Dnevnik jedne trudnice – 17. tjedan

Od početka trudnoće često čujem pitanje: U kojem ste tjednu? Sa prvim djetetom sam imala vremena za sve i u svakom sam trenu znala koliko sam tjedana i dana točno trudna. Sa drugom trudnoćom sam bar znala koliko sam mjeseci trudna, a u trećoj trudnoći to nekako nije niti bitno. Kad me netko pitao ili sam na brzinu izračunala i slijedeći tren zaboravila ili sam jednostavno slegnula ramenima i rekla da baš i ne stignem brojiti. No neki dan sam si uzela zadatak da pronađem kalendar i izračunam koliko sam točno tjedana trudna. I kad sam jučer došla kod frizerke i kad me pitala koliko sam trudna, sva ponosna sam izjavila: 17 tjedana, a ona me blijedo pogledala i upitala: Koliko je to mjeseci? E sad „koliko je to mjeseci?“Pa tek sam jučer navečer izračunala tjedne!

Što još dobiva trudnica osim učestalog pitanja: Koliko ste trudni? Pogodili ste, to je iznenadno i često nezgodno dodirivanje trbuha. Nikada mi neće biti jasno zašto ljudi to rade. Jedini trbuh trudnice koji sam ikad dodirnula je bio onaj moje sestre i to uz prethodno pitanje da li smijem probati da li ću osjetiti kako se dijete miče. A mene skoro pa nepoznati ljudi stalno dodiruju po trbuhu. Svaka čast onima koji pitaju jer zapravo nije meni neugodno samo dodirivanje trbuha nego se iznenadim u samom trenutku kad me ljudi počnu dirati po trbuhu kao da je to sasvim normalno, a mene uvijek zadesi totalno nespremnu. U jednom trenu razgovaramo o vremenu, a u drugom me love za trbuh. Ne znam točno niti kako reagirati u tako bliskom kontaktu sa skoro nepoznatim ljudima, ne znam kamo bi pogledala i što bi točno rekla. Jer dijeljenje nečeg toliko intimnog sa poznanicima za mene je stran pojam. Zato ljudi, ne dirajte trudnicama trbuh ako niste prethodno pitali.

Što je još drugačije kod treće trudnoće? Sve i ništa. Osjećaj je isti, strahovi manji. A drugačije je zapravo reagiranje drugih na vašu trudnoću. Kako sam kod kuće sa djecom u većini slučajeva sam pošteđena mišljenja okoline. Tako je i najlakše jer s vremenom pomislite kako su drugi ljudi sigurno nadišli to da razmišljaju i razgovaraju o životima i odlukama drugih ljudi. A ako to i čine, sigurno to čine u dobrim namjerama. A zapravo nije tako. Kad shvatim na koji način ljudi razgovaraju o meni i kad im u očima pročitam što zaista misle, dođe mi da do kraja trudnoće uopće ne izlazim van. Kad sam jednom prilikom ženu koja je čekala četvrto dijete upitala kako se osjeća, rekla mi je: Najviše me strah onih pogleda koje ću dobiti u bolnici kad budem došla roditi svoje četvrto dijete. Nije mi bilo jasno o čemu točno govori, a sad mi je sve jasnije, ali mi još uvijek nije jasno zašto ljudi vode tuđe brige. Zbog previše slobodnog vremena, zbog nakupljenih frustracija s kojima se ne znaju nositi ili nečeg trećeg? Kad bi ljudi svu tu negativnu energiju pretvorili u pozitivnu i usmjerili je na svoj posao i obitelj vjerujem da bi hrvatsko gospodarstvo bilo u  bar malo boljoj situaciji, a i stopa razvoda bi možda bila manja. Zato prestanimo voditi tuđe brige i počnimo razmišljati o tome kako poboljšati svoj život.

Najgore što možete učiniti je govoriti nekome koliko djece u život bi trebao imati i nikako mi nije jasno zašto to ljudi rade. Tko zapravo zna bolje od nas samih i našeg partnera koliko smo djece sposobni odgojiti u svom životu? A koliko sam primijetila, više se u društvu loše govori o ženama koje imaju više djece nego o ženama s jednim djetetom. Umjesto da kažemo: „Bravo! Još se jedna obitelj odlučila za više djece kako mi Hrvati ne bi izumrli za nekoliko stoljeća.” Ali mi radije kritiziramo te majke sumnjajući koliko dobro one mogu odgojiti svoju djecu i brinuti za mnogobrojnu obitelj. Svaka bi žena trebala imati upravo onoliko djece koliko odgovara njoj i njenom mužu, ni više – ni manje. A da li je to jedno, nijedno dijete ili pak desetak – to je samo njihova stvar. A koliko vremena koji roditelj provodi sa svojom djecom i na koji način – o tome bi se uvelike dalo raspravljati. Neke žene mogu biti kod kuće „zbog djece“, a zapravo se toj istoj djeci ne posvetiti ni 5 minuta na dan. Neke žene pak mogu raditi do 5 – 6 poslije podne i kad dođu kući provesti cijelu večer sa svojom djecom u zajedničkom kuhanju, pospremanju i igri i u potpunosti im se posvetiti. Zato nemojte naprečac zaključivati o nekim stvarima jer nikad ne znate što se događa unutar 4 zida jedne obitelji.

Što još napisati o trećoj trudnoći? Mučnine i povraćanja prije prođu, sve ostale boljke prijašnjih trudnoća prije dođu. Kod mene su to neobjašnjiva bol u listovima i to navečer kad legnem u krevet i kad se mišići smire. Isto me mučilo i u drugoj trudnoći i probala sam sve vitamine i vježbe, ali ništa nije pomoglo. Ovaj put se niti ne mučim dokučiti zašto bi se to moglo događati iako me to drži budnom ponekad i po 2 sata nakon što legnem. Kad se dignem i počnem hodati, bol prestane, ali kad opet legnem bol se odmah pojavi. Druga stvar je da mi neprestano trne desna noga čim stojim duže od pola sata. To je manje bitna stvar jer nije bolna već samo neugodna. Ne znam da li da u to uključim i sve crijevne viroze kojih sam u posljednje dvije trudnoće imala bar desetak, razne neobjašnjive trenutke slabosti (vjerojatno zbog niskog tlaka) te probleme sa žgaravicom. U trećoj trudnoći me za sad nije ulovila ona grozna depresija koja me toliko mučila u drugoj trudnoći (i čega sam se najviše i bojala), ali me nisu zaobišli oni iznenadni i neobjašnjivi bolovi u trbuhu. Pričalo mi je o njima mnogo žena i dvije stvari su im bile iste, prva je da im se to događalo samo u trećoj trudnoći, a druga je da su njihovi ginekolozi cijelo vrijeme tvrdili da je sa trudnoćom sve u redu. Zato sam i ja odlučila jednostavno sjesti i odmoriti kad počne boljeti i ne brinuti previše o tome. Ako do sad niste bili trudnica vjerojatno se pitate – zašto uopće postati? Ali ako ste već bar jednom prošli kroz to sve onda vam je jasno da se to sve zaboravi u trenutku kad ugledate svoju bebu. Da, da, drage moje – baš sve, pa čak i sam porod (kakav god bio!!!!!!) Možda je zaborav preteška riječ, sjećate se svega, ali to postane toliko nebitno da se više niti ne sjećate intenziteta boli jer bi kroz sve to prošli još bar pet puta kad bi dobili još jednu takvu bebu.

Objavljeno u rubrici dnevnik jedne trudnice, Iskustva i savjeti | Tag članka: , , , , , , . Označi link.