beletristika

Afrika – Misija na crnom kontinentu

Miro Aščić

Iz gradske knjižnice posuđujem putopise sa velikom dozom opreza. Za mene (a vjerujem i veliku većinu čitatelja) nema ništa gore nego doći kući s knjigom u ruci i uvidjeti da ste posudili suhoparno i dosadno, skoro pa nečitljivo štivo. X puta sam se prisiljavala pročitati takve knjige no misli lete već nakon par početnih rečenica u svom smjeru. U posljednjih godinu – dvije takve knjige jednostavno odložim na ormarić i vratim pri slijedećem posjetu gradskoj knjižnici. No muči me što zbog djece i obiteljskih obveza taj posjet nije u slijedećih tjedan dana, a i onda kad odem s djecom ponekad posude svih 9 slikovnica na koliko imamo pravo pa ja ne želeći im oduzeti niti jednu odem doma praznih ruku. Učlanila bih se još jednom, ali muž prigovara svaki put kad tih 9 slikovnica treba vratiti u knjižnicu pa je potraga po cijeloj kući. „Pa stvarno nam trebaju tri iskaznice?“ – riječi su koje često djeca i ja slušamo pognute glave. Istina, ne trebaju nam tolike iskaznice, ali knjige su prekrasna stvar…

Pred dva tjedna zamolila sam knjižničara da mi preporuči neku knjigu o Africi, ali nešto… drugačije. U ruke mi je stavio gore navedenu knjigu. Knjiga Afrika – Misija na crnom knjigu vjerojatno bih nadrobila 6 – 7 strana hvalospjeva o ovoj knjizi. No tjedan dana nakon čitanja dojmovi su se slegnuli i tek sad shvaćam da što god da napišem o ovoj knjizi čitatelju kontinentu pravi je biser. Da sam pisala ovaj članak neposredno nakon što sam pročitala neće značiti ništa ako je ne pročita. Teško je sažeti sve dojmove koje je na mene ostavila ova knjiga. Toliko me oduševila da sam putem Facebooka krenula potražiti njenog autora, Miru Aščića te ga zamoliti da mi preporuči nekoliko knjiga o Africi koje me neće gadno razočarati nakon njegovog, usudila bih se reći, remekdjela. Na taj sam način doznala još nekoliko naslova koje se isplati pročitati i ovim putem hvala gospodinu Aščiću. Moram napomenuti kako sam imala za njega 1001 pitanje ali suzdržala sam se koliko – toliko.

Miro Aščić je u Afriku otputovao na poziv hrvatskoga Misijskoga ureda u Kongo no uz ovu nesigurnu afričku zemlju, posjetio je još i Ruandu, Keniju te Zanzibar. Razlika između Mire Aščića i većine ostalih putopisaca je u tome što ostali ne sudjeluju u životu krajeva koje opisuju, a Miro to radi čak i uz mnoge opasnosti na koje je bio upozoren. To uranjanje autora u život prosječnog afričkog čovjeka kroz ove četiri države daje ovoj knjizi nešto što ste možda tražili u mnogim literaturama, a nigdje niste mogli pronaći. Neću duljiti o ovoj knjizi. Tražim još neki dobar razlog da vas nagovorim na čitanje. Da mi netko ponudi da izaberem bilo kojeg pisca na svijetu s kojim mogu uz kavu slušati njegove životne priče, uz legendarnog A. S. Neill, osnivača Summerhilla to bio gospodin Miro Aščić. Pošto je gospodin A. S. Neill umro sad već davne 1973. godine, ta mi se želja definitivno nikad neće ostvariti. Što se tiče druge želje, tko zna…

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , | Comments Off on Afrika – Misija na crnom kontinentu

Marley i ja – John Grogan

Algoritam, 2008. god., 291 str., meki uvez.

