Dojenje – kako uspjeti!

Čim sam ostala trudna s prvim djetetom, Ivonom koja sada ima 4,5 godine, počela sam se uvelike zanimati za dojenje. Pročitala sam sve brošure,  sve što sam našla na Internetu i razgovarala sa svima koji bi mi mogli dati kakav savjet (mama, sestra, baka, prijateljice…)

Nakon svih dobivenih informacija čvrsto sam odlučila dojiti svoje dijete . Dojenje mi se učinilo kao najzdravije, najpristupačnije i najlakše rješenje. Emocionalnu povezanost majke i djeteta za vrijeme dojenja ne moram niti spominjati.

Tokom trudnoće sam se naslušala svakakvih priča o dojenju. Mama mi je govorila kako će me dijete sigurno gristi kad mu narastu zubići pa ću morati prestati dojiti. Baka je imala teoriju da čim dijete osjeti žličicu, možete zaboraviti na dojenje jer dijete više neće htjeti. Sestra je pak imala dvije sasvim drugačije priče o dojenju, po jednu za svako dijete. Jedno je savršeno dojila, a s curicom nije nikako funkcioniralo. Uglavnom, shvatila sam da je najbolje educirati se, pročitati sve znanstvene činjenice i biti spremna na sve.

Baš me danas zvala prijateljica koja treba roditi za nekoliko dana da me još jednom pita što očekivati. Htjela je s nekim tko je to prošao podijeliti strahove vezane uz nadolazeći prvi porod i prvo dojenje. Što reći? Svaka žena to posebno osjetljivo razdoblje doživljava na svoj način.

Na sam prirodni porod se nikada ne možemo u potpunosti pripremiti jer svaki porod može biti drugačiji. Što se tiče dojenja, kod mene je to bila skoro identična priča.

Moja iskustva o dojenju

Prvo iskustvo

Ivonu sam dobila na ruke 4 sata nakon poroda i to mi je bilo grozno. Bilo je gluho doba noći, ja ležala u krevetu slušajući dječji plač. Tako bih se rado digla i otišla vidjeti da li je to moje dijete i pitala zašto mi je ne dovedu u sobu, ali od bolova se nisam mogla dići. Još sam obilno krvarila i imala jake bolove.

Kad su mi je donijeli odmah sam je stavila na prsa. Savršen osjećaj bliskosti i povezanosti sa djetetom koje ste toliko željno očekivali prethodnih 9 mjeseci. Drugo jutro su mi je uzeli jer je imala jaku žuticu i odnijeli na odjel neonatologije gdje je provela slijedećih 10 dana. Kako mi je prvih 5 dana nisu nosili u sobu morala sam se izdajati. Koristila sam ručnu izdajalicu i stvarno se mučila s izdajanjem. Trebalo je toliko pumpati koliko bi dijete prirodno sisalo kako bi potaknulo laktaciju.

Nosila sam mlijeko svaka 3 sata na neonatologiju. U početku mi je trebalo i po 1,5 – 2 sata da bi bar nešto mlijeka izdojila. No nikad nisam pomislila kako bih odustala. Bila sam budna po cijele dane i noći, izdajala se i nosila svoje prirodno mlijeko za svog malog anđela. Jednostavno sam znala da je to ono ispravno što treba činiti i nadala sam se da će na taj način žutica prije proći. Na svu sreću jaku žuticu izazvanu krvnom grupom koju je naslijedila od muža (A), a ne moju (O) uspjeli smo prebroditi.

Deseti dan je morala primiti malo krvi jer je nakon dana provedenih u inkubatoru bila dosta anemična. Moj muž je, kad je bio novorođenče, imao istu vrstu žutice, samo puno jaču i morali su mu promijeniti cijelu krv. Iako sam znala da ta opcija postoji i doktori su me uvjeravali da je taj zahvat danas jako siguran, nekako sam samo molila Boga da ne moramo proći kroz to. I On je čuo moje molitve!

