Posljednji Stipančići – Vjenceslav Novak

Bilješka o piscu:

Vjenceslav Novak, najplodniji pisac hrvatskog realizma, rodio se 1859. godine u Senju. Rano je ostao bez roditelja. U Senju je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije, zatim u Gospiću još dva razreda, a nakon toga je u Zagrebu završio učiteljsku školu. Prvih je pet godina službovao kao učitelj u Senju, a onda ga je vlada poslala na školovanje u Prag. Tri je godine studirao glazbu, radio na učiteljskoj školi u Zagrebu, najprije kao učitelj, a onda kao profesor. Rano se oženio i imao je više djece. Iako je dugo bolovao od tuberkuloze i živio teškim životom slabo plaćena državnog službenika, neumorno je radio i naporno radeći umro nad rukopisom 20. Rujna 1905. Godine. U književnosti se Novak javio 1881., u godini Šenoine smrti, romantičnom pripovjetkom Maca u kojoj opisuje borb između Turaka i kršćana u Hercegovini. U časopisu Hrvatska vila i Vijenac počinje objavljivati kratke pripovjetke sa suvremenom tematikom. Novak ne opisujesamo vlastiti zavičaj kao većina hrvatskih realisa već se bavi u svom djelu raznolikostima hrvatskog života. Opisivao je sve društvene staleže i nastojao oslikati sve pojave u gospodarskom, društvenom, kulturnom i političkom životu tadašnje Hrvatske. Novakova pripovijesti i romane povijesničari književnosti obično dijele na četiri tematska područja: grad Senj u prošlosti i u njegovu vremenu (Pod Nehajem, Posljednji Stipančići, djelomično u romanu Pavao Šegota i u nizu pripovijedaka, Podgorje – kraj ispod Velebita, od Senja pema jugoistoku (Podgorske pripovjetke, Podgorka), hrvatsko građanstvo i malograđanstvo (Pavao Šegota,Nikola Baretić, Dva svijeta, Zapreke, Tito Dorčić) te život radnika, gradske sirotinje isiromašnih đaka (U glib, Iz velegradskog podzemlja, Nezavisnost i bijeda). U romanima i pripovijestima vezanim uz građanski i malograđanski svijet Novak je prikazao svijet činovnika, intelektualaca i poluintelektualaca, rgovaca, obrtnika, radnika, slugu i sluškinja. On donosi potresne slike podrumskih stanova, vlažnih đačkih sobica rasadišta tuberkuloze, kobne bolesti koja će život odnijeti i samom piscu.

Sadržaj:

U maloj kućici živjele su gospođa Valpurga Stipančić i njena kći Lucija. Lucija je bila jako bolesna pa je dvije godine bila zatvorena u kući po naredbi gospođe Valpurge. Služavka Gertruda Luciji je pričala o događajima u gradu. Jedino Lucijino veselje bilo je pismo koje je dobivala jednom mjesečno od Alfreda. Nije znala da joj ta pisma zapravo ne šalje Alfred već da je to varka njene majke koja joj nije željela priznati ostinuzbog krhkog zdravlja. Valpurga se prisjećala udaje za Antu Stipančića, dolaska u njegovu kuću. Za krštenje Jurja pripremalo se veliko slavlje i bile su pozvane sve osobe koje su u Senju nešto značile. Zbog događaja s natporučnikom Winterom rugao im se cijeli Senj. Oko tog događaja vođena je parnica koju je Ante izgubio, ali Valpurga je za to saznala tek nakon devet godina. Lucija se rodila šest godina nakon Jurja, ali ona i majka su bile u podređenom položaju u odnosu na oca i Jurja jer je Ante sve svoje nade polagao u sina. Sa 16 godina Juraj je došao u Beč da na sveučilištu slušaprav. Često je pisao doma o predavanjima, izložbama i slično. Uskoro su počeli podučavati Luciju, najprije njemački i talijanski, a zatim i povijest i geografiju. Stipančić je stalno slao novac Jurju i zbog njegovih je troškova prodao tri obiteljska broda. Luciju je zapostavio. Njoj zbog troškova nije odobrio odlazak u ženski zavod u Gradec. Stipančić se počeo interesirati za javne poslove i sve više se družio s majorom Benettijem. Kandidirao se za sudačko mjesto, noono je pripalo Čoliću. Kad je Lucija navršila 16 godina, otac joj je dopustio da ode na ples. Tamo su svi zamijetili njenu ljepotu. Nakon toga Stipančić je počeo naglo starjeti dok su njegovoj kćeri Luciji rasla krila. Svaki tjedan je dobivala sonete potpisane inicijalima M.T. Juraj je iz godine u godinu odgađao ispite, pisao je da mora učiti mađarskijer će mu on kasnije mnogo koristiti, a po gradu su počele kružiti glasine. U gradu se Stipančićev daljni rođak kanonik Vukasović digao protiv vojne uprave i zauzimao za pripajanje građanskoj Hrvatskoj. Njegove ideje su se poklapale s idejama Gaja i Draškovića. Stoga je prihvatio ilirizam. Uskoro su dolazili izbori na kojima su trebali biti izabrani ljudi koji će zastupati grad u saboru. Nitko od građana nije razumio događaje u Zagrebu. Zato je odlučio da će se sam kandidirati za zastupnika no trebao mu je još jedan kandidat. Kad je pomislio da neće uspjeti iznenadio ga je Stipančić koji se pristao s njim kandidirati. Među glavnim pristalicama i pomoćnicima bili su Čolić te mladi Martin Tintor. Sazvali su sastanak na kojem je Vukasović održao govor. Broj Vukasovićevih i Stipančićevih pristalica je rastao no i protivnika vođenih Benettijem je bilo mnogo. Od njih najglasniji je bio Martinčić, glavni Benettijev doušnik. Oni su pridobivali za sebe Vukasovićevepristalice raznim ucjenama i pristalicama. Stipančić i Lucija su neprestano bili u sukobu. Ona se osjećala poniženom i jednom prilikom se suprotstavila ocu, a on ju je zatim jako provrijedio. Te je večeri Stipančić pokazao Valpurgi Jurjevo pismo. Nagovorio ju je da mu napiše pismo u kojem će mu poslati novac. Novca nije imao pa je otišao lihvaru, ali to je propalo. Za to je čuo major Benetti, posjetio ga i ponudio mu sudačko mjesto koje je zauzimao Čolić, no Stipančić je odbio. Zatim ga je pokušao pridobiti poslom koji bi mu donio dobru zaradu. Stipančić je zatražio novac od Vukasovića, a kad mu ovaj nije pomogao, prešao je na Benettijevu stranu. Kandidaturu za zastupnika koju je Stipančić napustio preuzeo je Čolić. Na skupštini su on i Vukasović održali govore, a skupština je završila tučnjavom koju je prekinula vojska. N aizborima su pobjedili Vukasović i Čolić. Na Benettijevo mjesto došao je major  Winter. Koncem jeseni Stipančić se razbolio.Pomirio se s Lucijom. U to vrijeme je došla vijest od Juraja da je položio i posljednji ispit s odličnim uspjehom. Stipančić je umro na Lucijinim rukama. Njoj i majci od novca nije ostalo ništa. Krajem siječnja vratio se Juraj s prijateljem Alfredom kojem se je svidjela Lucija. Juraj je ostao dužan mnogo novaca vjerovnicima u Beču te je htio od majkeizvući novac. Pisao je pisma prijatelju o svom financijskom stanju, o pokojnom ocu, o odnosu Lucije i Alfreda. Pisao je i kako je od majke iznudio novac. Uskoro su Juraj i Alfred otputovali. Lucija i Valpurga su se morale preseliti u malu kućicu jer je ova bila prodana nekom Talijanu. Lucija serazboljela, a Alfred se i dalje nije javljao. Valpurga je pisala Jurju no odgovora nije bilo. Saznala je da je promijenio ime u György Istvanffy, te otputovao u Mađarsku. Lucijaje tugovala za Alfredom i molila za svoju smrt. Valpurga je pomoć za nju pronašla u mladom Martinu Tintoru, bogoslovu, koji je zbog Lucije napustio sjemenište. On je već duže vrijeme bio zaljubljen u nju i slao joj sonete. Valpurga ga je zamolila da piše Luciji u Alfredovo ime. Jedino su je ta pisma držala na životu. Od Gertrude je saznala da je M.T. koji joj šalje sonete Martin Tintor. Počela je sumnjati u pisma i uskoro je otkrila istinu koja ju je potpuno slomila. Lucija je na samrti željela vidjeti Martina. Nakon njezine smrti Martin se vratio u sjemenište. Valpurga je umrla dvije godine nakon Lucije.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

Ante Stipančić

  • tip superiorna oca i muža koji se ponaša neprimjereno prilikama
  • izvanjskim sjajem želi pokazati stalešku superiornost i onda kad je ostao bez materijalnog pokrića
  • zapostavljajući kći Luciju sve nade polaže u sina Jurja koji mu je posljednje uporište
  • zbog Jurjevih potreba za novcem (neopravdanih potreba) uvijek zapostavlja Luciju koja je po svojim osobinama puno bolja osoba od svog brata
  • Ante Stipančić nije tip osobe koja ima svoja uvjerenja i stavove i koja drži do toga u svim prilikama
  • njemu su materijalna sigurnost i društveni status najvažniji u životu pa se kako u politici tako i u životu uvijek priklanja onoj strani koja mu obećaju više novaca
  • upravo ta njegova osobina postaje i razlogom njegove propasti, njegova dvosmislenost i pohlepa do vele su ga do potpunog sloma
  • on ipak na samom kraju shvaća da je cijeli život radio pogreške koje isplaćuje na samom kraju

Valpurga Stipančić

  • tip žene patnice čest je u našoj književnosti kao i u životu u nekim našim sredinama
  • podređena je mužu, ali i svjesna nepravdi koje čini muž u odgoju djece, kad ulaže sve u sina, a zapostavlja kćer
  • Valpurga je naviknuta na podređenost, to je njen način života i ona se ne usuđuje suprotstaviti svom mužu
  • bez obzira na sve, voljela je svog muža i smatrala je da je njena dužnost živjeti takvim načinom života zbog te ljubavi

Lucija Stipančić

  • najtragičniji lik i najkompleksniji lik u romanu
  • prignječena hladnim i konzervativnim očevim odgojem, sputana u svojim najintimnijim djevojačkim porivima i pravima,zapostavljena i obespravljena u roditeljskom domu, formira se u lik krhke, zatvorene, senzibilne djevojke koja uzaludno traži afirmaciju vlastite ličnosti
  • skrhana bolešću i razočarana u ljubavi, gasne u zagušljivu prostoru sirotinjske sobe kao žrtva odgoja, socijalnih predrasuda i prilika u koje je dospjela njenaobitelj, odnosno društveni stalež
  • tražeći ljubav i poštovanje od strane ljudi, nailazi na Alfreda koji je svojim prevarama dovodi do propasti
  • on je upropaštava i fizički i psihički
  • Lucija je vrlo osjećajna osoba sa mnogo dobrih osobina koje je gušio njen otac Ante Stipančić
  • zbog odgoja i društva ona nikad ne pokazuje te dobre osobine već se nijemo priklanja očevim predrasudama i predrasudama društva

Juraj Stipančić

  • iznevjeruje svog oca i dovodi obitelj do potpunog sloma
  • majku i sestru ostavlja bez sredstava za život
  • otuđuje se od obitelji, preobražava se u cinika, prevaranta, ucjenjivača i na kraju se otuđuje čak i od svog naroda
  • uzima mađarsko ime iz karijerističkih pobuda
  • on živi nemoralnim načinom života, ne posjeduje normalne ljudske osobine već samo one koje mu je njegov otac formirao kroz djetinjstvo
  • on sam priznaje u pismu svom prijatelju da on ništa ne osjeća prema svojoj obiteli već da su oni za njega stranci
  • ima srca i obraza tražiti novac od majke koja je materijalno i psihički slomljena
  • Jurja Stipančića je u cjelosti formirao njegov otac učeći ga pogrešnim vrijednostima u životu, a zatim ga šalje u Beč gdje nova okolina i društvo također loše utječu na njega
  • na kraju uzima ime György Istvánffy i odlazi iz zemlje ostavljajući obitelj na rubu propasti

Martin Tintor

  • jedan od pozitivnih likova u romanu
  • zaljubljen je u Luciju i svaki tjedan joj šalje Petrarkine sonete
  • iako zna da Lucija voli Alfreda, spreman je sve učiniti za njeno zdravlje i njenu sreću
  • potječe iz siromašne obitelji, ali posjeduje dobre osobine koje ga čine jakom ličnosti i izvrsnim čovjekom
  • nakon Lucijine smrti vraća se u sjemenište

Alfred

  • Jurjev prijatelj, dolazi u kuću i uvjerava Luciju da je zaljubljen ju nju
  • svojim prevarama i lažima on zavara Lucijukoja je vrlo iskrena i emocionalna osoba
  • on to radi proračunato znajući za njenu hipersenzibilnost i iskrenost
  • napušta je upropaštavajući ju fizički i psihički
  • na kraju šalje pismo u kojem piše da je već godinu dana u braku, a to Luciju dovodi do sloma

Ostali likovi:

  • Gerthruda
  • Marko Cincar – lihvar
  • Benetti
  • Vukasović
  • Mato Dorčić
  • Ćolić
  • Fabijan Martinčić
Srodne teme:
  1. Božićna tišina

Objavljeno u rubrici lektira, Čitaonica | Tag članka: , . Označi link.

Komentiraj

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

*


*

* Copy this password:

* Type or paste password here:

6,142 Spam Comments Blocked so far by Spam Free Wordpress

Moete koristiti slijedeće HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong> Ispravan XHTML