Ovo je u isto vrijeme sasvim obična i vrlo neobična priča. Obična je po načinu života jedne prosječne američke obitelji, a neobična po velikoj ljubavi koju je ta ista obitelj poklonila svom ljubimcu, labrador retriveru po imenu Marley. Ova knjiga u meni je izazvala mnoštvo emocija i podsjetila me na veliko veselje koje pas može unijeti u naše živote. Još se vrlo živo sjećam svog prvog psa. Tatin rođak donio ga je u velikoj kartonskoj kutiji kad sam imala otprilike četiri godine. Roditelji meni i sestri nisu rekli o čemu se radi pa je iznenađenje bilo uistinu veliko kad smo otvorile kutiju. Bio je to mješanac visok otprilike trideset centimetara i u naše živote donio je pregršt radosti. No moram napomenuti kako je u to vrijeme bilo sasvim normalno imati psa i odluka o psu kao kućnom ljubimcu nije donosila toliko brige kao danas. Ili su ljudi jednostavno stvari shvaćali normalnije nego danas. Danas je za suvremenog čovjeka problem i najjednostavnija stvar. Stalno smo pod stresom i sve nam smeta. Djeca, kućni ljubimci, posao… Sve nam je tlaka i sve nam je briga. Zašto – ne znam točno. Problem je kad djeci dođu prijatelji na igranje jer imati u kući više djece znači briga i stres – čak i ako vas ta djeca ništa ne pitaju i samo se u kutu kuće mirno igraju… Imati kućnog ljubimca znači imati nešto nepotrebno i opterećujuće. Zato se ljudi u to uopće ne upuštaju i nikad ne saznaju za sve veselje koje bi im taj isti ljubimac mogao donijeti. Pas može, vjerovali ili ne, postati vaš najbolji prijatelj i obogatiti i unaprijediti međuljudske odnose. Može vas naučiti cijeniti obične stvari i uživati u njima. No danas ljudi rađe kupuju svojoj djeci hrčka s baterijama kojeg plate više nego što bi platili pravog, živog hrčka. Često se skrivaju iza rečenice da ne žele mučiti životinju, a zapravo nije stvar u tome već u tome da im se jednostavno ne da brinuti o životinji.

Ne znam što bi više napisala o ovoj prekrasnoj priči jer ništa što napišem ne može dočarati Marleya. Zato bi  i ljubitelji i neljubitelji životinja trebali u svakom slučaju pročitati ovu prekrasnu knjigu bez ikakvih predrasuda. Možda će vas samo zabaviti, a možda će vas, kao i mene, potaknuti na razmišljanje.

Koliko vas ljudi koji su prošli kroz vaše živote nikad nije razočaralo ili pak ostavilo na cjedilu? Sa psima je pak druga priča…

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , | Comments Off on Marley i ja – John Grogan

Žena moga muža – Darja Doncova

Biblioteka: Strani pisci, Zagreb, lipanj 2008. god., 311 str., tvrdi uvez.

Za nakladnika:

Urednica: Ana Brnardić

S ruskog preveo: Igor Buljan

Darja Vasiljeva jednog se jutra budi živo se prisjećajući noćne more koja ju je mučila te noći. Uskoro joj se noćna mora uvuče i u svakodnevnicu. Daša tog jutra saznaje da je njen bivši muž Maksim Poljanski ubio svoju ženu Veroniku. Darja nikako ne može povezati svog bivšeg muža s tako okrutnim ubojstvom. Zato odlazi po svoju bivšu svekrvu Ninu Andrejevnu te je odvozi svojoj kući te kreće u potragu za pravim ubojicom. Ta potraga uvest će je u mnoge neprilike i utjecati na odnos nje i njenih ukućana. Darja živi u velikoj kući sa mnoštvom stanara i svi oni će se manje – više uplesti u mrežu neobičnih događaja koji će im promijeniti živote. U svojoj potrazi za pravim ubojicom Daša će pronalaziti i druge leševe osoba koje su upletene, sve dok na kraju i sama umalo ne postane žrtvom gnjusnog zločina. Ono što je najzanimljivije u cijeloj priči je opis ruskog načina života. Korumpirani čuvari zatvora, šarmantni šef mafije, sponzoruše koje su uvijek u potrazi za bogatstvom… – sve to je dio ruske svakodnevice i stanovnika ove velike svjetske sile.

