Vodenjak i stara kruška

Izdavač: Naklada HAID, Zagreb 2005., tvrdi uvez, 22 stranice

Napisao: Želimir Hercigonja

Ilustrirala: Marsela Hajdinjak – Kreč

Prekrasna je to priča o jednom vodenjaku koji čisti bunar i staroj kruški  koja je imala tako ukusne plodove da je vodenjak uživao u njihovom okusu čitavu zimu i jedva čekao proljeće da kruška propupa i jesen kada je rodila plodove. No jedne godine kruška nije imala plodova i to je toliko pogodilo vodenjaka da je od tuge prestao čistiti bunar i voda više nije bila ni za piti. Svaki bunar ima svog vodenjaka koji čisti bunar i vodu u njoj od svih nečistoća tako da se te vode možeš čak i najesti. No naš je vodenjak toliko zapustio svobunar da su se skoro dvije žabe nastanile u njemu. Kad je stara mudra sova ušara vidjela da je vodenjak tužan, a bunar zapušten, odala mu je tajnu zašto stara kruška nije tu jesen imala plodova od kojih kad je zagrizeš “ugodna reskost razlije se nepcem od božanskoga okusa toga ploda.” Naime, ispod kruške je živjela udovica mišica sa svoje tri kćeri mišice od kojih je jedna bila za udaju. No mišica je bila siromašna pa nije imala ni za miraz, ali ni za svadbu. od nervoze i straha da joj kćeri ne ostanu stare cure, grizla je korjenje kruške pa ona nije dobivala dovoljno hrane i vode da bi mogla roditi fine plodove. Vodenjak je imao jedan prsten s rubinom koji je izgubio neki vlastelin u njegovom bunaru. odnio je taj prsten mišici za miraz i svadbu samo da ona prestane gristi korjenje kruške. Mišica je udala sve tri mišice, kruška je rodila sljedeće jeseni najsočnije plodove ikad, a vodenjak je sretan ponovno očistio svoj bunar tako da je voda u njemu toliko očarala cara da ga je proglasio zaštićenim carskim bunarom, a vodenjak je sebe prozvao carskim vodenjakom. No vrijeme je prolazilo, stare kruške više nema, nema ni vodenjaka, a ni vode u bunaru. Ništa više nije kao što je bilo nekad.

Ovu doista prekrasnu slikovnicu smo posudili u knjižnici, a izabrali smo je s popisa deset najboljih slikovnica. I jest jedna od boljih koje smo čitali. Posebno se dopala našem tati koji već duže vrijeme čita djeci priču za laku noć. Čitali smo i slikovnicu Poštar Zeko Brzonogi kojeg je napisao također Želimir Hercigonja, a sigurna sam da ćemo posuditi još neku njegovu slikovnicu. Krasne su i poučne i djeca ih vole.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, slikovnice | Tag članka: , , , , , . Označi link.