Stefanie Zweig: Owuorov povratak

Priče iz Afrike

Naklada Fran, 2004. g., 194 str., meki uvez.

Ovu prekrasnu knjigu najbolje mogu razumjeti oni koju su već upoznati s životom i radom Stefanie Zweig. U svom prvom autobiografskom romanu „Nigdje u Africi“ autorica polako uvodi čitatelja u Afriku te ga upoznaje s njenim bogatstvima, ljudima koji tamo žive te ukazuje na velike razlike u zapadnjačkom načinu života u odnosu na život na „crnom kontinentu“. U „Owuorovom povratku“ Stefanie Zweig računa na to da je njen čitatelj već duboko uronjen u samo srce Afrike pa kroz nekoliko priča opisuje promjene koje se zbivaju na afričkom kontinentu dolaskom „zapadnjačke kulture“ te kako te promjene utječu na ljudske sudbine. Afrički stanovnici kao i ljudi diljem svijeta uvijek teže ka boljem pa tako i staro i mlado u Africi pokušava živjeti boljim standardom. Do sada nedostižan luksuz koji neizbježno donosi razvoj civilizacije pritišće afričkog čovjeka te on ne preže ni pred čime kako bi dobio „ono što zaslužuje“u životu.

Glavna priča ove knjige je ona o Owuoru, kuharu koji je pratio obitelj Stefanie Zweig od prvog dana kad su kročili na afrički kontinent. Autorica navodi kako su je ljudi uvijek pitali zna li što se dogodilo s Owuorom nakon njihovog povratka u Njemačku. U ovoj knjizi ona priča izmišljenu /ili možda pak stvarnu/ priču o povratku Owuora u rodni grad Kisumu. Autorica navodi kako nikad nije čula što se uistinu dogodilo s velikim prijateljem njene obitelji jer u Africi ne možete doći do čovjeka koji nema stalno prebivalište, a još k tome je i nepismen. No i kad odete iz Afrike i napustite njene stanovnike, sačuvate u glavi slike o događajima i ljudima tako da oni zauvijek ostanu dio Vašeg života. Kako biste shvatili samo djelić toga što je Owuor predstavljao za obitelj Redlich morate pročitati autoričin autobiografski roman „Nigdje u Africi“.  A sada malo o ostalim pričama iz knjige.

Glavni lik prve priče „Poslijepodne na Baringo jezeru“ jest Georg Stern, mladi bankar pred kojim je uspješna karijera. No prstom sudbine on odlazi u Afriku na poslovni put. Dolaskom u Afriku on doživljava njen prekrasan pejsaž na sasvim osoban način. Neopisiva ljepota i mirnoća prirode zarobljavaju ga zauvijek. „Oči putuju u beskraj. Zasićene se vraćaju sa svog safarija. Još nikada nisu vidjele takvu ljepotu“.

U drugoj priči „Sat za Wambu“ upoznajemo dječaka Wambu iz plemena Samburu. Wamba nije obrezan, ali nije više ni dijete. Wamba od jednog turista dobije sat, ali taj sat zapečatit će njegovu sudbinu jer posjedovanje sata u Africi je vrednije od ljudskog života.

U „Komadiću sreće“ upoznajemo Veru Wermann, glumicu kojoj je karijera krenula silaznom putanjom. Ne bi li poradila na svojoj popularnosti i za sebe pronašla komadić sreće Vera pristane postati kuma jednom siromašnom dječaku u Africi te novčano mu pomagati u školovanju. Kao humanitarna ambasadorica prilikom jednog posjeta njegovoj rodnoj zemlji, Vera ga odlučuje posjetiti. Ono što će Vera ugledati prilikom posjeta njegovoj obitelji zauvijek će utjecati na njen život.

„Jedna afrička karijera“ priča je o mladoj afrikanki koja se bavi prostitucijom ne bi li preživjela i za sebe priskrbila bar djelić onoga što je u razvijenijim zemljama svakodnevica. Za mladu afričku djevojku iz Kykuyu plemena lijepa odjeća, šminka i kozmetički preparati su nedostižan san ukoliko ih ne želite pribaviti na manje ili više ilegalan način. No svaki put kad Kitty pomisli kako joj je krenulo na bolje, zapuhne je afrički vjetar beznađa i otpuhne sve njene snove i čežnje o lagodnijem životu. Isti afrički vjetar otpuhne Kitty svaki puta u novu pustolovinu u koju ona ulazi samo sa svojim snovima i čežnjama, a bez ičeg materijalnog kako bi ostvarila te snove. U Africi je naime, normalno da želje i snovi u pravilu uvijek ostanu neostvareni.

U „Pismu Sidedi Onyulu“ Stefanie Zweig piše pismo glumcu koji je u filmskom hitu „Nigdje u Africi“ glumio Owuora. Ovo je jedno od najintimnijih i najiskrenijih pisama koje sam ikad pročitala pa uopće ne sumnjam da ćete uživati u njemu.

Sve u svemu, Stefanie Zweig ni ovog me puta nije razočarala i svakom me pričom uvela duboko u Afriku i život njenih stanovnika. Uistinu sam uživala.

Objavljeno u rubrici beletristika, Čitaonica | Tag članka: , . Označi link.