Više

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , , | Comments Off on Žena moga muža – Darja Doncova

Gospodar prstenova

Algoritam, 2005. g., meki uvez.

Gospodar prstenova je fantastični roman proizašao iz pera J. R. R. Tolkiena. Priča je započeta kao nastavak romana Hobit ali se razvila u mnogo kompleksniju priču. Pisana je u fazama između 1937. i 1949. godine.  Iako je planirano objavljivanje romana u jednom svesku, on je objavljen u tri sveska 1954. i 1955. te je i kasnije obično tako bio objavljivan. Preveden je na velik broj jezika te je postao jedno on najpopularnijih i najutjecajnijih djela književnosti 20. stoljeća.

S Gospodarom prstenova sam se prvi put susrela u kinu. Pišući ovo moram priznati da nikad nisam bila ljubitelj fantastičnih romana ili ekranizacija sličnih djela. Gospodar Prstenova ispunio je moja očekivanja, ali ove sam knjige zapravo kupila svom mužu koji je veliki ljubitelj tog žanra. Kako su knjige stajale mjesecima netaknute odlučila sam se uzeti ih u ruke u drugoj trudnoći. Jako su me se dojmile i glavno i odgovorno tvrdim kako će se velikoj većini ljudi više svidjeti knjige od filmske ekranizacije. Čitajući vam se vjerojatno neće javljati gadne slike orka već ćete se moći bolje koncentrirati na samu radnju i bit djela, a gadne orke ćete u svojim glavama uobličiti onako kako vama odgovara. Ja, zbog svoje osjetljivosti uopće nisam željela razmišljati o tome kako bi najveće zlo na svijetu moglo izgledati.

Već 20 – tak godina vodim bilješke o svim pročitanim djelima i te biježnice nešto su najvrjednije što posjedujem. Tom popisu dodajem knjigu iz 60 – ih godina koju mi je moj dragi deda često čitao. Ljepljena je bezbroj puta, a kad mi ju je zadnji put muž savršeno polijepio nekom lijepom trakom bilo je to ravno dobitku na lotu. Vjerojatno mi ne bi toliko značilo da mi je kupio dijamantni prsten koliko mi je značilo tih 10 – minuta koliko je posvetio meni toliko važnoj knjigi. No sad sam već, kao i obično, skrenula s teme. Odlučila sam s vama podijeliti svoje bilješke kako bi vas zainteresirala za čitanje ove divne triologije ili kako bi vas podsjetila na istu ukoliko ste je imali prilike pročitati.

Dio prvi – Prstenova družina

Definitivno  najdojmljiviji dio triologije o velikom ratu za Prsten – vladar počinje spremanjem proslave rođendana Bilba Bagginsa. On na svojoj proslavi spektakularno nestaje uz pomoć prstena koji čuva godinama, a oteo ga je od ljigavog stvorenja Golma i na taj si način spasio život. Nakon proslave Bilbo govori svom nećaku Frodu kako odlazi iz Vrećastog Vijenca, a prsten i kuću ostavlja upravo njemu. Dolazi čarobnjak Gandalf koji govori kako nije siguran u cijelu priču, ali da je prsten koji Bilbo posjeduje vjerojatno Prsten – vladar i kako ga ako je tako treba svakako uništiti. Frodo hrabro prihvati tu zadaću i sa tri prijatelja: Samom, Marryjem i Pippinom kreće na put. Gandalf nestaje no njima se na putovanju pridružuju: Boromir, Strider (Aragorn), Legolas (vilenjak) i Gimli (patuljak). Naknadno im se pridružuje i Gandalf. Dolaze u Elrondovu kuću jer je Frodo ranjen mačem crnog jahača (jednog od devetorice koji traže prsten).Crni jahači zapravo su prstenove utvare. Tamo se Frodo oporavlja te družina kreće dalje na put. U Moriji Gandalf pada u sjenu, a prstenova družina misli da pogiba. Dolaze u kontakt sa Gospodarom i Gospodaricomvilenjaka. Frodo želi otići sam na beznadan put u Mordor no Sam ga sustigne i ne pušta ga da dalje nastavi sam. Tako usred borbe sa okrutnim orcima Frodo i Sam odlaze sami na put ka Sauronovu carstvu da unište Prsten. Prstenova družina se raspada.