Drugo iskustvo

Vida sam dobila na prsa odmah nakon poroda i još jednom osjetila tu toplinu i taj prekrasan osjećaj za koji su, na žalost, naši dragi očevi ostali zakinuti. Dojenje je još jednom bilo izbor broj 1 za mene i moje dijete. Ovaj put je to bilo puno lakše jer je Vid sam sisanjem potaknuo laktaciju i nakon 3 dana mlijeko je počelo dolaziti u stvarno obilnim količinama. I s Vidom sam imala “krize dojenja”. Prva kriza kad sam primijetila da imam jako malo mlijeka se javila već dva tjedna nakon poroda. Ista “kriza dojenja” mi se dogodila s Ivonom i to u isto vrijeme. Patronažna sestra mi je dala veliku podršku i objasnila mi da mlijeko vjerojatno prelazi iz onog prvog kolostruma u ono “pravo” mlijeko. Možda to i nije bio slučaj, ali psihički mi je bilo puno lakše. Nisam im davala formulu (umjetno mlijeko) već sam ih stalno stavljala na prsa da bi se količina mlijeka što prije povećala. Bilo je potrebno stavljati ih na prsa svakih par minuta kako bi posisali bar onih par kapi koje su došle, ali bila sam uporna i uspjela sam. Nakon dan – dva količina mlijeka je bila puno veća.

Vid je bio dijete koje je od početka sisalo svakih sat vremena. Koliko got bi pojeo uvijek bi nakon sat vremena tražio ponovno. Tako je bilo i po noći i po danu. Bilo je potrebno puno prilagodbe i odricanja (u prvom redu odricanja od sna) da bi to bilo uspješno, ali drugu opciju nisam niti željela probati. Govorili su mi da će se s dohranom to popraviti no moram priznati da je zapravo bilo lakše tek s 9 mjeseci. Tek onda se puno manje budio tokom noći za sisanje (oko 2-3 puta).

Što reći o dojenju nego da je to tehnika koja se uči, da je naporno i da nas ponekad tjera do granica izdržljivosti. Evo nekih od mitova o dojenju koje morate osvijestiti kako bi mogli uspješno dojiti.

Kako uspješno dojiti:

  1. Dijete stavljajte na prsa kad god to traži. U početku će to bili stalno i tako će biti prvih par mjeseci. Stavljajući dijete na prsa svaki put kad ono to zatraži izbjeći ćete dugotrajan plač za koji nekad ni sami ne znamo čime je uzrokovan. Jedini izuzetak su dječji grčevi ili kolike. Onda je situacija obrnuta. Ako stavljamo dijete na prsa kad ima kolike, onda je plač još jači jer im je trbuščić pun i onda ih još više muči. Kolike su stvar o kojima bi se moglo dugo raspravljati. Svi smo svjesni da postoje, ali broj djece koji stvarno pati od njih je puno manji od onoga što se misli. Puno roditelja plač novorođenčeta zamijeni za kolike. Djeca plaču iz mnogo razloga: glad, žeđ, neugoda, nesigurnost…
  2. Ako dijete stalno sisa, to je sasvim normalno. I kod nas je bilo dana da smo se samo dojili. Nemojte misliti da nemate dovoljno mlijeka ili još gore, da mlijeko nije dovoljno kvalitetno. Znanstveno je dokazano da prehrana skoro da i ne utječe na kvalitetu i količinu mlijeka.Upravo zbog tog razloga žene u ratu ili u vrijeme nekih vremenskih nepogoda (potres, poplava…) mogu dojiti svoju djecu. I to je praksa pokazala. Samo mali postotak žena ne može dojiti svoju djecu jer nema mlijeko ( a i nedostatak mlijeka je u većini slučajeva emocionalne prirode: stres zbog nedavnog poroda ili nekih drugih situacija je definitivno na prvom mjestu. Znanost spominje brojku od 5% žena koje nemaju mlijeka. Prestanak dojenja iz kako žene tvrde „istog razloga“ (nedostatak mlijeka) je puno veći. Ja sam s drugim djetetom dojila i usput radila razne poslove (čitala prvom djetetu, igrala se na podu, kuhala i sl.) Iznenadili bi se što sve ljudi mogu podnijeti kad žele ostvariti svoje ciljeve. A moj je cilj bio: Uspješno dojiti!
  3. Nemojte misliti da je vaše dijete žedno. Priroda se još jednom pobrinula za sve. Kad dijete počinje sisati prvo mlijeko je vodenasto upravo iz razloga da dijete utaži svoju žeđ. Nakon tog „vodenastog mlijeka“ dolazi ono masnije koje zasiti dijete. Zato je potrebno da dijete jednu dojku posisa do kraja. Ako ne dobije ono zadnje, masno mlijeko bit će uskoro gladno. Iz mog primjera mogu reći da i dug podoj nije garancija da beba neće uskoro biti gladna. Bebin metabolizam radi ubrzano. Sigurno ste primijetili da dijete kod svakog prematanja ima stolicu, a to je čisti dokaz toga. Zato je potrebno dijete stavljati na podoj kad god ono zatraži.
  4. Ako imate problema s previše mlijeka, vjerojatno zbog stalnog osjećaja boli i pritiska u prsima imate želju uzeti izdajalicu i izdojiti se. Ipak, pokušajte izdržati jer ako se izdojite do kraja, mlijeko će dolaziti u još većim količinama. Priroda se pobrinula za svaki detalj: organizam točno vidi koliko mlijeka treba vašem djetetu. Ako izdojite sve mlijeko, organizam će misliti da treba još i još. Prema tome ako baš ne možete izdržati, izdojite se ali jako, jako malo.
  5. Ako zbog mlijeka osjećate kvržice na prsima u kojima se mlijeko nakupilo, postoje dva načina da to riješite. Dva koja ja znam, ako ih postoji još svakako nam skrenite pozornost jer svakoj ženi odgovara nešto drugo. Ja sam rukom pritiskivala kvržice dok nisu nestale, tj. dok se nije pročistio kanalić koji je vjerojatno bio začepljen. Kvržice sam pritiskivala tokom podoja, a ponekad kad je bilo kasno i navečer pod tušem ako sam znala da se dijete neće tako brzo probuditi. Moja prijateljica djevojčicu stavlja na prsa u raznim položajima jer je shvatila da joj tako kvržice nestaju.
  6. Dojenje je gotovo uvijek prvih par tjedana jako bolno. Treba vremena da bradavice očvrsnu pa će vam možda čak dijete i raskrvariti bradavicu. Ja sam osobno sa svakim djetetom dobila ragade (rane na bradavicama) bez obzira što su mi sestre u bolnici govorile da dijete stavljam na prsa u dobrom položaju i da dijete super prihvaća dojku. Ragade su imale i sve žene koje poznam i to sa svakim djetetom. Ako pitate svoje mame za dojenje one vam, naravno, neće spominjati bol nego samo ugodu kako vas ne bi uplašile. Nakon par tjedana bol na početku podoja  (bol ponekad traje cijeli dan) prestaje. Postoje kreme koje pomažu pri tome, ali na kraju će priroda ipak učiniti svoje: očvrsnuti bradavice. Ali nemojte se prvih par tjedana iznenaditi ako vas kod svakog podoja oblije i topli i hladni znoj!
  7. Ako imate premale bradavice ili bradavice neobičnog oblika, raspitajte se u ljekarnama za razna pomagala koja bi vam mogla pomoći kod dojenja. Jedna moja dobra prijateljica prvo dijete nije mogla dojiti upravo zbog veličine i oblika bradavica. Patronažna sestra joj je tvrdila da nikakva pomagala neće pomoći. Nedavno je rodila drugo dijete i uz pomoć jednog takvog pomagala svoju djevojčicu doji savršeno. Sad žali što je sa prvim djetetom slušala druge i nije probala sve što se nudi. Cijena nastavka koji je ona kupila, a koji izvuče bradavice prije samog podoja je 100,00 kuna. Pa ako je to cijena za uspješno dojenje, priznat ćete da i nije velika.
  8. Što se tiče prestanka dojenja nemojte dopustiti da vam netko drugi govori što trebate raditi. Moja iskustva su takva da većina djece prestane s dojenjem kad to njima odgovara. Ivona je odustala od dojenja s 14 mjeseci, a Vid s 16 mjeseci. Nisam ništa forsirala jer im je dojenje bilo užitak, a ne potreba. Nisam ih više dojila po noći jer nisu ni tražili. Neki trikovi za odvikavanje nisu ni bili potrebni.

Majčino mlijeko je prirodno, uvijek je uz vas i najbolje je za vaše dijete, za vas i za vaš međusoban odnos.  I zato, drage naše mame, dojite svoje dijete!

Objavljeno u rubrici Iskustva i savjeti | Tag članka: , , , , , , , , , , , , . Označi link.