Gospođa Bovary – Gustave Flaubert

Logos, Split, 1983. god., 449 str., tvrdi uvez.

SADRŽAJ:

Charles Bovary se kao dijete isticao kao vrlo dobar i marljiv učenik i stoga ga je majka poslala u ruansku gimnaziju. Nakon što je shvatio koliko je tamo slobodan, popustio je u učenju te jedva položio liječnički ispit. Majka mu je našla posao u Tostesu i ženu, gospođu Heloise Dubuc, udovicu sudskog rukovoditelja koja je imala 45 godina. Gospođa Dubuc bila je neugledna izgleda, ali vrlo bogata. Jednom prilikom je Charles otišao u Bertaux kako bi namjestio slomljenu nogu nekom gospodinu Rouault. Tamo se strastveno zaljubio u njegovu kći Emmu, ali je njegova žena to uskoro saznala. Gospođa Dubuc mu je zabranila odlaske u Bertaux, ali je jadnica samo četiri mjeseca nakon toga umrla. Unatoč očekivanjima, Charlesu nije ostavila neki veliki imutak. Charles je ubrzo zaprosio Emmu i nakon godinu dana su se vjenčali. Živjeli su u Tostesu i njihov život je izvana izgledao savršen. Charles je Emmu obožavao, ali ona nikako nije bila zadovoljna načinom života koji su vodili. Emma je sve više razmišljala o knjigama pročitanim u samostanu, raskošnom životu i uglednom društvu. U svom mužu Charlesu nalazila je sigurnost, ali ne i čežnju i strast koja bi je tjerala naprijed u nove pobjede. Sve to ju je s vremenom sve više i više udaljavalo od muža. Potkraj rujna Emma i Charles bili su pozvani u Vaubyessard k markizu d´Andervillersu. Nakon povratka Emmini su dani bili sve monotoniji te je stalno žudjela za uzbuđenjima kakva je doživjela u Vaubyessardu. Zbog Charlesove brige za Emmino zdravlje, oni sele u Yonville,te tamo Emma ostaje u drugom stanju. Tamo Emma upoznaje mladog pisara Leona u kojeg se zaljubila, a on pak odlazi u Pariz na studij ne bi li zaboravio Emmu. Ona je u međuvremenu rodila djevojčicu po imenu Bertha, a pronašla je i novog ljubavnika, po imenu Rudolphe Boulanger. Po karakteru njen se novi ljubavnik doimao sličan njoj, ali Emma nije znala da je on zapravo vječiti zavodnik koji je na sličan način već zavarao mnoge žene. Bio je bogataš i samac. Nakon Emminog neprestanog nagovaranja, on je pristao da zajedno pobjegnu, ali to mu svakom slučaju nisu bile iskrene namjere. Nakon što je primila njegovo pismo u kojem joj obznanjuje svoje prave namjere, Emma doživljava živčani slom. Malu Berthu daje dojilji u selo te prepušta da je ova odgaja bez njenog prisustva. Jedini koje bar malo brine o djetetu je Charles. Nakon sporog oporavka od živčanog sloma, Charles odvodi Emmu u Rouen u kazalište gdje ona ponovno susreće Leona i zaljubljuje se u njega. Često odlazi u Rouen kako bi se sastala s njim te troši mnogo novaca zbog čega upada u dugove. Nakon određenog vremena Emma uviđa neobičnu sličnost između Leona i Charlesa. Uvjerena da ona zaslužuje bolje, vraća se Rodolpheu kako bi ponovno osjetila onu staru strast, ali i namirila dugove. Rodolph je odbija kao i prvi put, a ona se zbog toga osjeća još jadnije i još poniženije. Nikako nije željela priznati poraz i prihvatiti realnost života. Ne želi napustiti svoje snove o boljem i uzbudljivijem životu zbog kojih je godinama živjela. Zbog toga uzima otrov i ispija ga. Charles bez Emme živi isprazno i tužno brinući se za njihovu kćer Bertu. Jednog dana je u ladici pronašao Rodolphova i Leonova pisma, ali ni to nije uspjelo ugasiti njegovu veliku ljubav prema Emmi. Leon se oženio, a kad se Charles jednom prilikom susreo s Rodolpheom, rekao mu je da mu ništa ne zamjera. Uskoro su ga pronašli mrtva u vrtu sa crnim, dugim pramenom kose u rukama.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

Emma Bovary

  • Emma je neshvaćena sentimentalna žena iz francuske provincije
  • ona je najprisutniji lik u romanu, lik čija je tragičnost najtemeljitije iznesena u svojoj beznadnosti
  • kroz knjigu doznajemo sve o njenom djetinjstvu, mladosti; upoznajemo njene sukobe s vlastitim potrebama i željama, s vjerskim osjećajima i okolinom kojoj nikako nije željela pripadati
  • Emma je odrasla u samostanu čitajući mnoge ljubavne romane te cijeli život sanjari o pravoj, strastvenoj ljubavi ne želeći se pomiriti sa stvarnim životom
  • pripovjedač ni u jednom trenutku ne suosjeća s Emmom Bovary koja jest sposobna osjećati, ali ispraznost takvih osjećaja koji ne produhovljuju već postupno, ali sigurno ubijaju duh
  • postoji slobodna volja koja dopušta da se u željenu trenutku umre, nestane, ali Emmina smrt je jeziva, a ispaštanje za svoje grijehe strašno
  • ona nikada nije željela prihvatiti stvarnost već je živjela u svom snu i uvijek je težila prema nečem nedostižnom
  • Emma je sasvim sigurno žrtva francuskog društva u kome nema mjesta ni za individualnost ni za ljudske čežnje

Charles Bovary

  • nesposoban za velike riječi, relativno neuspješan u svom poslu
  • ono za što je on sposoban to su sposobnost oprosta i bezuvjetne ljubavi
  • dobar, običan , prosječan čovjek koji ispunjava dužnost svoga zvanja i koji bezuvjetno voli svoju ženu
  • nikada ne uzima stvari u svoje ruke kako bi promijenio sudbinu već je prihvaća onakvom kakva jest i dopušta drugima da je kroje
  • on je dobroćudan suprug koji stalno želi ugoditi svojoj ženi i izvući je iz stanja kronične depresije, ali na kraju doživljava neuspjeh; ostaje poražen i nesretan
  • čovjek koji je otišao i nestao na isti način kako je i postojao; prosječno neopažen

Ostali likovi:

  • Heloise Dubuc – udovica, prva Charlesova žena
  • Gospodin Rouault– Emmin otac
  • Markiz d´Andervillers
  • Homais – ljekarnik
  • Justin – pomagač
  • Felicite – sluškinja
  • Lheureux – trgovac nekretninama
  • Leon – odvjetnički pripravnik, Emmin ljubavnik
  • Rudolphe Boulanger – Emmin ljubavnik, grub te mnogo energičniji od Leona
  • Bertha – kći Emme i Charlesa
  • Stara gospođa Bovary – Charlesova majka

BILJEŠKA O PISCU:

Gustave Flaubert (1821.-1880.) francuski je pripovjedač i romanopisac. Radio je na romanu Gospođa Bovary pet godina. Djelo je počelo izlaziti 1. listopada 1856. godine u Parizu. Rano je pokazivao sklonost za književnost, premda je prvo djelo objavio s 35 godina. Neuspješno je studirao pravo, živio povučeno na imanju u Normandiji, nije se bavio politikom. Nakon dramskih i novelističkih pokušaja dugotrajno radi na pjesničko – filozofskoj rapsodiji Iskušenje Sv. Antuna, ali ne dobiva pozitivno mišljenje. Zamisao o romanu Gospođa Bovary se rađa nakon što je Gustave Flaubert slušao nešto o događaju koji se uistinu dogodio. Slikao je provincijsku pustoš, građansko licemjerje te ograničenost. Flaubert je po svojoj prirodi pesimist, trijezan promatrač koji ne vjeruje u dobrotu ljudske prirode. Njegovim najvećim ostvarenjem mnogi su smatrali autobiografski roman Sentimentalni odgoj u kojem je prikazan sentimentalno – fiziološki i društveni odgoj omladine uoči 1948. godine. U Trima pripovijestima obrađuje antiku, srednji vijek i moderno doba. Novela Jednostavno srce poslužila je kao inspiracija Ivi Vojnoviću za novelu Geranium. Posljednje godine života provodi sve osamljenije i bolest mu postaje sve veće opterećenje. Djelo Bouvard i Pecuchet ostalo je nedovršeno. Nakon Flaubertove smrti izlaze memoari Maximea du Campa koji otkrivaju nove pojedinosti o piscu koje ga otkrivaju kao neobično sentimentalnu i hipersenzibilnu ličnost. Toliko se trudio nadići romantizam da je očajnički radio tražeći savršen izraz. Bio je predan književnoj umjetnosti ravnajući se prema onoj: Čovjek nije ništa, djelo je sve.

Objavljeno u rubrici Čitaonica, lektira | Tag članka: , , . Označi link.