Dio drugi – Dvije kule

Ovaj dio je prepun opisa sukoba između sila zla i glavnih junaka – moje mišljenje je da se dramatičnost drugog djela bolje očituje na filmskog platnu nego čitajući knjigu. Na samom početku pogiba Boromir , prva žrtva Prstena Vladara. Marryja i Pippina zarobljuju orci no u jeku sukoba između orka i ljudi oni bježe u šumu gdje upoznaju Ente – najstariji narod na svijetu. Enti im pomažu u svrgavanju Sarumana s vlasti. Vodi se velika bitka kod Minas Tiritha. Frodo i Sam dolaze (tj. Golum ih odvodi) do Shelobinog brloga. Sheloba je užasno jako i veliko biće koje jede sve, a nitko ju još nije pobjedio. Frodo je ranjen i zarobljuju ga orci. Sam je očajak no i dalje kreće u beznadnu potragu za svojim gospodarom, Frodom. Aragorn, Gandalf, Gimli i Legolas okupljaju narod ne bi li stigli do vrata Mordora i tako skrenuli pažnju Velikog oka (Sarumana) na sebe. Znaju da nemaju šanse pobjediti u boju no isto tako znaju da je to jedina šansa Frodu kako ga Veliko oko ne bi opazilo da ide u Mrodor uništiti Prsten Vladar.

Treći dio – Povratak Kralja

Sam oslobađa Froda i zajedno dolaze do Klete gore. Golum uzima prsten od Froda i u borbi pada u ponor Klete gore. Saruman nestaje, Kleta gora počinje izbacivati vatru. Orao spašava Sama i Froda. Aragorn ponovno dolazi na tron, uzima svoju krunu te postaje vladar. Dolazi Arwen te se njih dvoje vjenčaju na samo Ivanje. Frodo, Sam,Pippin i Marryodlaze u Shire no i tamo nalaze zlo. Napokon uvode red no tada ugledaju Sarumana kojeg ubija njegov saveznik, Gujoslov. Sam se ženi za Ružicu te dobiva kćer Elanor. Froda muči njegova rana te nikako ne uspjeva do kraja ozdraviti. Zato odluči otići preko mora. Preko mora odlaze i vilenjaci i Gandalf. Slabi utjecaj svih drugih bića, a jača broj i utjecaj ljudi. Tako sva bića polako, ali sigurno nestaju, a počinje doba ljudi koje traje do danas.

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , , , | Comments Off on Gospodar prstenova

Bolja polovica hrabrosti – Ivan Slamnig

Prije osvrta na ovu nedavno pročitanu knjigu moram napomenuti da me romani autora prve poslijeratne književne generacije tzv. krugovaša uopće ne oduševljavaju. Ovime nikako ne umanjujem niti negiram njihovu književnu vrijednost već govorim o ljudskim različitostima što se tiče ukusa i simpatiziranja pojedinih književnih pravaca i njihovih karakteristika. Meni kod prije spomenutih romana najviše smeta miješanje fikcije i stvarnosti te nedovoljna uzlazna putanja napetosti radnje. Napetost koja bi trebala sve više rasti kako odmičemo od početka (da bi roman bio po mom ukusu) ovdje uvijek dobrano izostane ili je ravnomjerno raspoređena po svim dijelovima knjige što meni nikako ne odgovara. Druga stvar koja me smeta je sivi, tmurni odnos prema samom sebi koji karakterizira likove ovih romana. No sve što sam navela ne znači da vas možda ova knjiga neće oduševiti. Pružite joj priliku…

Više

Rubrika beletristika, Čitaonica | Tag , | Comments Off on Bolja polovica hrabrosti – Ivan Slamnig