuči ovo pismo i automobil je odjednom jako ubrzao i poletjeo. Leteći tako automobilom došli su do Marženkine kuće.  Kada je poštar pozvonio ugledao je Marženku tužnu i bezvoljnu kako šiva košulju. Rekla je da to nije svadbena haljina nego mrtvačka košulja jer je tužna i već jednu godinu očekuje pismo od svog dragog koje nikad nije stiglo. Poštar sav sretan uruči joj pismo a na vratima se pojavi i Francek. Od toga dana Francekov automobil stalno je jurio jer ga je vozio sretan vozač.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , | Comments Off on Poštarska bajka

Tri medvjeda i gitara

Ljudevit Bauer; Školska knjiga 1990.; Zagreb

U Bukovoj šumi živio je stari medvjed Bruno sa svoja tri sina. Sada je Bruno već star i neophodna mu je pomoć njegovih sinova. Najstariji sin Bukalo bio je vrstan ribolovac koji bi lovio ribu vlastitim šapama i njome opskrbljivao svog oca i braću. Srednji sin bio je Mrgud i bio je izuzetno spretan u prikupljanju meda. Uvijek bi kući donosio puno meda kojeg bi se zajedno s svojim ocem i braćom prenajeo. najmlađi sin Bero nije znao ni loviti ribe ni skupljati med ali je bio pametan i dobar. Uvijek bi odlazio u duge šetnje prirodom i kad bi se vratio kući uveseljavao bi svoju obitelj pričama o dogodovštinama. Tako su zajedno živjeli svi medvjedi dok se jednog dana Bukalu nije dogodila nesreća na ribolovu i ozlijedio je šapu. Sada više nije mogao loviti ribu za svoju obitelj. Uskoro se nesreća dogodila i Mrgudu. Naime tražeći med, naišao je na ljute pčele koje su ga izbole po njuški. Zato sada više nije mogao donositi kući med. Tako su čekajući da jednom ozdravi šapa a drugom njuška jednog dana našli gitaru i donijeli je kući. Čim je kući stigao najmlađi sin Bero uzeo je u ruke gitaru i zasvirao tako lijepo da su svi ušutjeli. Sa svih strana šume došle su sve životinje slušati Beru kako svira. Životinje su tako uživale u svirci da su same od sebe za nagradu Beri donosile meda i ribe koliko god je htio. Ovako je Bero pokazao da svako ima svoj talent i svako je u nečemu dobar. On je, iako nije bio ni za lov ribe ni vješt u skupljanju pčela ipak na neki način drugima činio dobro i bio im od koristi.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , , | 1 Comment

Male priče o velikim slovima

Zvonimir Balog; MOJA PRVA ABECEDA; Školska knjiga Zagreb 2011.; X. izdanje

Ah ta abeceda! Toliko muke naučiti sva slova za đaka prvaka. Još k tome i po redu. No pomoć stiže iz školske lektire za prve razrede. Zvonimir Balog u Malim pričama o velikim slovima na djeci zanimljiv način nudi najjednostavniji način za upamtiti sva slova redom po abecedi. Slovo A npr. ima uvijek raširena noge i na trbuhu prekrižene ruke i njega svatko mora da kaže kad liječniku jezik pokaže. Slovo B naravno ima dva trbuha, jedan manji drugi veći. Slovo C se savilo poput pereca da ga lakše upamte djeca. Slovo Č ima oblik lončeva uha na kojem sjedi muha. Slovo Ć je kao savijen crv. Slovo D početno je slovo mnogih lijepih imena. Kada slovu D slovo Ž navrati nastane DŽ. Luk i strijelu kada razapnete nastane Đ. Slovo E izgleda kao češalj s tri zuba. Ako i donji zub otpadne nastat će slovo F. Slovo G je kao C s grančicom preko C. H je sastavljeno od tri slova I, dva uzdužna i jedan poprijeko. Slovo I najtanje je od svih. J je naravno kao štap okrenut naopačke. K je kao kljun. L je za lisicu, lutku, loptu i list. LJ je kada se L i J zaljube. M npr. nastati može kada se dva A bez ruku slože. N je za noge, ništa, naranču i nos. NJ je kao bračni par N i J. O već svi znaju kao najokruglije slovo. Kada D dobije nogu nastane P. Ako tom P dodamo donju nogicu nastane R. S je savijeno poput zmije. Š šuška kao lišče. Jedno se I razboljelo i drugo I na glavi ponijelo i tako je nastalo T. U je slovo kojim se glasaju krave kada telefoniraju da im je nestalo trave. Slovo V je A izvrnut naopačke. Z je kao zmija, a Ž je naravno za žabu.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | Comments Off on Male priče o velikim slovima

Breza

Izdavač: Školska knjiga, Zagreb 2003., tvrdi uvez, 235 stranica

O piscu: Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Rođen je 1891. u Garešnici, a umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je službovao u raznim krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u mirovinu. Kao agronomski stručnjak, dobro je poznavao seoski život pa je i tematski vezan uz selo i društvenu nepravdu. U njegovu se djelu miješaju humor i satira od samih početaka pa do kraja stvaralaštva. Najvažnija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti (1917.), Ili jesmo – ili nismo (1933.), Mi smo za pravicu (1936.), Perom i drljačom (1938.), Glavno da je kapa naglavi (1956.) i druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je također drame: Sedmorica u podrumu, Svoga tijela gospodar i filmske scenarije. Djeci je namijenio pripovijetke Na leđima delfina i Jurnjava na motoru. Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , | Comments Off on Breza