Mama Karolina

  • Ime: Karolina
  • Prezime: Muškinja
  • Bračno stanje: Udana, majka troje djece
  • Zvanje: Upravni referent
  • Zanimanje: Domaćica, majka, kuharica, čistačica, ljubavnica (kako kome)
  • Godina rođenja: 1983.
  • Horoskopski znak: Djevica
  • Omiljena boja: Sve osim zelene i žute
  • Omiljena glazba: Kad muž i ja pustimo nešto za sebe (a to je u onih 0,1 % slučajeva kad ne slušamo dječje pjesme) onda je to Đorđe Balašević ili Opća opasnost
  • Knjiga: Nora ili Kuća lutaka
  • Knjiga o odgoju: Robert Shaw: „Epidemija popustljivog odgoja“ (obično me većina stručnih knjiga o odgoju pomalo razočara, ali u ovoj sam našla odgovore na mnoga pitanja).
  • Film: Slabo ih gledam, zadnji koji je ostavio dojam na mene je bio: „Moje ime je Sam“ sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Nešto o meni:

Prije svega sam majka šestogodišnje Ivone, četverogodišnjeg Vida te šestomjesečne Hane.

Ivona će druge godine krenuti u školu što jedva čeka jer su joj pisanje, crtanje i izrađivanje svakojakih predmeta omiljena zabava. Lutkice i igračke rijetko joj kad možete vidjeti u rukama, ali tjedno potroši i po nekoliko selotejpa, ljepila, hrpu papira, kartona, tempera…

Vid je jako senzibilno dijete što je u današnjem svijetu dvosjekli mač. Po jednoj strani mi je drago da je takav no možda bi mu bilo lakše da ga svi dnevni događaji toliko ne muče. Obožava kuhanje i uvjeren je da će jednog dana postati kuhar.

Hana je mirna i zadovoljna beba kakvu bi svaki roditelj poželio. Obožava kad je u centru pažnje, ali voli se i igrati sama sa svojim igračkicama. Za sada bi je mogli svrstati u kategoriju “lakoodgojive djece” što ne znači da se to neće ubrzo promijeniti.

Po prirodi su otvorena i vesela djeca koju je lako zavoljeti.

Ne smijem zaboraviti napomenuti kako sam i supruga jednog predivnog čovjeka koji mi je najveća podrška u životu i kojega volim do neba i natrag.

Završila sam srednju školu (smjer upravni referent) i zbog želje da čim prije postanem majka ostala sam na prvoj godini Više škole, smjer odgajatelj.

U Čakovec sam došla prije 10 godina i izvrsno se snašla među ovim skromnim i radišnim ljudima. Cijeli dan provodim sa svojim mališanima; igramo se, smijemo, crtamo, pjevamo i puno, puno čitamo. Za razliku od žena koje si ne mogu zamisliti život bez posla, mene ovaj način života u potpunosti ispunjava. Klinci su sa mnom doma, ne polaze vrtić što mi dodatno daje obvezu da im svakodnevno osmislim razne igrice i aktivnosti, ali i da im organiziram dio vremena koji provode u igri s vršnjacima.

Obožavam čitati djeci, igrati se s njima te smišljati s njima i za njih razne aktivnosti kako bi nam zajedno provedeni dan bio što zanimljiviji.

Smatram da djeca najbolje i najbrže uče na prirodan način, a to je čineći, znači baratajući raznim predmetima i materijalima. Ništa nam ne znači kad nam netko opisuje kako je snijeg hladan, voda mokra, cvijeće mirišljavo ako to sami ne probamo.

Zbog toga su im tempere, glina, plastelin, škarice, papir, ljepilo i drugi materijali uvijek na dohvat ruke.

Hranu većinom pripremam s njima (ako su, naravno, zainteresirani) i obožavam kad njihovi mali prstići prčkaju po tijestu, brašnu, vodi…

A i oni također.

Neke od mojih omiljenih slika: